Zagreb ćuti, Prag i Bratislava slave, a Beč i Budimpešta?

Jedna bira carski kič, a druga gromki nacionalizam, piše zagrebački Globus povodom godišnjice raspada nekadašnje monarhije koja je činila srce tadašnje Evrope.

Obije ove zemlje nastale su na političkim ruševinama Austrougarske poslije poraza u Prvom svjetskom ratu i obe su ostale bez velikih teritorija i miliona stanovnika po sporazumu u Sen Žermenu zaključenom sa Austrijom 1919. godine i Trijanonskom ugovoru sa Mađarskom iduće godine.

Sto kasnije kasnije taj dio istorije različito odzvanja u Beču i Budimpešti, kaže Oliver Ratkolb, upravnik Instituta za suvremenu istoriju bečkog univerziteta.

"U jednoj studiji prije nekoliko godina pitali smo ljude iz dviju zemalja šta im Sen Žermen i Trijanon znače danas. Dobili smo potpuno različite odgovore. U Austriji ih nije briga za to, u Mađarskoj je suprotno", rekao je Ratkolb.

"Trijanonski mit i rastakanje 'Velike Mađarske' bilo je za untrašnje potrebe podgrijavano čak i u komunističko doba, a nakon 1989. pogotovo", kaže Ratkolb.

Trijanonskim ugovorom Mađarska je ostala bez dvije trećine teritorija koje je dotad imala. Desničarski premijer Viktor Orban rizikovao je čak i gnjev susjednih zemalja nudeći mađarsko državljanstvo pripadnicima mađarske manjine.

Iako se mnogi Mađari izvan Mađarske "baš i ne identifikuju sa Orbanovom verzijom demokratije, on je uspijeo da stvori nacionalnu bajku koja odzvanja", kaže Nandor Bardi, istoričar etničkih manjina na Mađarskoj akademiji nauka.

Austrija je carsku prošlost ostavila iza sebe i okoristila se statusom male, neutralne zemlje koja je ušla u EU, ali ne i NATO, objašnjava Ratkolb.

Ključ za razumijevanje ta dva različita pristupa prošlosti jeste shvatanje razlika u "žrtvoslovnoj doktrini" koje su zemlje razvile na osnovu različitih iskustava u prošlom vijeku, tvrdi Ratkolb.

U Austriji je "senžermenski mit" zastario nakon 1945. godine kad je zemlja opet poražena u ratu, ovaj put kao dio nacističke Njemačke.

Nakon rata, Austrija se trudila da se distancira od Njemačke tvrdeći da je ona "prva nacistička žrtva" i pokušavajući da minimalizuje austrijsku ulogu u zločinima Trećeg Rajha.

Habsburška prošlost pokazala se stoga korisnom u oblikovanju zasebnog austrijskog identiteta, sa carom Franjom Josifom i njegovom suprugom Elizabetom, poznatom Sisi, pretvorenima u ikone kiča.

U međuvremenu je Austrija iskoristila mnogo od svog neutralnog statusa tokom Hladnog rata i privukla UN i druge međunarodne organizacije da otvore kancelarije u Beču.

Suprotno tome, "trijanonski mit" živio je u mađarskoj nacionalnoj podsvijesti, a Orban ga je vešto oživio poslije povratka na vlast 2010. godine.

Tokom ovogodišnje izborne kampanje Orban je tvrdio da Brisel želi Mađarima ukrasti državu, "ovoga puta ne potpisom nalivpera kao prije sto godina u Trijanonu, nego želi da to učinimo sami, da dobrovoljno predamo zemlju drugima".

S druge strane, Austrija ne njeguje svoju prošlu ulogu velike sile, a nostalgija za Franjom Josifom i Sisi je površna.

"U Mađarskoj i dalje postoji uvjerenje da je zemlji naneseno najviše nepravde u događanjima 1919. i 1920. godine", rekao je austrijski istoričar Anton Pelinka.

I dok zvanični Prag i Bratislava ovih dana obilježavaju stotu godišnjicu oslobođenja od austrijske i mađarske vlasti, zvanični Zagreb tim povodom nije predvideo ništa, zaključuje Globus.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.