ZAPISI IZ ARHIVA: Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Evropski studenti ljekari Vrbaske banovine

Mr Bojan Stojnić, Verica M. Stošić
ZAPISI IZ ARHIVA: Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Evropski studenti ljekari Vrbaske banovine

Dr Martin Rider rođen je 7. maja 1868. u Varaždinu. Završio je studije medicine u Beču. Bio je sanitetski pukovnik od decembra 1925.

U Prvom svjetskom ratu u austrougarskoj vojsci je od 1. avgusta 1914. do 1. septembra 1917. proveo u Srbiji, Bukovini i istočnoj Galiciji. U Vojsku Kraljevine SHS primljen je 14. maja 1919. Radio je kao trupni ljekar Savskog artiljerijskog puka u Zagrebu do 11. maja 1920, upravnik Privremene vojne bolnice u Topuskom od 11. maja 1920. do 15. oktobra 1923. i načelnik Sanitetskog odjeljenja Vrbaske divizijske oblasti i v. d. upravnika Vrbaske stalne vojne bolnice u Banjaluci od 15. oktobra 1923. do 25. juna 1924, a od tada samo kao načelnik Sanitetskog odjeljenja Vrbaske divizijske oblasti. Umro je u Zagrebu 27. aprila 1929.

Dr Jakob (Jakov) Sarafić, sin Saloma, rođen je 1905. u Banjaluci. Studije medicine je završio 1931. u Beču.

Ljekarsku službu počeo je u Banjaluci. Od februara 1933. bio je činovnički pripravnik Državne bolnice u Sarajevu, a zatim činovnički pripravnik i sekundarni ljekar Državne bolnice u Skoplju. Na početku Drugog svjetskog rata pristupio je NOP-u. Učestvovao je ilegalno u radu zdravstvene službe u Skoplju, liječio ranjene i bolesne partizane i slao partizanima sanitetski materijal. Otkrili su ga bugarski fašisti i internirali 1942. u Bugarsku. Poslije kapitulacije Bugarske vratio se, u oktobru 1944, u Jugoslaviju i pristupio NOV-u. Izabran je za vijećnika Antifašističkog sobranja Makedonije, a bio je šef sanitetske službe makedonske divizije KNOJ-a.

Dr Mavro Seleš rođen je u Hanzlikovu 1861. Studije medicine završio je 1890. u Beču. Bio je ljekar opšte prakse.

Radio je kao kotarski nadljekar u Vlasenici, a u Banjaluci od 1915. kao zamjenik zdravstvenog nadzornika, od 1924. do 18. marta 1927. kao sreski nadljekar, kada je penzionisan.

Prešao je 1. jula 1941. na rimokatoličku vjeru. I pored promjene vjere bio je 27/28. jula 1942. uhapšen i sa ostalim banjalučkim Jevrejima deportovan u logor. Ubile su ga ustaše u logoru Stara Gradiška 31. jula 1942.

Dr Andrija (Andor) L. Seneš rođen je u Senti 15. novembra 1889. Studije medicine završio je 18. oktobra 1913. u Budimpešti.

Bio je sreski ljekar u Senti od juna 1924, Preševu do 21. jula 1932, Banjaluci od 21. jula do 26. decembra 1932, Paraćinu od 26. decembra 1932. do 15. januara 1933, Leskovcu od 15. januara 1933. do 30. januara 1934, Zlataru od 30. januara 1934. do 17. septembra 1935, ponovo u Preševu od 17. septembar 1935. do 4. januara 1937, Suvoj Reci od 4. januara 1937. do 24. septembra 1938, Morači od 24. septembra 1938. do 9. avgusta 1939. i Andrijevici od 9. avgusta 1939. do 12. avgusta 1940, kada je penzionisan.

Drugi svjetski rat od 19. aprila 1941. do 1. aprila 1945. proveo je u njemačkom zarobljeništvu. U Senti je od 1. juna 1946. obavljao privatnu praksu, a radio honorarno kao zamjenik referenta Odjeljenja za narodno zdravlje GNO i rejonski ljekar socijalnog osiguranja.

Šefkija Sefić, rođen 1898. u Mostaru, studije medicine pohađao je u Beču i Zagrebu, gdje je 1927. diplomirao. Bio je specijalista za očne bolesti i jedan od najuglednijih banjalučkih ljekara.

Ljekarski staž je završio 1928. u Zagrebu. Radio je kao zamjenik asistenta na Očnoj klinici u Zagrebu (1929-1930), sekundarni ljekar Državne bolnice u Sarajevu (1930-1931), a u Banjaluci kao ugovorni ljekar Okružnog ureda za osiguranje radnika i kontraktualni (honorarni) ljekar Državne bolnice od 1931. do 1941. Obavljao je privatnu praksu od 1931.

U Drugom svjetskom ratu bio je šef Očnog odjeljenja Državne bolnice u Sarajevu. Poslije rata radio je od 4. oktobra 1945. do 1. februara 1946. kao v. d. šefa Očnog odjeljenja Državne bolnice u Banjaluci, zatim od februara 1946. do aprila 1947. kao ljekar specijalista za očne bolesti Školske poliklinike u Sarajevu i od maja 1947. kao šef Očnog odjeljenja Državne bolnice u Banjaluci. Počasno zvanje primarijusa dobio je 28. avgusta 1951, a privatnu praksu obavljao je od maja 1955. Umro je u Banjaluci 1962.

Mihail Aleksandrovič Usatij-Sidorenko, rođen u Stavropljskoj guberniji 1885, završio je studije medicine na Imperatorskom univerzitetu u Varšavi. Bio je vojni ljekar.

U vojnu službu primljen je 1. septembra 1921, a naredbom od 16. septembra 1921. upućen na službu u Vrbasku stalnu vojnu bolnicu u Banjaluci. Naredbom komandanta Vrbaske divizijske oblasti 25. novembra 1921. postavljen je za trupnog ljekara Garnizona banjalučkog. Unaprijeđen je u februaru 1927. u sanitetskog kapetana prve klase, kada je postavljen za ljekara 33. pješadijskog puka s tim da i dalje vrši dužnost ljekara Banjalučkog garnizona. Naredbom ministra vojske i mornarice 29. januara 1930. postavljen je za sekundarnog ljekara Unutrašnjeg odjeljenja Vrbaske stalne vojne bolnice, a u čin majora unaprijeđen 11. aprila 1930. Privatnu ljekarsku praksu obavljao je u ordinaciji u Gundulićevoj ulici.

Premješten je 29. oktobra 1930. za upravnika Dubrovačke privremene vojne bolnice. Unaprijeđen je 28. juna 1935. u sanitetskog potpukovnika. Za upravnika Šumadijske stalne vojne bolnice postavljen je 5. oktobra 1935, a unaprijeđen je 6. septembra 1940. u pukovnika.

Mr Bojan Stojnić, direktor, Verica M. Stošić, pomoćnik direktora Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana