ZAPIS IZ ARHIVA: Banjaluka na Krajini hvala (I)

Priredio: Zoran S. Mačkić
ZAPIS IZ ARHIVA: Banjaluka na Krajini hvala (I)

Napredovanje varoši vezano je za ime Ferhat-paše Sokolovića, člana istorijske porodice Sokolovića, koja je Turskom carstvu dala 16 paša i vezira i najvećeg državnika.

 Ferhat-paša je 1575. potukao austrijskog generala Hervarda VIII Auersperga i zarobio mu sina. Majka dade 30.000 dukata za otkup sina. Ferhat-paša za taj novac podigne sebi zadužbinu, džamiju, koja se prozove po njegovu imenu

Putujući lijepom cestom od Jajca, prestonice posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, uskom klisurom valovitog Vrbasa dospijete u glavni grad Vrbaske banovine - Banjaluku. Okolno stanovništvo zove je Šeher, ističući time da to nije mala varoš, kasaba. Jedna grupa kuća ukraj druma, Novoselija, nagovještava da je to predgrađe Gornjeg Šehera, iz koga se nazire u daljini munara Ferhadije džamije. Sa vitkom munarom te džamije takmiči se, možda je i nadvisuje, zvonik prekrasne nove pravoslavne crkve, sagrađene u stilu nemanjićkih veleljepnih zadužbina. Ona je svojom veličinom i ljepotom začinila cijelu varoš.

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, gradonačelnik Sarajeva prvih godina austrijske okupacije, naveo je u svome "Narodnom blagu" uzrečicu:

Banjaluka na Krajini hvala, niko ne zna ničijega hãla (položaja, stanja).

Ljudi koji znaju čitati geografsku kartu bili su vazda načisto da je Banjaluka varoš velike budućnosti. Zanimljiva je i prošlost Banjaluke.

Prije Turaka zvala se Vrbaški grad. Po predanju, zadnji zapovjednik grada bio je nekakav ban. Iznad grada, dolazeći od Zmijanja, utaborila se turska vojska. Njen zapovjednik zapovijedi da svaki vojnik naloži više vatri. Banu se učini velika vojska i sa posadom noću napusti grad. Različito objašnjavaju ime Banjaluka. Jedni su da je od "banja" i "luka", drugi od "bajna", u značenju "prekrasna luka (ravnica)", a Petar Kočić je bio mišljenja da je od "banova luka". Napredovanje varoši vezano je za ime Ferhat-paše Sokolovića, člana istorijske porodice Sokolovića, koja je Turskom carstvu dala 16 paša i vezira i najvećeg državnika. Ferhat-paša je 1575. potukao austrijskog generala Hervarda VIII Auersperga i zarobio mu sina. Majka dade 30.000 dukata za otkup sina. Ferhat-paša za taj novac podigne sebi zadužbinu, džamiju, koja se prozove po njegovu imenu.

Ferhat-paša je prenio vezirsku stolicu u Banjaluku 1588. Tu je bilo sjedište bosanskog beglerbega-vezira, kome su pripadale turska Slavonija, Dalmacija i Hercegovina, sve do 1638, kada je Šahin-paša, zbog ustanka u Banjaluci i hajdučije u njenoj okolici, premjesti opet u Travnik.

(Nastaviće se)

Prema tekstu Milana Karanovića, priredio: Zoran S. Mačkić,

arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana