Školstvo seoske opštine Dobrnja 1952-1960. (1): Učitelji napuštali sela zbog teških uslova za rad

Opština je 1956. obuhvatala sljedeća naseljena mjesta: Babiće, Bunareve, Dobrnju, Dujakovce, Džajiće, Gornja Kola, Gornje Ratkovo (bez zaseoka Zapolje), Gvozdenoviće, Haziće, Kočiće, Konatare, Lokvare, Lusiće, Marčete, Mrazovo, Paviće, Plavšiće, Radmaniće, Sjutrašnjicu, Sokolovo Gornje (sa zaseocima Plavšići, Nakomčiće, Vaganac i Mitrovići), Stričiće, Šljivno, Viluse, Vlajiće i Zelence. Imala je površinu od 30.403 ha, 12.843 stanovnika i 1.560 domaćinstava. Opština je ukinuta 1960. Dobrnja, Dujakovci, Gornja Kola, Lokvari, Lusići, Pavići, Stričići i Šljivno ušli su u sastav opštine Krupa na Vrbasu, Radmanići, Vilusi i Zelenci u sastav opštine Bronzani Majdan, Džajići, Konatari, Plavšići i Sjutrašnjica u sastav banjalučke opštine, a Hazići u sastav opštine Sanski Most.

Školstvo u opštini Dobrnja bilo je opterećeno brojnim problemima, kao što su: malen broj učionica u odnosu na broj školskih obveznika, pomanjkanje prostora za fizički odgoj, školskih radionica, kabineta, nastavnih sredstava, stanova za nastavnike. Nedostatak školskog prostora doveo je do prekobrojnosti učenika u svim razredima. Zbog rada u smjenama i održavanja konferencija i sastanaka uveče, učionice se nisu mogle dovoljno prozračiti i očistiti, što je loše uticalo na zdravlje učenika. Teški uslovi za rad u selima, bez električne energije i puteva, nisu mogli zadržati dobrog učitelja, što se odražavalo na kvalitet nastave. Opština ih je zadržavala tako što im je isplaćivala poseban dodatak za rad u teškim uslovima i sa velikim brojem djece, obezbjeđivala stan i ogrev i stipendirala učiteljski kadar.

Najveći problem opštine je bio neupisivanje velikog broja djece u školu. Odbornik Bratislav Regodić je 1953. iznio podatak da u školu ne ide 100 djece, među njima i djeca odbornika i članova KPJ. Tražio je da se otvori osmoljetka u Dobrnji ili Kadinoj Vodi i da se grade škole u Lokvarima i Dujakovcima, kao i da pilana u Stričićima pomogne gradnju škole u Radmanićima.

Po završetku Drugog svjetskog rata počela je opravka školskih zgrada u Šljivnu, Stričićima i Han Kolima. Ministarstvu prosvjete BiH su 1947. upućene molbe za ponovno otvaranje škola u ovom kraju. Do 1956. proradilo je osam četvororazrednih škola.

Prije rata školovanjem je bilo obuhvaćeno 12,6 odsto djece dorasle za školu, a 1956. godine 70 odsto. Puna pažnja je posvećena opismenjavanju starijih godišta putem analfabetskih tečajeva. Tako je procenat nepismenih od 95 odsto prije rata smanjen na 64 odsto do 1956.

Školske 1955/56. zabilježen je slab odziv učenika, naročito u Stričićima, jer su mnogi roditelji branili svojoj djeci, posebno ženskoj, da idu u školu. Jedino je u školi u Šljivnu bilo preko 50 odsto ženske djece. Za ovakvo stanje vlasti su krivile i roditelje i učitelje. Školske 1956/57. evidentirano je 2.749 školskih obveznika uzrasta 7-15 godina, ali je nastavu pohađalo svega 1.412 učenika. Prosvjeta, socijalna i zdravstvena zaštita 1956. bila je ispod nivoa iz 1939. Nastava je bila verbalistička. Jedina nastavna sredstva bila su gola riječ, crtež na tabli ili, u najbolju ruku, poneka slika.

Na području NOO Dobrnja 1959. bilo je 1.500 školoobavezujuće djece. Veći broj djece je prekinuo dalje školovanje zato što, zbog pretrpanosti tamošnje škole, nisu mogli da sedmi i osmi razred nastave u Gornjem šeheru. U Šeher je išlo 112 djece.

Upisno područje Han Kola, Donja Kola i Rekavice imalo je 750 domaćinstava i 350 učenika. Zbog velikog priliva đaka vlasti su planirale dogradnju škole u Han Kolima. Izdata je građevinska dozvola za dogradnju prvog sprata na školskoj zgradi, a za Džajiće i Gornja Kola zaveden je mjesni samodoprinos za gradnju škole u Han Kolima.

U toku 1959. otpočela je gradnja škole u Pavićima za zaseoke Cvijetići, Pavići, Sladojevići i Šipke, koji su imali 720 stanovnika, 120 domaćinstava i 80 školoobavezne djece. Počela je i gradnja škole u Dujakovcima za zaseoke Gatarići, Vulini, Božići, Radanovići i Delići.

Do 1961. planirana je gradnja školskih zgrada u Konatarima, Sokolovu i Dobrnji.

Proučavanje školstva ovog kraja je otežano jer je arhivska građa NOO Dobrnja nastala 1952-1955. uništena u požaru. Za vrijeme postojanja opštine Dobrnja radile su škole u Šljivnu, Han Kolima, Vilusima, Stričićima, Kadinoj Vodi, Radmanićima, Hazićima, Sjutrašnjici, Lokvarima i Gornjem Ratkovu.

(Nastaviće se)

                                                                                          Priredila: Verica Josipović, načelnik Odjeljenja za sređivanje i obradu arhivske građe u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.