Ortopedski zavod Marija Zvijezda (6): Ortopedsko preduzeće Neretva u Trapistima
Kako je po završetku rata bilo na hiljade invalida koje je trebalo snabdjeti "prvim veštačkim nogama i drugim ortopedskim pomagalima", Ministarstvo narodne odbrane Jugoslavije uzelo je "pod svoju upravu sve ortopedske zavode i radionice kako bi se ovaj hitan zadatak brzo i efikasno rešio".
Nova vlast je jednu od prvih ortopedskih radionica osnovala na oslobođenoj teritoriji u Jajcu u martu 1945, čija su prva tri radnika napravila prvu ortopedsku "protezu od vojničkih porcija". Ova je ortopedska radionica, poslije oslobođenja Banjaluke u aprilu 1945, preseljena u prostorije trapističkog samostana "Marija Zvijezda" u Delibašinom selu kraj Banjaluke. Prvi njeni radnici bili su iz "nužde ortopedisti". Mnogi od njih izrađivali su u ustanku i ratu "prve partizanske ručne bombe" a poslije rata ortopedska pomagala.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata ortopedska preduzeća na teritoriji Jugoslavije pretrpjela su velika oštećenja i uništenja. Zbog velikih potreba za ortopedskim pomagalima, poslije oslobođenja se pristupilo opravci starih i nabavci novih mašina, organizaciji proizvodnje, reorganizaciji ortopedske industrije, povećanju proizvodnje i poboljšanju kvaliteta pomagala.
U to vrijeme, pored Ortopedskog zavoda u Beogradu, postojale su ortopedske radionice u Zagrebu, ljubljani i Sarajevu, a nešto kasnije otvorene i radionice u Splitu i Zelenici. Veliku pomoć u materijalu i alatu za potrebe radionice pružila je UNRRA.
Tokom 1946. organizovana su prva međunarodna takmičenja u ortopedskoj industriji u Jugoslaviji. Sljedećih godina ona su postala "stalan metod rada u našim ortopedskim zavodima i radionicama" u vidu "pokreta udarništva". Puštanjem u pogon novih mašina učinjen je značajan napredak u organizaciji produkcije. Izgrađene su nove prostorije za kancelarije i skladišta, popravljene su i proširene fabričke instalacije, povećan broj mašina i alata, ustanovljena najpodesnija evidencija rada i postavljene radne norme, utvrđeni elementi za serijsku proizvodnju pojedinih ortopedskih pomagala, izrađeni su prvi otvoreni mideri i vakuum-proteze. "Pojačan je rad na kulturno-prosvjetnom, političko-ideološkom i stručnom uzdizanju radnika".
Nešto kasnije, 1948, uvedeno je jednoobrazno knjigovodstvo, potpuna evidencija rada, mašinska kartoteka sa fotografijama svih mašina i potrebnim karakteristikama, izrada drvenog fiziološkog koljena, aparat za centriranje koljenog i skočnog zgloba, osnovane su službe radničkog snabdijevanja i radničke menze.
Ortopedska industrija u Jugoslaviji je prema kapacitetu proizvodnje krajem 1948. mogla podmiriti sve potrebe ratnih i mirnodopskih invalida, ali nije bila u stanju da zadovolji sve veće potrebe invalida rada i civilnih invalida rata. Kao nužno se postavilo pitanje otvaranje novih ortopedskih preduzeća.
To se posebno odnosi na BiH, gdje je ortopedija dovedena "u ćorsokak" jer se u unapređenje proizvodnje malo ulagalo. "Rad se odvijao na zastarjeli način bez učešća i kontrole medicinskih organa, izuzev u periodu kad je ortopedija bila pod upravom JNA." Neodgovarajuće prostorije u Sarajevu i "krajnje nehigijenski uslovi rada i sve ostale posljedice tadašnjeg centralističkog i administrativnog upravljanja bili su glavna kočnica u razvoju ortopedije i njenom podizanju na viši nivo". Glavni odbor Saveza ratnih vojnih invalida za BiH je 1951. sjedište Ortopedskog preduzeća "Neretva" iz Sarajeva preselio u Banjaluku. Nakon prenošenja sjedišta iz Sarajeva u Banjaluku, dotadašnje sarajevsko preduzeće nastavilo je da radi kao filijala banjalučkog Ortopedskog preduzeća "Neretva". Preduzeće u Banjaluci bilo je društvena svojina Glavnog odbora Saveza ratnih vojnih invalida za BiH u Sarajevu. Njegova filijala u Sarajevu se osamostalila 1. maja 1953.
Ortopedsko preduzeće "Neretva" u Banjaluci bilo je smješteno "u jednom krilu nekadašnjeg samostana Trapista" u Delibašinom selu, dok se u drugom dijelu objekta nalazila banjalučka Srednja šumarska škola, osnovana 1947.
Predmet rada Ortopedskog preduzeća "Neretva" bila je "izrada i opravak ortopedskih pomagala". Iako "proizvodno" preduzeće, ono je pretežno bilo "zanatskog karaktera".
Rad Ortopedskog preduzeća "Neretva" u Banjaluci u 1952. može se podijeliti u dva perioda. Prvi se odnosi na preseljenje i pripreme za proizvodnju, a drugi na početak proizvodnje. Seoba iz Sarajeva počela je u decembru 1951. "pod vrlo teškim uslovima". U Banjaluci je nedostajalo i mašina i kvalifikovanih radnika, a u Sarajevu je bio sasvim malen broj radnika "koji su shvatili potrebu preseljenja preduzeća i pristali da dođu u Banjaluku, gdje je ortopedija za svoj daljnji rad i razvoj imala kudikamo bolje uslove od onih u Sarajevu".
Iako su preseljenjem u Banjaluku i ulaganjem znatnih investicija stvoreni uslovi za njen napredak, "ispriječile su se dvije suprotnosti". U vezi s tim se u zvaničnom izvještaju navodi: "Svi povoljni uslovi za moderni rad ortopedije na naučnoj osnovi, a u nekom smislu čak i malo luksuzni, s jedne strane i zastarjelog gledanja na ortopediju, te dosta nekulturnim invalidskim kadrom s druge strane, što praktično znači, da smo išli iznad kvaliteta naših ljudi. To nam nalaže da podizanju stručnosti naših radnika i kulturnom podizanju invalida moramo posvetiti mnogo više pažnje, kako bi doveli u sklad naše kvalitete sa našim mogućnostima".
Mr Bojan Stojnić, direktor Arhiva Republike Srpske
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
