Ne stoji kuća na zemlji

Zabrane i pravila

Ogledavanje na ulici, živo kretanje, "previjanje tijelom" i glasno dovikivanje bili su pouzdani znaci slabog odgoja, pa će se "svaka učenica takvog vladanja kloniti". Učenicama je zabranjeno "na uglovima postojkivati, dogovore držati i izloge razgledati", a nisu im priličile ni djetinjarije poput "tociljanja po ledu i grudanja".

Učenice nisu smjele "da polaze javne zabave (igranke, gostione, sajmište) i to ni same ni sa starijima, niti smiju polaziti škole igranja izvan školske zgrade".

Iz školskog izvještaja nije jasno ko je bio učitelj plesa, ali se može pretpostaviti da je to bila Ema Praunsperger. Nedjeljom i praznicima učenice su obavezno prisustvovale crkvenim obredima svoje crkve.

Djevojke su štićene i od svojih vršnjaka. Naredbom od 7. marta 1908. Zemaljska vlada je zabranila "prisustvovanje srednjoškolskih đaka kod ispita i produkcija u državnim višim djevojačkim školama". Zaključujemo da njihovi vršnjaci nisu mogli da prisustvuju čak ni predstavama djevojačkog društva "Ateneum".

Učenici i kadar

Kraj školske godine dočekalo je 115 učenica, s tim što ih je sedam u toku godine istupilo. Većina učenica, njih 97, bila je iz Bosne, 15 ih je došlo iz drugih krajeva Austrougarske, a tri iz drugih zemalja. Iz Banjaluke su bile 83 učenice (72%). Najbrojnije su bile učenice katoličke (55%) i pravoslavne vjeroispovijesti (35%).

Godišnji ispit "obdržavan" je 25. juna 1908, a dva dana kasnije ispit iz "glasovira i pjevanja". Toga dana završena je školska godina "službom zahvalnicom, dijeljenjem svjedočaba i nagradnih knjiga". Na završnoj svečanosti učenice su izvodile Šopena, Mendelsona, Moskovskog, Mocarta, Lisinskog, Zajca...

Školsku svjedodžbu "prvog reda s odlikom" zaslužilo je 48 učenica, svjedodžbu "prvog reda" 58, a "drugog reda" osam. Jedna je učenica ostala neispitana. U godišnjim izvještajima za 1907/08. i 1908/09. nema podataka o klasnom porijeklu učenica, no može se tvrditi da su one većinom kćeri trgovaca, činovnika i zanatlija.

Tako školske 1907/08. među učenicama nalazimo Ivanu iz Karlovca, kćerku gimnazijskog profesora Franje Harazima, zatim Ljerku i Smiljku, kćeri gimnazijskog profesora Stanka Pavičića. Njihova majka Ludvina bila im je "starješinka". Školu su pohađale i sestre Ludmila i Vlasta, Pražanke, čiji će otac Josip Soukal 1915. braniti optužene u Veleizdajničkom procesu.

Škola je 1907/08. imala zavidan ali i nekompletan nastavni kadar, pa je, na primjer, knjigovodstvo predavao gimnazijski profesor Josip Milan Lajnert. Na dužnosti direktorke škole od 1901. bila je uspješna dječija književnica Jagoda Truhelka, koja je ujedno predavala srpsko-hrvatski jezik i crtanje. Njenu dužnost će 1909. preuzeti Stefanija pl. Franković.

Vjeronauku, kojoj se poklanjala posebna pažnja jer je, u najvećoj mjeri, bila sredstvo za stvaranje pokornih djevojaka, predavali su Josip Kaurinović (katoličku) i Kosta Dušanić (srpsko-pravoslavnu).

Higijenu (dva časa sedmično) je predavala dr Gizela Januševska, vrstan epidemiolog, koja je u Banjaluci boravila 1899-1912. i tu vodila privatni dispanzer.

Ludvina Pavičić, učiteljica računstva, prirodopisa, fizike i kućanstva, kao i učiteljica šarenog vezenja Amalija Markulin, u školu su došle 1903. Persa Simić je predavala računstvo, prirodopis, crtanje i krasopis, a Julijana Dubravac zemljopis i srpsko-hrvatski, koji je upravo 1907. godine, naredbom Zemaljske vlade, zamijenio Kalajev "bosanski" jezik.

Ema Praunsperger, učiteljica njemačkog, povijesti, zemljopisa i gimnastike, u Banjaluku je došla iz osnovne škole u Sanskom Mostu. Iste predmete, izuzimajući gimnastiku, "nastavljala" je Mila Pinter.

Ružica Prica je podučavala bijelo šivanje i vezenje, Mara Kolarović krojenje i šivanje haljina, dok je Amalija Šegota bila učiteljica francuskog i glađenja (peglanja). Domaćica Gizela Bruner je djevojke podučavala kuvanju.

Učiteljice pjevanja i "glasovira" bile su Milica Korenić i Lujza Kerer. Za učenje "glasovira" bila je potrebna "privola" roditelja, a mjesečna nastava stajala ih je šest kruna.

Školske podvorkinje bile su Ivka Solar i Ljuba Panić, a podvornik Nikola Stupar.

Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.