Ne stoji kuća na zemlji

Upravo je u višim djevojačkim školama odgajan i vaspitavan tip žene koja će biti smjerna, skromna, ćutljiva, marljiva i pobožna, što je smatrano prirodnim i vječnim. Postizanju ovog cilja bio je podređen nastavni program djevojačkih škola.

Emancipacija žena

Škola je, izvjesno, odigrala značajnu ulogu u emancipaciji ovdašnje žene. Ipak, ta je privilegija u početku bila rezervisana za neudate žene. Tek 11. januara 1908. Zemaljska vlada "ukida u buduće dozvolu udaje učiteljica u državnim višim djevojačkim školama". Naredbom Zemaljske vlade od 1. aprila 1908. za sve učiteljice, "bez razlika kategorije", uveden je naslov "gospođa".

Tek otvaranjem ovih škola vlasti počinju sistematski da pristupaju pitanju obrazovanja žena. Njima su 1912, i to kao privatisticama, odškrinuta gimnazijska vrata, a godinu dana ranije u Sarajevu je otvorena Državna ženska učiteljska škola.

Državna viša djevojačka škola u Banjaluci, kao treća u Bosni i Hercegovini, poslije sarajevske (1889) i mostarske (1893), otvorena je 1898. Škola je bila smještena u Rudovica kući, u današnjoj Aleji Sv. Save.

Djevojačka škola, kao i sve ostale, bila je zamišljena i kao rasadnik budućih bezgranično odanih građana. Jubileji članova dinastije ili službene posjete državnih činovnika predstavljani su kao prvorazredni događaji. Tako je u školskom izvještaju naglašeno da je "3. i 4. aprila pohodio školu presvijetli gospodin dvorski savjetnik Đuro pl. Treščec", a na "previšnji imendan Njegova cesarskoga kraljevskoga apostolskoga veličanstva Franje Josipa I", 4. oktobra, prisustvovale su učenice sa svojim učiteljicama "svečanoj službi božjoj u svojim crkvama".

Državna viša djevojačka škola

U prvi razred Državne više djevojačke škole 1907/08. primane su učenice koje su sa dobrim uspjehom završile osnovnu školu, s tim što su učenice iz privatnih škola polagale prijemni ispit. Donja starosna granica za upis bila je 10 godina, ali već naredne školske godine, Zemaljska vlada "ustanovljuje za primanje u prvi razred jedanaestu godinu kao najnižu dob za učenice".

Upis u školu obavljen je 29–30. avgusta i 1–2. septembra 1907. godine. Redovna nastava je počela već 4. septembra. Dan prije toga učenice obje vjeroispovijesti su u svojim crkvama prisustvovale prizivanju Duha svetoga, a popodne su im razdijeljene knjige.

Školskim redom ustanovljeni su propisi o vladanju učenica u školi i na ulici. Svaka je učenica bila dužna da dolazi u školu "čisto umivena, očešljana, uredno obučena i odjevena". Uostalom, učenice su bile prepoznatljive po modernoj odjeći. Učenicama je valjalo "u odmjereni sat poći od kuće", a "stvari koje pri nastavi nijesu potrebite za onaj dan, nije slobodno nositi u školu".

Za lijepa vremena učenice su se "okupljale na dvoru, za ružna pak u školskoj dvorani". U školsku zgradu nisu smjele da uđu bez dozvole nadzorne učiteljice, a "za vrijeme odmora, pa prije početka nastave šeću se učenice dvije, a dvije po dvoru ili sali. Na ulicu istrkivati strogo je zabranjeno, isto tako svako zadržavanje pred školskom zgradom".

Vladanje

Naravno, bilo je propisano i vladanje u školi. "Čim učiteljica u razred stupi, imaju učenice smjesta da zašute i za čitava sata prestaje svaki razgovor." Po završetku nastavnog časa "ustaju učenice na zapovijed i stojeći naklone se učiteljici. Na trijemu za polaska kući sve se poredaju i pođu zajedno napolje. Pri tome ima da vlada najveća tišina".

Ostaci voća, papir i sl. bacani su u drvene sanduke, dok se kestenje, orasi i lješnici, jabuke i kruške nisu smjeli ni donositi u školu. U svakom od razreda određivane su po dvije "reduše", koje "taru školsku tablu, brinu se za kredu, tintu, zemljovide, spužve, vodu i ručnik, dijele zadaćnice, pisanke i crtarske sprave". Učenice četvrtog i petog razreda bile su "nadzirateljice" u nižim razredima.

(Nastaviće se...)

Zoran S. Mačkić, arhivski savjetnik u Arhivu Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.