Kukolj: Krici, jauci, razdvajanje djece od majki, ubijanje
Banjaluka - Nekadašnja jasenovačka logorašica Dobrila Kukolj nikada nije zaboravila užase iz tog ustaškog koncentracionog logora - krike, jauke, užase, razdvajanje od majke, plač, ubijanje, zabadanje noža, gladovanje...
"Moje prvo sjećanje na Jasenovac su ulazak u taj pakao /1942/, jauci i riječi žKud nas vode - vode nas u pećž", posvjedočila je ona za Srnu, povodom obilježavanja 72 godine od proboja iz tog zloglasnog logora 22. aprila 1945. godine.
Kukoljeva se prisjetila i prelaska Save, kada se jedna od skela prevrnula, a ljudi počeli da se dave.
"Dok su se bacali u vodu, neko je rekao: žBacajmo djecuž. Moja majka je rekla: žNe - ostaće možda neko živž. Imala sam 10 godina. Ni sada ne mogu da zaboravim sve te strahote", navodi Kukoljeva.
Ova Banjalučanka, koja je rođena u dubičkom selu Međeđa, pamti da je odmah nakon uspostavljanja vlasti Nezavisne Države Hrvatske počelo odvođenje muškaraca na prisilni rad i hapšenje uglednih Srba, na čije pozicije su postavljani Hrvati i muslimani.
U tom periodu su kako na tom području, tako i u Jasenovcu, nastradali brojni članovi Dobriline uže i šire porodice, od kojih su neki mučeni i ubijani na najsvirepiji način.
Kukoljeva, koja sada ima 86 godina, ne može da zaboravi ni stradanje svog stričevića Gojka Batajića, rođenog 1930. godine, kome su u logoru smrti Jasenovac stražari za jednu koricu hljeba pred svima odsjekli desnu ruku do lakta, pa ga ubili.
U pamćenje joj se urezala i slika djece u Jasenovcu, koju su stražari, nakon što bi umrla, kupili i bacali u Savu.
Kukoljeva je u logoru smrti ostala do kasne jeseni 1942. godine, poslije čega je dospjela u opštinu Gaj i selo Toranj.
Tamo su je, kako je navela, rasporedili u jednu hrvatsku porodicu. Poslije godinu dana boravka u Tornju, Dobrila je zajedno sa ostalima koji su bili u tom selu krenula nazad u BiH.
Bila je i u zbjegu na planini Kozari u selu Vojskova, gdje je ostala do oslobođenja 1945. godine, nakon čega je kao ratno siroče bila smještena u dječiji dom, završila nižu gimnaziju, pa nastavila školovanje u Banjaluci.
Kao predsjednik Udruženja bivših logoraša Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka iz Banjaluke, Kukoljeva ističe da se zločinima u Jasenovcu i dalje ne posvećuje dovoljno pažnje.
"Mi polako odlazimo. Nema nas mnogo koji su preživjeli logor. U Banjaluci je preživjelih oko 340, a potomaka 640", ističe Kukoljeva i dodaje da su logoraši i dalje ogorčeni incidentima u Hrvatskoj koji su u vezi sa Jasenovcem.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
