Hronologija „OLUJE”: 138.500 protiv 31.000

Agencije
Hronologija „OLUJE”: 138.500 protiv 31.000

Operacija Oluja je bila vojna akcija Republike Hrvatske u avgustu 1995. godine. Operacija je zvanično trajala 4 dana, završila se padom Republike Srpske Krajine i uspostavljanjem kontrole Republike Hrvatske nad tom teritorijom.

4. avgust u Hrvatskoj se slavi kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti dok u Srbiji i Republici Srpskoj 4. avgust je dan žalosti.

4. avgust

Dana 4. avgusta na pravoslavni praznik Blage Marije u 4 časa poslije ponoći, američke vazduhoplovne snage su bombardovale dva radara snaga krajiških Srba, samo par sati prije početka operacije Oluja. Iako su zvanično poricale umješanost u „Oluji”, američke snage su aktivno podržavale ovu operaciju etničkog čišćenja. Američka oprema je korišćena za ometanje srpskih komunikacija, tako da je komandni sektor bio potpuno odsječen.

Akcija je počela napadom na tzv. sektore „Sjever” i „Jug” na frontu dugom 700 kilometara. Hrvatske snage probile su prve linije odbrane Srba na 30 taktičkih smijerova u bjelovarskom, zagrebačkom, karlovačkom, gospićkom i splitskom području. Dubina prodora hrvatskih oružanih snaga tada je već bila od 5 do 15 kilometara.

Prvog dana akcije, hrvatska strana zabilježila je zauzimanje Svetoga Roka. Knin je već bio u okruženju, a hrvatske jedinice nekoliko kilometara pred gradom. Srbi odgovaraju napadima na Sisak, Šibenik, Otočac, Gospić, Ogulin

5. avgust

Oko podneva objavljena je vijest: hrvatske jedinice ušle su u Knin. Na kninskoj srednjovjekovnoj tvrđavi postavljena je ogromna hrvatska zastava. Zauzeta su i okolna mjesta – Vrlika, Kijevo, Drniš, Žitnić, Benkovac, Gračac, Lovinac, Ljubovo, ali i Plaški, Primišlje i Hrvatska Dubica. Do večeri je ostvareno 80% planiranog, a srpski civili napustili su zauzeta područja preko Srba i Dvora. Srbi odgovaraju raketnim napadima iz Bosne na Županju, iz istočne Slavonije na Osijek, Vinkovce, Nuštar, s Korduna na Karlovac, a iz istočne Hercegovine na dubrovačko područje.

 6. avgust

Do 6. avgusta, Prva hrvatska brigada je probila u teritoriju oko grada Slunja (sjeverno od Plitvica) i napredovala do granice sa Bosnom i Hercegovinom gdje su se sastali sa snagama Armije Republike BiH na zapadu Bosne. Jedino je bio snažan otpor u gradu Glini (južno od Siska).

Hrvatske snage spojile su se s Hrvatskim vijećem odbrane  i Petim korpusom Armije BiH na granici BiH, na rijeci Korani kod Tržačkih Raštela. Time je presječen strateški pravac srpskog snabdijevanja Knin-Bihać. Poslijepodne u Knin dolazi i predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

Krajina je poražena. Pale su Petrinja, Slunj, Kostajnica, Plitvička jezera, Obrovac … Snage Vojske RSK su trećeg dana akcije Oluja u rasulu: 21 kordunški korpus, koji se predao 8. avgusta, bio je u okruženju, a 15. lički i 39. korpus pred razbijanjem.

U nedjelju ujutro Hrvatska vojska je ušla u Petrinju, a oko 23 sata u Glinu.

 7. avgust

Posljednjeg dana „Oluje” pali su i Turanj i Tušilović, pa Vojnić i Topusko, Gornji i Donji Lapac… U 18 časova hrvatski ministar odbrane Gojko Šušak objavio je da je akcija Oluja završena s vojnog aspekta, jer je većina granice sa Bosnom bila pod kontrolom Hrvata. Par preostalih divizija srpske armije su se predali u roku od slijedećih par dana.

 Posledice operacije Oluja

Nakon operacije RSK više ne postoji. Većina Srba – preko 250.000 – je bila protjerana.

U operaciji Oluja učestvovalo je 138.500 pripadnika Hrvatske vojske, MUP i Hrvatskog vijeća odbrane. Tim snagama su se, prema hrvatskim izvorima, suprotstavile srpske snage od oko 31.000 vojnika.

Područje zahvaćeno hrvatskom ofanzivom napustilo je gotovo cjelokupno srpsko stanovništvo. Kolone izbjelica na traktorima i drugim poljoprivrednim vozilima su preko područja pod kontrolom Republike Srpske u zapadnoj i sjevernoj BiH krenule ka Srbiji, izložene čestim napadima hrvatskih snaga.

Tada je u Hrvatskoj otpočelo sa temeljnim miniranjem i rušenjem praznih srpskih kuća. Poslije završetka akcije vršeni su zločini nad preostalim srpskim stanovništvom. Spaljeno je preko 20.000 srpskih kuća, dok su ostale opljačkane i razorene.

Dokumentaciono-informativni centar „Veritas” u svojoj evidenciji ima imena 2.313 poginulih i nestalih Srba. Od toga 1.205 civila, a među njima 522 žene i 12 dece.

Tokom 2013. godine u Srbiji je živjelo 42.000 Srba iz Hrvatske sa statusom izbjeglice.

Povratak srpskog stanovništva poslije 2000. godine i početka normalizacije odnosa između Beograda i Zagreba teče sporo i sa skromnim rezultatima. Uglavnom se, u određenom broju vraća starije stanovništvo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana