Boni i Klajd - ubice koje Amerika voli

Boni Parker i Klajd Barou su najpoznatiji romansirani par u američkoj istoriji koji se bavio kriminalnim radnjama. Ubijali su, kidnapovali i pljačkali.

Njihova imena postala su sinonim za Veliku depresiju, koja je tridesetih godina prošlog vijeka vladala u SAD. Tada je generalni stav građana SAD bio protiv Vlade, pa su Boni i Klajd to iskoristili.

Mit je rijetko sličan stvarnosti. Dok mediji i danas pišu romansirane priče o zaljubljenom paru koji se odmetnuo od zakona, a Amerikanci i dalje čuvaju izložene ostatke automobila izrešetanog kišom metaka u kome su ubijeni, ozbiljniji novinari i pisci pišu o tamnim stranama američkih "heroja".

Teksaški novinar Džek Gin u knjizi "Istinita i neispričana priča o Boni i Klajd" daje potpuno drugačiju sliku o njima i njihovim zločinima.

Ovi odmetnici, koji su odrasli u sirotinjskim četvrtima Dalasa, uopšte nisu vodili glamurozan život, kako to pokazuju filmovi. Naprotiv, često su spavali u ukradenim automobilima ili na otvorenom, mokri, prljavi i gladni.

Boni i Klajd su ubili 11 ili 13 ljudi, u zavisnosti od izvora informacija, uglavnom policajaca, i to uvijek u panici, jer nikada nisu imali razrađen plan pljačke.

Oni su bili potpuno nesposobni za veliki kriminal i smiješni u svojim akcijama, a dvije godine su izmicali pravdi uglavnom zbog nesposobnosti teksaške policije, tvrdi Gin.

Klajd je bio sitni kriminalac, koji je odležao neko vrijeme u zatvoru iz kog je pokušao da izađe tako što je odrezao sebi dva nožna prsta, da bi, na kraju, bio pušten na slobodu zbog nečeg drugog. Krao je piliće, pljačkao banke i počeo da ubija.

Boni je bila siromašna djevojka iz sirotinjske četvrti, koja je sanjala dobar život, novac i automobile.

Medijski mit govori da su ubijali čuvare banaka, ali da su kidnapovane puštali na slobodu i davali im novac. Čak se tvrdi da policija nije ni namjeravala da ubije Boni, jer niko nije vidio ni posvjedočio da je ona pucala u policajce, već da su to činili Klajd i članovi njihove povremene bande.

Boni i Klajd upoznali su se u januaru 1930. godine kod kuće zajedničkog prijatelja. Prema riječima očevidaca, svidjeli su se jedno drugom istog trenutka. Dvije sedmice nakon upoznavanja, Klajd je osuđen na dvije godine zatvora zbog svojih prethodnih kriminalnih radnji.

Međutim, ubrzo je pobjegao iz zatvora sa pištoljem koji je Boni prokrijumčarila za njega.

Zbog Klajda i njegove impresivne vožnje autobomila, često su uspijevali da umaknu policiji u poslednjem času.

Dvije godine proveli su u zajedničkim kriminalnim aktivnostima. Većinu vremena su provodili u ukradenim automobilima. Živjeli su od novca iz opljačkanih prodavnica, benzinskih pumpi i, rijetko, banaka.

Zanimljivo je da nikada nisu uspijevali da opljačkaju neku veću sumu.

Ispočetka su bili članovi "Barou bande", koja je "harala" u više američkih država - Teksasu, Oklahomi, Misuriju, Luizijani, Novom Meksiku...

Predah su pravili blizu granica da bi brzo mogli da pobjegnu jer policija jedne države nije smjela da prelazi granice druge. Klajd je veoma često mijenjao i krao automobile. Vrlo dobro je poznavao mape i sve sporedne puteve.

Boni i Klajd su na svaka dva mjeseca išli u posjetu svojim roditeljima. To je policija tek kasnije saznala zbog V. D. Džonsa, jednog od članova "Barou bande".

Boni je pisala poeziju u "slobodno vrijeme", između pljački, a neke stihove policija je pronašla u apartmanima u kojima su odsjedali.

U junu 1933. godine, vozeći se po Teksasu, Klajd nije vidio upozorenje o izgradnji mosta i prevrnuo je automobil u jarugu. Budući da je izbio požar u kolima, Boni je zadobila ozbiljne povrede na desnoj nozi /opekotine trećeg stepena/.

Nakon toga nije mogla da trči, a pred kraj života jedva je mogla da hoda. Skakutala je na jednoj nozi ili ju je Klajd nosio.

Nakon što su tokom druženja sa prijateljima iz bande jedva preživjeli policijsku zasjedu, Boni i Klajd su nekoliko mjeseci "odmarali", da bi se vratili pljačkama i krađi.

Živjeli su u svom automobilu da ih niko ne bi prepoznao. Tog mjeseca je V. D. Džons, član "Barou bande", uhvaćen i upravo će on policiji dati informacije koje će omogućiti konačnu zasjedu.

U međuvremenu, kriminalne radnje Boni i Klajda nastavljene su tako što su ubili još dva policajca na motociklima, što je razjarilo policijski sistem SAD.

Policija je napravila dogovor sa ocem Henrija Metvina, još jednog člana bande, da će njegovom sinu biti oprošteno sve ako preda Boni i Klajd vlastima.

Znajući koliko je "Barou banda" u bliskom odnosu sa svojim porodicama, policija je pretpostavila da će Boni i Klajd tražiti Henrija kod kuće njegovog oca Ajversona Ajvija Metvina. Šestorica policajaca isplanirala su zasjedu.

Konfiskovali su Ajvijev kamionet i ostavili ga na putu. Dvadeset i trećeg maja 1934. godine, u 9.15 časova ujutru, Boni i Klajd su se zaustavili vidjevši kamionet Henrijevog oca na putu. Klajd je izašao da vidi šta nije u redu, a Boni je ostala u automobilu.

Policija je odmah počela da puca. Boni i Klajd nisu imali vremena da reaguju. U njih je ispaljeno više od 100 metaka, neki tvrde i 150, jer policija nije htjela da rizikuje da im ponovo pobjegnu.

Kad se situacija smirila, vidjeli su da je Klajdov potiljak "eksplodirao" od metaka, a Boni je nedostajao dio desne šake.

Ubrzo se lokalno stanovništvo okupilo i počelo da skuplja "suvenire" sa mjesta ubistva. Od parčića stakla, čaura, do krvavih dijelova odjeće Boni i Klajda.

Prema riječima jednog od policajaca, jedan mještanin je izvadio džepni nož i pokušao da odsiječe Klajdovo lijevo uvo.

Iako je Boni za života zahtijevala da bude i nakon smrti pored Klajda, sahranjeni su na različitim grobljima po željama njihovih porodica.

Holivud je u želji za zaradom, snimio nekoliko filmova o životu Boni i Klajd, a najpoznatija je ona ekranizacija sa Vorenom Bitijem i Fej Danavej.

Svake godine u gradu Gibslend, blizu mjesta Bjenvil Periš, obilježava se datum kada je najpoznatiji kriminalni par ubijen i održava se festival za vikend koji je najbliži 23. maju.

Na kraju festivala gosti idu na lokaciju gdje je ubijen čuveni ljubavni kriminalni par. Na tom mjestu danas stoji memorijalni kamen koji je često bio uništavan potpisima i mecima, pa čak i kraden.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.