Bisuć grad - ponos Drvarau

Srna
Bisuć grad - ponos Drvarau

Drvar - Grad Visuć je sagrađen u kanjonu rječice Visućice, oko pet kilometara jugoistočno od Drvara, na litici čije su strane toliko strme i visoke da je pravo čudo kako je dvorac podignut upravo tu.

Ostavština iz srednjeg vijeka - Visuć grad ili Crna kraljica, kako je poznat među Drvarčanima - pravo je istorijsko blago, neispričana priča i ponos Drvara, govori Srni Tomislav Rašljić, autor knjige o kralju Stevanu Tomaševiću i njegovom stradanju "Bosna, bure baruta na Balkanu".

Ovaj sedamdesetosmogodišnji Drvarčanin priča da je u srednjem vijeku u Bosni bilo oko 300 dvoraca, ali je, nažalost, malo njih sačuvano. Najsigurniji je bio Visuć grad.

Visuć je služio uglavnom bosanskim kraljevima, koji su ga posjećivali zbog bogatog lovišta, kaže Rašljić.

"Kralj Stevan Tomašević sa suprugom Jelenom i njihovim sinom Lazarom nastanio se na Visuć gradu. Građevina je bila na sigurnom, pa im je to i ulivalo nadu da će se odbraniti od Turaka koji su tada nadirali u Bosnu i rušili sve pred sobom", govori Rašljić.

Ako bi neko posmatrao Visuć grad iz kanjona rječice Visućice, priča Rašljić, morao bi dobro šiju da zavrati da bi ga odozdo osmotrio, a onome koji nikada tu nije bio, a želio bi da ga posjeti, trebalo bi mnogo vremena da nađe ovu dobro skrivenu građevinu.

"Bilo je pokušaja da se grad poveže jakim konopcima sa drugom stranom kanjona. I danas su vidljive alke koje su povezivale jednu sa drugom stranom. Na taj način, bila je uspostavljena veza između njih. Jedan kanap je služio da se izvlači voda iz Visućice, a drugi za transport materijala iz planina, nešto slično današnjim žičarama", kazuje Rašljić, čije je djetinjstvo usko vezano za Visuć grad, koji se nalazi nedaleko od njegovog Nagrađa, zaseoka pored Drvara.

U tvrđavu se ulazilo sa zapadne strane gdje je bio pokretni most, a straže su stajale sa obe strane ulaza.

Stradanje Kralja Stevana Tomaševića

Kako su Turci uspjeli lukavo da se probiju do grada i, na kraju, uđu u njega, ostaje tajna, ali jedino što se može pretpostaviti jeste da je neko od mještana za koji dukat pokazao Turcima put koji vodi do tvrđave i kraljevske porodice, govori Rašljić.

Kada su Turci dospjeli do kralja Stevana i njegove porodice, zarobivši njega i strica mu Radivoja, ostala je tu kraljica Jelena sa sinom i majka joj, priča Rašljić i prelistava knjigu koju je napisao u čast Visuć gradu.

"Svi su se razbježali iz Visuća kada su čuli da su Turci blizu. Kraljica je krenula da nađe svog kralja, jahala je za njima, ali uzalud. Kasnije se čulo da su kralj Stevan i Radivoje poginuli negdje oko Ključa. Kleknuli pred dželata, i kraj.

Kraljica se vratila u dvorac, tamo je zatekla samo majku i sina Lazara. Nikoga više. Tri sjenke i mnogo straha. Ko je sljedeći i šta je sljedeće?

Sljedeći je bio mali Lazar. Janjičari su jeziv zločin počinili i mladu ženu zauvijek u crno zavili. U crno je bio zavijen i Visuć grad. I šuma i kamen umalo nisu proplakali. Visućica više nije žuborila, nego jaukala od tuge", besjedi Rašljić.

On govori da su mještani pronašli odsječene glave kralja Stevana i strica mu Radivoja ispod nekog hrasta gdje su Turci logorovali, nedaleko od Visuća, iskopali humke i sahranili zauvijek kraljevsku porodicu. Napravili su od ogranaka tri krsta da se zna da su tu sahranjeni hrišćani.

"Kasnije je kraljica Jelena podigla tri spomenika dostojna kraljevske porodice. Uspjeli su da prežive vijekove, odupirući se vremenu i prirodi, i danas predstavljaju rijetke sakralne spomenike tog vremena u Bosni", priča Rašljić.

Legende o crnoj kraljici

Visuć grad ili, kako ga mještani Drvara zovu, Crna kraljica krije mnogo legendi. Crna kraljica je naziv koji je tvrđava dobila po kraljici Jeleni koja nikada nije skinula crninu.

Mještani kažu da postoji priča da je tu oko Visuć grada zakopano blago, valjda u neki bunar.

Legenda kaže da tu postoji zlato, ali istorija kaže da je tu upisano svjedočanstvo o kraljevskoj porodici Tomaševića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana