Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Sa evropskih univerziteta donosili savremena znanja

Bojan Stojnić, Verica M. Stošić
Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Sa evropskih univerziteta donosili savremena znanja

Edvard Hercman, očni ljekar, rođen je u Klagenfurtu 1861. Radio je od 1893. kao sreski ljekar u Bijeljini, a od 1912. u Banjaluci kao sreski, okružni i privatni ljekar, glavni ljekar Sreske bolesničke blagajne i zdravstveni nadzornik. Penzionisan je 1919. godine, a umro u Banjaluci 1921.

Aleksandar Cvetković, specijalista rendgenologije i elektrofizikalne terapije, rođen 1891. u Beogradu, studije medicine završio je 1914. u Ženevi. Radio je u Vojnoj bolnici u Sarajevu, te kao privatni i honorarni vojni ljekar u Novom Sadu. U Banjaluci je radio od 1934. do 1941. u ambulanti Okružnog ureda za osiguranje radnika. Otišao je u maju 1941. u Beograd, gdje je otvorio privatnu ordinaciju.

Milica Rakić-Cvetković, rođena 1905. u Zenici, završila je studije medicine 1935. u Beogradu. Stažirala je od 1935. do 1936. u bolnicama u Beogradu i Skoplju. Radila je od 1936. do 1937. u Zdravstvenoj zadruzi u Dračevu kod Skoplja, a od 1. januara do decembra 1938. volontirala u Dječijem odjeljenju Državne bolnice u Skoplju. Od decembra 1938. do aprila 1941. bila je pripravnik Dječijeg dispanzera Higijenskog zavoda u Banjaluci. Od aprila 1941. do januara 1943. radila je u Školskoj poliklinici, a potom je, do aprila 1945. bila šef Odjeljenja za pjegavac u Higijenskom zavodu Banjaluci. Poslije rata je bila šef Dječijeg dispanzera Ambulantno-polikliničke ustanove u Banjaluci.

Đoko Cvijić, rođen 1876. u Bosanskoj Gradišci, završio je studije medicine 1901. u Inzbruku. Radio je od 1901. kao pripravnik i sekundarni ljekar Zemaljske bolnice u Sarajevu i kao sanitetski asistent i kotarski ljekar. U Banjaluci je od 1904. do 1905. obavljao poslove okružnog sanitetskog referenta i od 1918. sreskog nadljekara. Radio je jedno vrijeme kao sreski nadljekar u Varcar Vakufu, a potom u Prijedoru.

Poslije Prvog svjetskog rata obavljao je odgovorne poslove u banjalučkoj zdravstvenoj službi. Vršio je zdravstveni nadzor, vodio agende kod kotara, obavljao službu u bolnici bijelih sestara, kod invalida i kod srpskih vojnika, na željeznici, po selima, pružao pomoć u gradskoj bolnici i bavio se privatnom ljekarskom praksom. Od februara do septembra 1919. suzbijao je pjegavi tifus u Zaraznoj bolnici u Banjaluci.

U Prijedoru je od 1932. do 1936. bio sreski nadljekar i viši pristav. Poslije penzionisanja, 17. marta 1936, radio je u Prijedoru kao opštinski ljekar i istovremeno, jednom nedjeljno, i u Zdravstvenoj stanici u Kozarcu. Umro je u Prijedoru 1943.

Suzana Čanji, rođena 1913. u Bačkom Petrovcu, studije medicine završila je 1940. u Beogradu. Za vrijeme studija je bila član Udruženja medicinara i Slovačkog akademskog udruženja.

Januara 1941. počela je da stažira na Hirurškom odjeljenju. Imenovana je 30. aprila 1943. za zdravstvenog pripravnika Državne bolnice u Banjaluci. Od septembra 1944. učestvovala je u NOR-u, prvo kao ljekar Bolnice br. 4 Petog korpusa, a zatim u Korpusnoj bolnici br. 5.

Aleksej (Aleksandar) Čerepov, rođen 1881. u Kursku, završio je studije medicine 1915. u Parizu. Bio je u oktobru 1920. kontraktualni ljekar Stalne vojne bolnice u Banjaluci. Radio je od 1921. u Boru.

Ljubica Jakovljevna Čermak (Ljubov Borecka), zubni ljekar, rođena 1893. u Odesi, gdje je 1913. završila Zuboljekarski institut. Njenu diplomu nostrifikovalo je 1921. Rusko-srpsko lekarsko društvo u Beogradu. Radila je od 1920. do 1932. kao kontraktualni vojni ljekar Vrbaske divizijske oblasti i istovremeno, od 1930. do 1932. godine, kao kontraktualni ljekar Higijenskog zavoda u Banjaluci. Otpuštena je 1932. zbog nedostatka sredstava. Za sve vrijeme je obavljala i privatnu praksu. Bila je član Ruske matice u Banjaluci.

Radila je u Beogradu od 1932. do 1946. u Školskoj poliklinici Centralnog higijenskog zavoda, a od 12. juna 1946. kao ugovorni zubni ljekar Zemaljskog zavoda za socijalno osiguranje u Rakovici.

Velimir Čović, specijalista za grudne bolesti, rođen 1899. u Bugojnu, završio je studije medicine 1925. u Zagrebu. Radio je od 1925. do 1926. kao pripravnik u Državnoj bolnici u Sarajevu, a od 1926. do 1928. godine u Sanatoriju za grudne bolesti u Topolščici (Slovenija). U Banjaluci je ljekarsku praksu započeo 1928. u Antituberkuloznom dispanzeru Doma narodnog zdravlja. Ubrzo je prešao u novoosnovani banjalučki Higijenski zavod na mjesto šefa Tuberkuloznog dispanzera.

Odlukom ministra zdravstva NDH otpušten je iz državne službe. Izbjegao je u Požarevac, gdje je od 10. decembra 1941. do 25. oktobra 1945. radio kao šef Antituberkuloznog dispanzera Doma narodnog zdravlja i šef bolničkog odjeljenja Državne bolnice.

Poslije rata vratio se u Banjaluku, gdje je radio kao ljekar specijalista i šef Antituberkuloznog dispanzera i šef Odjeljenja za grudne bolesti Okružne bolnice. Dodijeljena mu je 1959. titula primarijusa, a 1967. je penzionisan. Umro je u Banjaluci 1971.

Priredili: Mr Bojan Stojnić, direktor. Verica M. Stošić, pomoćnik direktora

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana