Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Liječili ranjenike i borili se za slobodu

Bojan Stojnić, Verica M. Stošić
Banjalučki ljekari u Kraljevini Jugoslaviji (1929-1941): Liječili ranjenike i borili se za slobodu

Darinka Milosavljević-Čović, rođena 1902. u Požarevcu, završila je studije medicine 1929. u Beogradu. Počela je karijeru kao v.d. šefa Školske poliklinike Higijenskog zavoda u Banjaluci, a zatim je radila kao ljekar pripravnik, zdravstveni pristav i viši zdravstveni pristav.

Rat je provela u izbjeglištvu u Srbiji. Od novembra 1943. do 1. maja 1946. godine u Požarevcu je bila ljekar Doma narodnog zdravlja i Bolnice Prve jugoslovenske armije.

Od 1. maja 1946. bila je ljekar u Školskoj poliklinici i direktor Srednje medicinske škole, a od novembra 1949. honorarni ljekar Đačkog doma Učiteljske škole u Banjaluci.

Branko Čubrilović, rođen 1894. u Bosanskoj Gradišci, kao gimnazijalac u Tuzli bio je aktivan u radu đačkih, kulturnih i sportskih udruženja. Bio je član prve organizacije đaka Srba pod nazivom "Knjižica". Uključio se 1911. u "Narodnu odbranu". Učestvovao je kao dobrovoljac u srpsko-bugarskom ratu. Upisao se oktobra 1913. u Beču na studije medicine. Postao je sekretar akademskog kluba "Rad" i član "Zore".

Drugi semestar upisao je u Gracu, gdje je aktivirao Jugoslovensku omladinsku organizaciju "Šumadija". Djelovao je kroz krug pripadnika omladinskog pokreta "Mlada Bosna".

Poslije Sarajevskog atentata uhapšen je u Bosanskoj Dubici i na banjalučkom Veleizdajničkom procesu 1916. osuđen na 14 godina teške tamnice.

Studije je završio 1921. u Pragu. Stažirao je u Državnoj bolnici u Sarajevu od 1921. do 1922. godine. Posljednja četiri mjeseca 1922. radio je u Srebrenici. U Banjaluci je radio od 1923. do 1939. godine u Okružnom uredu za osiguranje radnika. Imao je u Gospodskoj ulici privatnu ljekarsku ordinaciju. Učestvovao je aktivno u radu raznih društava i klubova i uređivao brojne listove i časopise.

Jedan je od organizatora Zemljoradničke stranke i njen neformalni vođa u Bosanskoj Krajini. Biran je za narodnog poslanika 1927, 1935. i 1938. godine. Bio je ministar poljoprivrede od 1939. do 1941. godine i u vladi Dušana Simovića 27. marta 1941. Drugi svjetski rat proveo je kao ministar u izbjegličkim vladama. Pred kraj rata prišao je partizanskom pokretu.

Po povratku u Jugoslaviju pristupio je Narodnom frontu, na čijoj listi je 1945. izabran za poslanika Vijeća naroda Savezne skupštine. Za poslanika Narodne skupštine BiH biran je 1946. i 1950. godine. Do 1950. je bio i prvi sekretar Vijeća naroda Savezne narodne skupštine. U međuvremenu, od 1949. do 1952. godine, bio je potpredsjednik Prezidijuma Narodne skupštine NR BiH, a 1953. je penzionisan. Radio je kao ljekar i upravnik banje Vrućica. Umro je u Beogradu 1962.

Objavio je pet knjiga, više desetina rasprava, članaka, prikaza, nekrologa, izjava, predavanja i govora.

Miloš Šarić, rođen 1895. u Bosanskoj Gradišci, studije medicine završio je, najvjerovatnije, u Parizu. Bio je od 1924. do 1925. u Francuskoj, Švajcarskoj, Italiji i Austriji na specijalizaciji, a 1925. sreski ljekar u Banjaluci.

Petar Švarc bio je šef Bakteriološkog zavoda i Bakteriološko-epidemiološkog odjeljenja Higijenskog zavoda u Novom Sadu i zdravstveni pristav Higijenskog zavoda u Banjaluci od juna do jula 1932. godine.

Armin Štern, stomatolog, rođen 1875. u Budimpešti, vodio je od 1906. do 1941. privatnu ordinaciju u Banjaluci. Radio je honorarno za Okružni ured za osiguranje radnika u Banjaluci. Jula 1942. su ga kao Jevreja odvele ustaše i ubile.

Gertruda Štern, rođena 1912. u Banjaluci, studije medicine završila je 1939. u Beogradu. Stažirala je u Beogradu, radila u Banjaluci u Odjeljenju za hirurške bolesti Državne bolnice od januara 1940. do maja 1940, a potom u Beogradu u Opštoj državnoj bolnici.

Početkom Drugog svjetskog rata vratila se u Banjaluku. Krajem januara 1942. otišla je u partizane. Bila je trupni ljekar Udarnog bataljona. Ranjene i bolesne partizane liječila je u Krminama, Aginom Selu, partizanskoj bolnici na Čemernici, Skender Vakufu, Borji, Vijačanima, Strigovu, Poglačevu, Kozari, Podgradcima... Za vrijeme kozarske ofanzive zarobili su je Nijemci. Odvedena je u logor u Staru Gradišku, a odatle u Banjaluku, gdje ju je ustaški Prijeki sud osudio na smrt. Strijeljana je u Banjaluci 10. avgusta 1942.

Vladimir Šujica, rođen 1895. u Banjaluci, završio je studije medicine 1928. godine u Pragu. Radio je na klinici u Pragu, a od 1930. kao opštinski ljekar u Kucuri (Bačka). Za pripravnika u Higijenskom zavodu u Banjaluci postavljen je 1934. U Zdravstvenoj stanici u Tešnju radio je od 1934. do 1935. Nakon povratka u Banjaluku ponovo se zaposlio u Higijenskom zavodu, gdje je radio do 24. decembra 1937, kada je postavljen za sreskog ljekara.

Ustaše su ga uhapsile 9. maja 1941. i jula te godine odvele u logor u Slavonsku Požegu, a odatle u Zagreb, gdje je 10. avgusta 1941. strijeljan.

Priredili: Mr Bojan Stojnić, direktor, Verica M. Stošić, pomoćnik direktora Arhiva Republike Srpske

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana