Austrougarska okupirala BiH
Austrougarsko okupiranje BiH, do tada osmanskog bosanskog pašaluka, bilo je rezultat dogovora na Berlinskom kongresu 1878. godine. Velike evropske sile su dale mandat Austrougarskoj da uđe s vojskom u BiH, pod izgovorom da tamo uspostavi mir i red.
Austrougarska vojska predvođena generalom Josipom Filipovićem, sastavljena uglavnom od Hrvata, Slovenaca, Srba, te drugih slovenskih naroda Monarhije, krajem jula iste godine, prešla je granicu i ušla u BiH.
Iako su u Beču očekivali da će operacija proći bez većih borbi, okupaciji se žestoko oduprlo muslimansko i pravoslavno stanovništvo, te je austrougarskoj vojsci nanijelo nekoliko poraza. Nakon tri mjeseca borbi Austrougarska je uspostavila vojnu okupaciju na čitavom prostoru Bosanskog pašaluka, uključujući i Sandžak. Austrougarska vlast u BiH potrajaće do 1918. godine.
Osmanska vlast nije mogla da održi red i mir, a javila se i vjerska netrpeljivost u Osmanskom carstvu, pogotovo u BiH. Sve je to dovelo do rasplamsavanja niza ustanaka u BiH u periodu od 1875. do 1878. godine. Slična situacija je bila i u ostalim balkanskim predjelima Osmanskog carstva. Zato je po završetku rusko-turskoga rata, u junu 1878. održan Berlinski kongres na kojem je raspravljano o tzv. Istočnom pitanju.
Austrougarska je pokazivala interesovanje za okupaciju BiH zbog geografskog položaja i zaštite Dalmacije, pogotovo Boke Kotorske, kao i slabljenja uticaja Srbije na južne Slovene, te sprečavanja ruskog prodora na evropski jugoistok.
Poneki, pogotovo ugarski političari smatrali su da je problematično pod vlast Monarhije dovesti još milion južnih Slovena. Međutim, Monarhija je ipak smatrala da je bolje okupirati BiH, te je članom 25. Berlinskog sporazuma Austrougarska dobila posebna prava u Bosanskom pašaluku i Novopazarskom sandžaku.
Zbog dogovora na Berlinskom kongresu o zadržavanju formalne vrhovne sultanove vlasti, BiH nije pripojena niti austrijskom niti ugarskom dijelu, nego je nad njom uspostavljena zajednička vlast, kondominij. Nova vlast je pretvorila BiH u protektorat. Protektoratom nad BiH počeli su novi međunarodni konflikti koji će dovesti do aneksije BiH u sastav Austrougarske 1908. godine i tzv. aneksijske krize iste godine, a posredno i do povoda Prvog svjetskog rata.
Različite reakcije na okupaciju označile su razlaz Hrvata i Srba u Dalmaciji, sve do politike novog kursa tridesetak godina kasnije.
U Sarajevo, Tuzlu, Banjaluku, Mostar, poslani su stručnjaci uglavnom iz Hrvatske, Češke, Poljske, Slovenije i drugih slovenskih zemalja, koji su znali jezik. Ubrzo nakon okupacije, došlo je do vala iseljavanja protivnika okupacije, mahom muslimana.
Monarhija je modernizovala zakone, upravu i BiH uopšte. Nova austrougarska vlast naselila je u BiH i Nijemce koji dolaze kao stručnjaci za otvaranje rudnika, izgradnju željeznica i puteva.
Protiv nove uprave ustali su opet Srbi u Hercegovini 1881. i 1882, ali je pobuna ugušena vojno. Krajem 19. vijeka u BiH počinje političko okupljanje na vjerskoj i nacionalnoj osnovi. Muslimani i Srbi se bore za svoju vjersku i školsku autonomiju. Bosanskohercegovački Srbi sve se više povezuju sa Srbima iz Srbije i Vojvodine, a tamošnji Hrvati s Hrvatima iz Hrvatske, tj. Dalmacije i Slavonije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
