Vladika Joanikije: Hrišćani nisu pozvani da osuđuju nego da vole

Kaže to u intervjuu za "Glas Srpske" njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.

- Republika Srpska je primjer za pohvalu; vidi se da je u njoj međusobno uvažavanje Crkve i države na visokom nivou, što je urodilo mnogim dobrim plodovima i doprinijelo unutrašnjoj stabilnosti zemlje - kaže vladika Joanikije.

* GLAS: Vaskrs je praznik nad praznicima. Koliko je, osim same proslave, važna i priprema za Vaskrs?

Vladika Joanikije: I za obične zemaljske svečanosti i proslave ljudi se sa puno pažnje pripremaju, ostavljaju svoje svakodnevne brige i učine sve da bi se na djelu pokazali što aktivnijim i dostojnijim učesnicima svečanosti. Kada se u Jevanđelju govori da na svadbi carevog sina mogu učestvovati svi koji imaju svadbeno ruho (a bez njega se izbacuju iz svadbene dvorane), tu se zapravo misli na vrline u koje vjerni treba da se obuku, da njima ukrase svoje duše da bi postali uvaženi sudionici svadbenog slavlja Sina Božijeg. Gospod Isus Hristos je svojim krstom, smrću i vaskrsenjem zadobio nevjestu - Crkvu, ovjenčao je pobjedom nad smrću i darovao joj život vječni. Slaveći Vaskrsenje mi postajemo sudionici Njegove pobjede i besmrtnosti. To učešće i sudioništvo u jednom važnom dijelu zavisi od naše pripreme, od toga koliko smo otvorili svoje duše i učinili ih prijemčivim za vječnu radost novog života u Hristu. Zbog toga je Sveta Crkva slijedeći primjer svoga Gospoda koji je postio, a takođe primjer proroka i apostola, ustrojila Veliki post da se pripremimo uzdržanjem, pokajanjem, molitvom, dobrim djelima, a nadasve mirom i ljubavlju prema bližnjima, da se obučemo u to svadbeno ruho vrlina kako bi nas Gospod prepoznao kao svoje i udostojio nas slave Svoga Vaskrsenja. U tom smislu priprema je važna i neophodna.

* GLAS: Šta je osnovni smisao Vaskrsa?

Vladika Joanikije: Vaskrsenje Hristovo kao temelj naše vjere istovremeno je i temelj našeg zajedništva u Gospodu. Budući da je Gospod vaskrsenjem potvrdio istinitost svoje propovijedi i puni smisao svih svojih djela, važno je da shvatimo da se u neposrednom i egzistencijalnom smislu na nas odnosi sve ono što je govorio i činio. Sve je to činio iz čiste i savršene ljubavi radi nas i radi našega spasenja. Obnovljenje ljudske prirode razorene grijehom bilo je neophodno da bismo uspostavili živo zajedništvo sa Bogom i sa bližnjima. Čovjek je ustrojen kao biće dvosmjerne zajednice: sa Bogom, jer je i stvoren po slici i prilici Božijoj, i sa bližnjima, jer ga s njima vezuje istovjetnost prirode i srodnost darova. Kroz Bogočovjeka Hrista, upravo preko njegove ljudske vaskrsle prirode sjedinjene sa Bogom imamo tu najprisniju zajednicu i sa Bogom i sa bližnjima.

* GLAS: Kažete da je čovjek biće zajednice, ta zajednica ga čini bićem, njegov život je zasnovan kao zajednica. Kako sačuvati zajedništvo, mir i ljubav prema bližnjem?

Vladika Joanikije: Problema i iskušenja je mnogo, ponajviše zbog toga što su sveopšte iskonske vrijednosti poljuljane svuda u svijetu. Nekad se govorilo da živimo u hrišćanskoj Evropi, a to je značilo da su vjera, brak i porodica, moral i pravda imali odgovarajuću cijenu u društvu. Danas se prije može reći da hrišćani žive u svijetu neopaganstva i novog idolopoklonstva, u svijetu koji traži sreću bez Boga. Samoživi individualizam i hedonizam proklamuju se kao sveopšte vrijednosti. Ali hrišćani nisu prizvani da osuđuju svijet pa ma kakav on bio, nego su dužni da pokažu brigu i saosjećanje prema svakom čovjeku, da imaju ljubavi među sobom, ali i da se ne zatvaraju u izolovane zajednice nego da svjedoče ljubav prema svima. Hrišćani su saradnici Božji na ispunjenju predvječnog plana o spasenju cijelog svijeta; imamo zapovijest da se molimo za sve, pa i za svoje neprijatelje, a ne da osuđujemo grešnike i bezbožnike. Kada je Gospod govorio o miru, praštanju, ljubavi, on nije davao neku praznu moralističku pouku nego je kroz sve riječi i djela izlivao na ovaj svijet svoju božansku milost, istinu i pravdu da bi ljudi osnaženi i prosvijetljeni njegovom blagodaću mogli ispunjavati sve što im je zapovjedio...

* GLAS: Rekli ste da su ljudi, kao grešna bića, skloni zabludama?

Vladika Joanikije: Svi smo mi po nasljeđu od Adama skloni zabludama i padovima, ali nam je dato i da se vratimo na pravi put Božiji. Što se tiče izazova, oni uvijek postoje, ali mislim da kako vrijeme dalje teče, sve je veća odgovornost hrišćana za cio svijet, počevši od najobičnijih stvari do najkrupnijih. U tom kontekstu i razumijemo riječi Gospodnje koje je govorio svojim učenicima: "Vi ste svjetlost svijetu", "vi ste so zemlji...". Davno su sveti ljudi rekli da Gospod produžava dane ovom svijetu zbog molitava svojih pravednika.

* GLAS:Kako ojačati ulogu Crkve u društvu?

Vladika Joanikije: Poslije gorkog iskustva iz komunističkih vremena, svim državama sa područja bivše Jugoslavije bilo je potrebno manje ili više vremena (a nekima još treba) da načelo odvojenosti Crkve i države shvate i primjenjuju ne u smislu odbojnosti nego u smislu međusobnog uvažavanja i saradnje. Mislim da je Republika Srpska u tom pogledu primjer za pohvalu; vidi se da je u njoj međusobno uvažavanje Crkve i države na visokom nivou, što je urodilo mnogim dobrim plodovima i doprinijelo unutrašnjoj stabilnosti zemlje. Danas Crkva ima priliku da ojača svoju misionarsku djelatnost i da u saradnji sa državom u mnogo čemu pomogne narodu: može da osnuje domove za odgoj napuštene djece i za njegu starih; može da osnuje škole i dječije vrtiće; može da osnuje svoje medije i da razvija kulturnu djelatnost...

* GLAS: Ovo je godina Milanskog edikta. Koliko su poruke cara Konstantina aktuelne i savremene?

Vladika Joanikije: Proslava velikog jubileja 1.700 godina od donošenja Milanskog edikta je odlična prilika da se prisjetimo dalekosežnog značaja tog pravnog akta koji je utemeljio hrišćansku civilizaciju na svjetskom nivou. Iako je car Konstantin donošenjem edikta imao za cilj da jednom za svagda prekine gonjenja Crkve i da hrišćanima obezbijedi trajnu slobodu, gonjenja su se i pored toga često obnavljala iz raznih pobuda, a vjerske slobode ugrožavaju se i danas u mnogim djelovima svijeta. Tako je savladar svetog cara Konstantina Likinije (inače sapotpisnik edikta) ubrzo promijenio svoju ćud prema hrišćanima, prvi pogazio edikt i obnovio gonjenja u istočnom dijelu Rimskog carstva. Eto od tog vremena pa do danas osnovna načela Milanskog edikta (da hrišćani i sve druge vjere imaju potpunu slobodu i da se Crkvi vrati sve što joj je nepravedno oduzeto) nisu izgubila ništa od svoje aktuelnosti, naročito ako imamo u vidu gonjenje pravoslavlja u dvadesetom vijeku koje se mjestimično produžava do naših dana.

* GLAS: Više puta ste naglasili da od odnosa prema problemu naroda Kosova zavisi i sudbina svih nas. Šta je Vaša poruka srpskom narodu u ovim teškim trenucima za Kosovo i tamošnje Srbe?

Vladika Joanikije: U kolektivnoj svijesti srpskog naroda sve bitke poslije Kosova 1389. ma gdje se za otadžbinu prolivala srpska krv samo su produžeci prve kosovske bitke; naš osjećaj za svetost i značaj Kosova zalivan je suzama i produbljivan tužno-radosnim pjesmama koje je narod pjevao o Kosovu kroz duge vjekove. Danas je priča o Kosovu složenija nego ikada ranije i neće se uskoro završiti, a to znači da će za sve Srbe u svijetu i u narednim vjekovima ono biti glavna nacionalna tema. Ne treba se tome čuditi jer je na tom parčetu srpske zemlje utemeljena naša istorija i kultura. Tamo su i najljepše srpske svetinje. Gledajući junaštvo i postojanost Srba na Kosovu i Metohiji, uzdržavam se od bilo kakvih poruka osim riječi bratske podrške i divljenja, ali ih često posjećujem i koliko sam u stanju dijelim sa njima muku koju viteški podnose. Svaki odlazak na Kosovo za nas je veliki blagoslov, tjeskobe i muke naše braće, ukoliko imamo osjećanja za njih, oplemenjuju nas i duhovno obogaćuju. Zato poručujem svim ostalim Srbima da ne zaborave svoje duhovno ognjište, naš Jerusalim, nemanjićke svetinje na Kosovu i Metohiji i raspeti srpski narod koji živi i opstaje na toj osveštanoj srpskoj zemlji.

* GLAS: Očekujete li da će se uskoro regulisati pravni odnosi između SPC i Crne Gore?

Vladika Joanikije: Posljednje dvije decenije vlasti u Crnoj Gori nisu htjele da čuju glas Crkve kada im je dobronamjerno skretana pažnja da, radi unutrašnje stabilnosti, u saradnji sa crkvama i vjerskim zajednicama, donesu dva ključna zakona koji se odnose na vjere. To su zakon o vjerskim slobodama i zakon o vraćanju nepravedno oduzete imovine crkvama i vjerskim zajednicama. O ovom prvom zakonu čuje se pokoja riječ i reklo bi se da će uskoro biti donesen, a svako pominjanje drugog izazivalo je vidnu nervozu kod predstavnika vlasti sa namjerom da se onemogući vraćanje crkvene imovine. Umjesto riječi o vraćanju pomenute imovine, sa pojedinih zvaničnih mjesta čule su se prijetnje da će episkopijama Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori biti oduzeto i ono što im je preostalo... Donošenjem ova dva zakona ne bi se riješili svi problemi između Crkve i države u Crnoj Gori, ali bismo tada lakše i sa više povjerenja mogli da razgovaramo o svemu drugom što je od značaja za naš narod.

* GLAS: Kakva je saradnja Eparhije sa Republikom Srpskom?

Vladika Joanakije: Mi se radujemo svakom uspjehu Republike Srpske i u svemu je podržavamo. Eparhija budimljansko-nikšićka dodiruje se u širokom prostornom rasponu sa Republikom Srpskom, od trebinjske, bilećke, gatačke do fočanske opštine. Sa tim opštinama gajimo lijepu saradnju i bratske odnose, jednodušno svjedočeći da nas nikakve davno nametnute granice ne mogu podijeliti. Najbolju saradnju ostvarili smo sa Radio-televizijom Republike Srpske, koja je o povjerenoj nam eparhiji snimila veliki serijal povodom osamstogodišnjice beranskih Đurđevih stupova pod nazivom "Stupovi duhovnosti". Taj serijal je na jedinstven način afirmisao svetinje Eparhije budimljansko-nikšićke i duhovno blago koje one baštine. Takođe je važno što je intenzivna saradnja Eparhije sa Televizijom pospješila mnoge druge ljudske i bratske kontakte, tako da našem sveštenstvu i narodu Banjaluka i Republika Srpska postaju još bliže.

* GLAS: Sabor SPC održaće se 21. maja. Kakva su Vaša očekivanja?

Vladika Joanakije: Sabor koji dolazi imaće da rješava mnoga značajna pitanja. Zato je važno da se svi Bogu molimo da nispošlje svoju milost, mudrost i odlučnost na sve članove Sabora da bi njegov rad i sva njegova rješenja bili pod rukovodstvom Duha Svetoga i na spasenje svih. Nadam se da će Sabor riješiti pitanje upražnjenih eparhija, što bi veoma pospješilo dinamiku crkvenog života.

* GLAS: Sinod je 22. aprila održao sjednicu na kojoj je razriješen vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije. Javnost je mišljenja da SPC sve negativne pojave treba da sasiječe u korijenu, kako bi se sačuvao ugled i autoritet SPC. Očekujete li u tom smislu odlučnije odluke Sabora?

Vladika Joanakije: Crkvena tijela i službe imaju dužnost da čuvaju ugled Crkve, ali nemaju mogućnost ni pravo da kontrolišu medije koji neposredno utiču na formiranje javnog mnjenja. S druge strane, odluke Crkve koje se tiču njene unutrašnje discipline i poretka ne smiju se donositi po diktatu javnosti, a na štetu utvrđene procedure crkvenog poretka, bez obzira na to da li se ona nekom dopada ili ne. Ugled i autoritet Crkve čuva se i blagovremenim mjerama, ali i (ništa manje) dobro provjerenim  relevantnim svjedočanstvima i poštovanjem crkvene procedure. Sabor je dužan da pažljivo ispita cijelu proceduru u pomenutom slučaju oko razrješenja episkopa Vasilija (koji je zašao u četvrtu deceniju arhijerejskog služenja na čelu jedne ugledne eparhije SPC) i na osnovu cjelovitog uvida donijeće odluku na korist Crkve i svih koji joj pripadaju.

Sveta bogosluženja

* GLAS: Crkva stalno ističe da je važno da ne izgubimo vjeru u živo Božije prisustvo?

Vladika Joanakije: Za svakog vjerujućeg čovjeka to je suštinski važno. Zbog toga se i uklanjamo od zla da ne bi Gospod od nas odstupio, i trudimo se da činimo dobro i time na djelu svjedočimo svoju odanost Bogu. Vjera nije neka statična okamenjena stvar, nego živa dinamična sila duše koja se trudom jača i umnožava. Kako ćemo zadobiti i razviti živo osjećanje prisustva Božjeg? - Tako što ćemo redovno ići na sveta bogosluženja. To je ono što se od nas očekuje, a ostalo će nam se dodati milošću Božjom. Dolaskom na nedjeljne i praznične liturgije mi postajemo učesnici vječnog i nerazorivog nebozemnog sabora, sudionici velike zajednice sa svima svetima kojoj je glava Gospod. Svaki trenutak tog i takvog zajedništva ima neprolaznu vrijednost.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.