Milorad Kojić: Uz bazu podataka do potpune slike o srpskim žrtvama

Goran Maunaga
Milorad Kojić: Uz bazu podataka do potpune slike o srpskim žrtvama

Brojne sumnje u zloupotrebu srebreničkim žrtvama pokazale su se tačnim što se vidi iz dokaza do kojih je došao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, radeći analize za potrebe suđenja u domaćim i međunarodnim pravosudnim institucijama.

 

Rekao je to u intervjuu "Glasu Srpske" direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Milorad Kojić.

 

* GLAS SRPSKE: Šta je centar, na čijem ste čelu, uradio u vezi sa pitanjem popisa srpskih žrtava tokom rata u BiH, i hoće li taj posao biti okončan do kraja godine?

KOJIĆ: Značaj popisa srpskih žrtava u proteklom ratu u BiH veći je s obzirom na činjenicu da je od završetka tog tragičnog sukoba prošlo gotovo dvije decenije, a da još ne možemo govoriti o tačnom broju stradalih Srba. Zato smo u julu 2013. započeli popis i evidentiranje srpskih žrtava, u saradnji sa vladinim institucijama, nevladinim organizacijama, Srpskom pravoslavnom crkvom... Do danas smo u elektronsku bazu unijeli podatke za 20.424 žrtve sa više od 50.000 dokumenata. Za svaku žrtvu otvoreni su kartoni u pisanom i elektronskom obliku, sa neophodnom pratećom dokumentacijom. Kad to završimo, dobićemo do sada najpotpuniju sliku o broju stradalih srpskih civila i pripadnika VRS u proteklom ratu. Biće omogućen i pristup informacijama i dokumentima koji se odnose na žrtve, a manipulacije će biti onemogućene. Baza podataka o srpskim žrtvama u proteklom ratu trebalo bi da bude utvrđena do kraja godine, a biće nadograđivana u narednom periodu.

* GLAS SRPSKE: Šta je do sada pokazalo istraživanje ratnih dešavanja u srebreničkoj regiji kad je riječ o srpskim žrtvama?

KOJIĆ:     Vlada Republike Srpske donijela je zaključak da se istraživanjem dođe do istine o događajima u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995. Za taj posao zadužen je centar. S obzirom na metodologiju rada i na način selektovanja žrtava prema mjestu stradanja, a ne prema mjestu prebivališta, boravka, mjestu rođenja ili mjestu ukopa, utvrdili smo da je na području šest opština srebreničke regije ubijeno 2.370 lica srpske nacionalnosti, od čega 180 žena i 30 djece. A uzimajući u obzir ostale parametre, u Podrinju je stradalo više od 3.500 Srba. Raspolažemo potpunom pratećom dokumentacijom za svaku žrtvu, brojnim izjavama svjedoka, krivičnim prijavama, medicinskom dokumentacijom, službenim zabilješkama, fotodokumentacijom. Sva to dostupno je nadležnim organima. Nažalost, kao i za brojne druge zločine u kojima su Srbi bili žrtve, zločini u Podrinju su zločini bez kazne. Naser Orić i njegovi saradnici slobodno šetaju po BiH, čak su i na funkcijama. Očigledan je uticaj bošnjačke politike na Tužilaštvo BiH. U slučaju Nasera Orića, istraga je otvorena u bijeljinskom Okružnom tužilaštvu. Onda je Tužilaštvo BiH u maju 2009. godine preuzelo predmet, ali ni do danas nema tužilačke odluke. Orićeva odbrana zatražila je da se istraga obustavi, ali je taj zahtjev odbio Haški tribunal čime je data saglasnost da istragu nastavi Okružno tužilaštvo u Bijeljini. Očekujemo da će sadašnji pristup Tužilaštva BiH prema događajima u kojima su Srbi bili žrtve zločina uskoro biti promijenjen. U suprotnom, postojanje te institucije izgubiće svaki smisao.

* GLAS SRPSKE: Kako komentarišete to što je publicista iz Švajcarske Aleksander Dorin, poslije petnaestogodišnjeg istraživanja događaja u Srebrenici i oko nje, došao do podataka da se radi o teškim  manipulacijama istinom i brojem stradalih?

KOJIĆ: Mnogi koji su se bavili događajima u julu 1995. godine u Srebrenici uočili su brojne nelogičnosti, prije svega kad je riječ o broju stradalih Bošnjaka. Određena slika plasirana je u svjetsku javnost tako da se svaki pokušaj utvrđivanja realnog stanja obezvređuje i negira, posebno glasno od bošnjačke strane. Federacija BiH godinama skriva spiskove preživjelih. Nikad nije urađena sveobuhvatna analiza strukture stradalih, odnosno okolnosti njihovog stradanja. "Mrtvi" Srebreničani glasaju na izborima, imena stradalih se ponavljaju, a u Potočarima su ukopani i posmrtni ostaci ljudi koji nemaju nikakve veze sa događajima iz jula 1995. Među njima je značajan broj pripadnika 28. divizije Armije RBiH. S obzirom na to da Centar radi određene analize za potrebe suđenja u domaćim i međunarodnim pravosudnim institucijama, mogu reći da su se brojne sumnje u zloupotrebu srebreničkih žrtava pokazale tačnim. Trenutno ne mogu govoriti o konkretnim saznanjima do kojih smo došli zato što se ona koriste u tim suđenjima, ali vrijeme će pokazati da slika o Srebrenici nikako nije crno-bijela.

* GLAS SRPSKE: Kakva je situacija u Institutu za nestala lica BiH i kako ocjenjujete rad srpskih članova Instituta?

KOJIĆ: U Institutu vlada anarhija, privatizovali su ga bošnjački predstavnici. Mandati su istekli članovima Kolegijuma direktora, osim srpskom članu, te članovima Upravnog i Nadzornog odbora. Ne poštuje se princip konsenzusa, Upravnom odboru se pokušava nametnuti usvajanje akata koji nisu u njihovoj nadležnosti. Bošnjački član UO "diže ruku" za sebe i za upražnjeno mjesto još jednog bošnjačkog člana. Prošli su svi rokovi za uspostavljanje Centralne evidencije nestalih, izvještaje o radu Instituta nadležni još nisu usvojili. To je haos, a odgovornost niko ne snosi. Kome je takva institucija potrebna? Ne treba ni  Bošnjacima pošto su oni postigli svoj cilj jer su i kroz Institut nastojali da satanizuju Srbe i marginalizuju srpske žrtve. Saradnja sa srpskim predstavnicima u Institutu podignuta je na viši nivo u prethodnih godinu i po. Na moje insistiranje održano je nekoliko sastanaka kojima je prisustvovao i šef Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih  zločina i traženje nestalih lica Staša Košarac. Pokušali smo da dođemo do rješenja koja bi, prije svega, otkočila proces traženja nestalih Srba. Namjera da se Institut reformiše takođe nije dala rezultate jer se radna grupa, formirana zbog tog pitanja, raspala. Tim stanjem mora da se pozabavi Savjet ministara BiH. 

* GLAS SRPSKE: Je li bilo opstrukcije u procesu traženja nestalih Srba?

KOJIĆ: Tužilaštvo BiH i bošnjačka komponenta u Institutu projektovali su sistem prema kojem su institucije RS (Centar, MUP i Zavod za sudsku medicinu) isključene iz procesa ekshumacija, obdukcija i identifikacija. To je opstrukcija. Nestala lica su predmet ratnog zločina, a neučestvovanje institucija RS u tom procesu znači da sva dokumentacija o forenzičkoj obradi tijela, zapisnici i fotodokumentacija ne ostaju u RS već završavaju u ladicama patologa iz Hrvatske ili FBiH. Uzimajući u obzir selektivan pristup Tužilaštva BiH procesuiranju ratnih zločina, jasno je da se sve radi s ciljem prikrivanja ratnih zločina nad Srbima. Nakon dužeg insistiranja i razgovora sa novoimenovanim predsjednikom Visokog sudskog i tužilačkog savjeta (VSTS), uspjeli smo da razgovaramo i sa nadležnima u Tužilaštvu BiH. Dogovorili smo da se u slučajevima za koje se pretpostavlja da je riječ o posmrtnim ostacima nestalih Srba, tijela odvoze u namjenski izgrađene spomen-kosturnice u RS, a da u ekshumacijama, obdukcijama i identifikacijama učestvuju i nadležni iz RS. Na neki način vratili smo dio nadležnosti u procesu traženja nestalih lica. Na Ozrenu je obavljena ekshumacijama u skladu sa dogovorom pa se nadam se da će to postati praksa.

Nestali

* GLAS SRPSKE: Može li Tužilaštvo BiH da obustavi traženje nestalih na lokacijama za koje postoje dokazi da kriju posmrtne ostatke stradalih Srba?

KOJIĆ: Što se tiče Buća potoka, Alipašinog Polja i Kazana, kao i svih drugih lokacija za koje postoji indicija da kriju tijela stradalih u proteklom ratu, one moraju biti do kraja istražene. Sve dok postoje i najmanja sumnja i dokazi o postojanju pojedinačne ili masovne grobnice, ne smije se odustati. Mi ćemo na tome insistirati. Toga moraju biti svjesni i u Tužilaštvu BiH.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana