Goran Rogan, najmlađi vojni pilot u RS, za Glas Srpske: Mističnost letenja nikada ne prestaje

Željka Kokot
Goran Rogan, najmlađi vojni pilot u RS, za Glas Srpske: Mističnost letenja nikada ne prestaje

Nikada ne bih mijenjao vojni za putnički avion. Civilni piloti lete od tačke A do tačke B. To je kao vožnja gradskog autobusa. Mističnost poziva vojnog pilota nikada nije i ne može nestati.

Sa osmijehom na preplanulom licu rekao je to za "Glas Srpske" najmlađi vojni pilot u Republici Srpskoj Goran Rogan.

Mladi Mostarac, kome je pilotiranje dječački san, kaže da je ovaj poziv zavolio zahvaljujući ocu koji je bio glavni projektant aviona G4 u Vazduhoplovnoj industriji "Soko".

I poslije devet godina kontinuiranog rada i dalje profesionalno izvršava sve zadatke u najkraćem roku i na što bezbjedniji način. Do sada je proveo 500 sati u vazduhu jer se, kako kaže, vodi precizna evidencija. Ipak, svaki novi let je posebno uživanje jer je, kaže on, prelijepo odozgo pogledati na zemlju. Posebno pamti svoj prvi let jer je, sjeća se, bio prilično zbunjen.

- Pored teoretske pripreme, niko te ne može pripremiti za šok prelaska u treću dimenziju. Prvi put kad sam ugledao zemlju iz vazduha, bio sam izgubljen - kaže Rogan te naglašava da se u vazduhu mogu desiti nepredviđene situacije u kojima sekundi znače život ili smrt.

Pilotska deviza je "ako na zemlji znaš za pet, u vazduhu znaš za tri". Nepredviđene situacije obično se dešavaju prilikom elementarnih nepogoda koje niko ne može predvidjeti, a pomoć civilnom stanovništvu je prioritet. Kao član Prvog helikopterskog skvadrona Goran je učestvovao u pomaganju stanovništvu ugroženom u majskim poplavama, kao i tokom snježnog nevremena koje je pogodilo istočni dio RS 2012. godine. Navodi da mu je to bilo jedno od najdragocjenijih životnih iskustava.

- Mi smo bili najopremljenija i najsposobnija organizacija u BiH i jedini smo bili u mogućnosti da odgovorimo na potrebe stanovništva i reagujemo istog dana jer se svakodnevno obučavamo za takve zadatke. Vidljivost je zbog kiše bila na minimumu pa se ni EUFOR, koji ima dosta opremljenije helikoptere, nije usudio da leti. Naša je sreća što smo imali iskusne i požrtvovane posade koje su spasile dosta života od prvog do posljednjeg dana. Ponosan sam na to što smo uradili u maju - naglašava Rogan.

Posebno mu je zasmetalo što aktivnosti Prvog helikopterskog skvadrona nisu bile medijski ispraćene kako bi trebalo.

- Prišao mi je novinar i zatražio dozvolu da napravi snimak kako radimo na pomoći ugroženima. Vozio sam hranu za bebe, paketi su mi bili i u krilu. Očekivao je da ga pustim u tako pretrpan helikopter. Nisam bio u mogućnosti, jer mi je bilo važnije da pomognem ljudima na terenu nego da promovišem sebe ili sopstvenu jedinicu. Gledao sam druge kako se medijski promovišu. Nije bilo mjesta za promociju, trebalo je pomoći tim nesrećnicima koje je to zadesilo - naglašava mladi pilot.

Smatra da je prevalio prave izazove jer je od pilota pete kategorije postepenim napredovanjem postao pilot prve kategorije, što je maksimum obučenosti za vrstu letjelice kojom upravlja. Trenutno nosi čin poručnika jer, iako bi trebalo, ne postoji starosna granica za odlazak u penziju pa mlađi oficiri nemaju priliku za napredovanje.

- Traži se maksimalna spremnost jer je ovo vrlo zahtjevan poziv i zahtijeva potpunu fizičku spremnost. Neophodni su dobar vid i refleksi, koji sa godinama slabe. Sreća je što stariji piloti postaju komandanti pa na zadatke lete mlađi momci - kaže Rogan.

I dok godine mogu znatno uticati na sposobnosti pilota, Goran vjeruje da je pogrešno mišljenje da ženama nije mjesto u vojnoj avijaciji.

- U vrijeme dok sam studirao nije bilo žena na Akademiji. Mislim da one mogu biti dobri vojni piloti jer su pažljivije i detaljnije, a to se upravo traži u letačkom pozivu za neke stvari koje je neophodno izgraditi do perfekcije - rekao je pilot.

Smatra da je prošao sve izazove i da bi ga rijetko šta moglo iznenaditi.

- Učestvovao sam u pružanju pomoći civilnom stanovništvu u poplavama oko Bijeljine 2009. godine, snježnom nevremenu 2012. godine te ovogodišnjim majskim poplavama. Imam dovoljno staža iako sam najmlađi vojni pilot u RS - zaključuje Rogan.

Rođen je 10. maja 1982. godine u Mostaru i već sa četiri godine je počeo da sanja o pozivu pilota jer su mu, u to vrijeme, izgledali kao nebeski ljudi.

Ratni egzodus odveo je porodicu Rogan u Berkoviće, gdje Goran završava osnovnu školu i prvi razred Gimnazije u Trebinju.

 - Nisam pronašao zadovoljstvo u "običnoj" gimnaziji pa sam odlučio da upišem vazduhoplovni smjer na Vojnoj gimnaziji u Beogradu koju sam završio 2001. godine - rekao je mladi pilot te dodao kako mu je izuzetno teško, ali i dragocjeno iskustvo u Vojnoj gimnaziji pomoglo pri upisu na Vazduhoplovno-vojnu akademiju.

- Trebalo je proći rigorozne zdravstvene preglede da bi se kročilo na Vojnu akademiju. Dovoljno je reći da je od 3.000 kandidata samo nas 16 upisano - kaže Rogan koji je na Akademiji, koju je završio 2005. godine, dobio zvanje pilot helikoptera.

- Helikopter mi je draži od aviona iz mnogih razloga: mogu se uvijek zaustaviti kako bih pomogao nekome, dok avion nije toliko zastupljen u humanitarne svrhe. Takođe, helikopter je mnogo bezbjedniji za letenje. Ukoliko se dese neki nepredviđeni događaji u vazduhu, helikopter može sletjeti na ravnu površinu prilično bezbjedno. Avion može sletjeti samo na tvrdu podlogu, odnosno pistu, a svako iskakanje je prilično rizično po zdravlje.

Poznato je da se piloti bolje osjećaju u vazduhu nego na zemlji. Rogan smatra da je to potpuno opravdano zbog rigoroznog sistema obuke. Osnovna obuka podrazumijeva vježbanje polijetanja i slijetanja, a zatim slijedi polaganje pred instruktorom. Pilot koji ne položi dobija minimum dodatnih sati obuke i izlazi opet na polaganje. Prilično su rigorozni prilikom izbora i samo najsposobniji momci dobijaju šansu jer je sama obuka skupa. Sa posljednjim nivoom dobija se zvanje letača, odnosno pilota određene kategorije.

- Pilot je taj koji odlučuje o bezbjednosti tokom letenja tako da smo sigurni i bezbjedni na nebu jer, pored obučenosti, nema faktora kao što su dodatni automobili u saobraćaju koji vas mogu ugroziti. Za automobil vas niko ne priprema tako rigorozno i niste u toj mjeri spremni - smatra Rogan.

Obaveze pilota nisu samo letačke prirode i broj trenažnih letova se planira u zavisnosti od raspoloživih sredstava. U svakodnevne pilotske zadatke spadaju i mnogobrojne pripremne radnje i vođenje dokumentacije. Takođe, neophodna je stalna edukacija kao i usavršavanje već postojećih znanja. Kada su u pitanju trenažni letovi, uvježbavaju se radnje i postupci koji su davno uvježbani, ali se dodaje sloj iskustva. S obzirom na to da se mnogo putuje, prioritet je učenje stranih jezika.

Serija "Vojna akademija"

- Serija je urađena na ličnom planu i dodato joj je malo romantike. Jedan dio je prikazan realno, kao što je npr. profesor matematike Vilotić realno dočarao ulogu profesora Milovića, koji je bio veoma rigorozan. Ipak, izostavljena je duhovitost karakteristična za Akademiju. Iako je bilo teško izdržati fizičke napore i predavanja na zahtjevnim predmetima, uvijek smo bili puni duha i razdraganosti - kazao je Goran Rogan.

"Red Bull air race" takmičenja

- Pratim " Red Bull air race " takmičenja i divim se tim momcima jer je njihova letačka perfekcija izražena do maksimuma. To su jedni od najboljih pilota, svaka čast vojnim pilotima, ali ovdje milimetri odlučuju o preciznosti. Lete ispod mostova, blizu zemlje, trpe velika opterećenja i pri tome rade mnoge akrobacije vezane jedne za druge, što je izuzetno zahtjevno - rekao je Goran Rogan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana