Zoranov san o toplom domu postaće stvarnost

Anita Janković-Rečević
Zoranov san o toplom domu postaće stvarnost

Kozarska Dubica - San o sigurnom i stabilnom krovu nad glavom Dubičanina Zorana Krnjajića iz sela Pucari, koji živi u trošnoj kući od zemlje i drveta starijoj od vijeka, uskoro bi mogao postati stvarnost zahvaljujući njegovim sugrađanima koji su se udružili u misiji da ovom vrijednom čovjeku obezbijede topao dom.

S obzirom na to da pedesetdvogodišnji Zoran živi sam u trošnom kućerku, da je nezaposleni borac prve kategorije, a ujedno i sin poginulog borca Vojske RS, te da nije u mogućnosti da sagradi novu kuću, njegovi prijatelji su odlučili da mu pomognu. Oni su u subotu uveče organizovali drugo humanitarno veče u prostorijama mjesne zajednice Pucari, a skupu se odazvalo oko 80 humanitaraca, mahom iz pomenutog sela i Kozarske Dubice.  

Jedan od organizatora ove humanitarne akcije, Ljiljana Garača istakla je da je tokom večeri prikupljeno 3.500 KM. 

- Od prodaje ulaznica, koje su koštale pet maraka, prikupljeno je 600 KM, dok su ostalo dobrotvorni prilozi građana. Sveštenik iz našeg sela Bojan Ristić sam je donirao 1.000 KM - rekla je Garača.

Ona je istakla da je humanitarnoj večeri prisustvovao i ministar rada i boračko-invalidske zaštite RS Duško Milunović.

- Ministar je dao svoj lični prilog i obećao pomoć institucije na čijem je čelu. Pomoć je obećala i opština Kozarska Dubica, koja će gradnju kuće za Zorana finansirati sa 5.000 maraka, i to 4.000 za materijal, a 1.000 KM za dnevnice radnicima - rekla je Garača i dodala da Zoranu ne treba velika kuća nego da mu je dovoljna jedna prostorija sa kupatilom.

Krnjajić, koji je juče proslavio krsnu slavu Svetog Jovana Krstitelja, nije mogao sakriti suze radosnice zbog ukazane pažnje i pomoći koju su mu pružili njegovi sugrađani.

- Mnogo mi znači saznanje da nisam sam i da ima mnogo dobrih ljudi koji su spremni da mi pomognu. Stegle su me emocije, sreća pomiješana sa stidom što neko uopšte mora da mi pomaže, što ne mogu sam, ali šta da se radi - ispričao je  Krnjajić kroz plač.

Dodao je da ima temelj za kuću, koji je napravljen 1983. godine, te da treba ozidati prostorije i postaviti krov.

- Rekli su mi da novac koji je sakupljen i obećan neće biti dovoljan, ali javili su se neki privrednici iz Kozarske Dubice koji su spremni da pomognu. Vjerujem da će gradnja mog novog doma početi s prvim proljećnim danima - priča ovaj skromni  Dubičanin, koji se ne žali na sudbinu iako ga nije mazila. Ističe da nije gladan i žedan, što je, kako kaže, najvažnije.

- Istina je da je kuća u kojoj stanujem trošna i može svakog momenta da se uruši, ali hrane imam. Kad ima posla radim za nadnicu, a imam i dvije svinje i nekoliko kokošaka. Imao sam i kravu, ali je uginula prije dva mjeseca. Snalazim se. Nije lako, ali guram - rekao je Krnjajić, koji se nada da će slavu iduće godine slaviti u novom domu. 

Na prvoj donatorskoj večeri, koja je održana sredinom novembra, za Zorana je sakupljeno oko 2.800 KM.

Nastup

Organizator druge humanitarne večeri za Zorana Krnjajića bilo je Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta”, njihove ojkačke grupe “Kozara” i “Srce Knešpolja”, uz Dramski studio “Artist”, te mjesna boračka organizacija. Oni su pripremili bogat kulturno-umjetnički program, a sve prisutne uveselio je i orkestar “Pet plus bend”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana