Zašto Sud BiH još nije sačinio pismeni otpravak presude Naseru Oriću?
Sarajevo - Ni nakon 40 dana od izricanja oslobađajuće prvostepene presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, za ubistvo tri srpska zarobljenika u selima oko Srebrenice, Sudsko vijeće Suda BiH nije sačinilo pisani otpravak. A zakonski rok je 15 dana, odnosno 30 u složenijim sudskim predmetima. Zašto Sudsko vijeće ne poštuje zakonske propise?
Da li je publikovana vlastita „bogata“ ratna prošlost „spriječila“ predsjedavajućeg Vijeća Šabana Maksumića da na papiru ispiše ono što je javnosti saopštio još 9. oktobra? Ili je teže na papiru obrazložiti, nego izgovoriti da je Naser Orić „nevin“? Ili se možda „moralista“ Maksumić „zafeštao“, pa od proslave oslobađajuće presude „heroju“ Oriću, nije imao vremena? Ili...!? Kako god - 40 dana već je prošlo a pisanog otpravka još nema.
„Predmet se nalazi u završnoj fazi, uz napomenu da je postupljeno u smislu odredbe 289. Zakona o krivičnom postupku BiH.“
Pomenuti član Zakona podrazumijeva da javno saopštenu presudu, predsjednik Vijeća treba pismeno da obrazloži u roku od 15 dana po objavljivanju. Izuzetno u složenim predmetima u roku od 30 dana. No Orićev i Maksumićev „predmet“ očigledno je složeniji i od „najsloženijeg“.
„Ako presuda nije izrađena u tim rokovima, sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je obavijestiti predsjednika Suda zbog čega to nije učinjeno. Predsjednik Suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se presuda što prije izradi“.
Šta je i da li je išta predsjednik Suda preduzeo, naravno – ostaje tajna u anarhičnom bh. pravosuđu. Baš kao i gradacija predmeta po samo njima znanim kriterijumima „složenosti“.
ton – Milan Tegeltija ....“Složeni predmeti su oni predmeti koji sadrže veći broj učinilaca, veći broj dokaza, veći broj svjedoka, veći broj dokaznog materijala. Praksa je da se ti predmeti ipak završe u roku od mjesec dana“, kaže Milan Tegeltija, predsjednik VSTS.
U predmetu „Orić“, podsjetimo, optužena su samo dvojica srebreničkih i Maksumićevih „gazija“, i u jednoipogodišnjem procesu, saslušano ukupno 40-ak svjedoka. Neki drugi predmeti u istom kompleksu, trajali su mnogo duže. I imali mnogo više i optuženih i svjedoka. No ipak sudijama za pisana obrazloženja presude nije trebalo ni 15 dana. Istine radi te sudije nisu, poput Maksumića i družine, morale da „brane“ neodbranjivo. Da obrazlažu zašto je, primjera radi, iskaz očevica ubistava nevjerodostojan, a vjerodostojna svjedočenja Orićevih i Muhićevih saboraca s druge strane, koji su „režirano“ ponavljali kako im ratni komandant na mjestima zločina nije ni bio, a on baš za te „herojske zasluge“ još u ratu odlikovan. Nisu, poput Maksumića, tražili psihijatrijska vještačenja svjedoka tužilaštva, pa kada im taj pokušaj opstrukcije propadne, svjedoke samovoljno proglašavali nerelevantnim. I nisu morali da obrazlažu kako je žrtva ubijena u borbenim dejstvima, a pronađena u rijeci ruku vezanih žicom. Sve ove i mnoge druge nelogične „logičnosti“, mora da obrazloži, „inovator bh. prava i pravde“ /Maksumić/ u „malom Hagu“. U velikom, koje su inovirale svjetske geopolitičke arhitekte, morao bi to da učini još 9. oktobra.
“Tamo se otpravak presude uručivao odmah prilikom izricanja presude, znači kad vam se izrekne presuda u istom trenutku Vam se i uruči naravno na engleskom“, naveo je advokat Lazarević.
A možda baš „osvjedočeni ratni i poratni moralista“ Maksumić čeka da upravo „veliki Hag“ saopšti unaprijed ispisanu presudu na engleskom jeziku, generalu Ratku Mladiću. Pa da tom presudom zaokupljena bh. javnost previdi ovu presedanima baždarenu, malohašku. Kako god Maksumićeva Justicija odavno se zbog srama, opasno i nekažnjeno iskrivila.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
