Tužilac Sedin Idrizović umanjivao zločine za zločine u Vozući

Srna
Tužilac Sedin Idrizović umanjivao zločine za zločine u Vozući

Banjaluka - Tužilac Tužilaštva BiH Sedin Idrizović vodi postupak protiv bivšeg komandanta Trećeg korpusa tzv. Armije BiH Sakiba Mahmuljina za zločine u Vozući na neprimjeren način - jer je smanjen broj dokazanih ratnih zločina, a sukob u BiH je neodrživo kvalifikovan kao "međunarodni oružani", ističe ekspert za borbu protiv terorizma Dževad Galijašević.

"Sudski proces sve više liči na farsu", navodi Galijašević u autorskom tekstu za Srnu pod nazivom "Vozuća kao prijetnja, ratni zločin i sramota BiH".

Haška istraga iz 2012. godine protiv Mahmuljina - za genocid

On podsjeća da je Tužilaštvo BiH, još prema nalogu glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca, otvorilo istragu protiv Mahmuljina 2012. godine za udruženi zločinački poduhvat u izvršenju ratnog zločina - genocida.

Galijašević navodi da je optužnica, koja je poslije toga podignuta, bazirana na komandnoj odgovornosti, ali je očigledno i potpuno redukovana na manji broj nepobitno utvrđenih zločinačkih akata.

"Iznuđeno suđenje je počelo iznošenjem dokaza optužbe i na samom početku je vidljivo da Tužilaštvo BiH, a posebno tužilac Sedin Idrizović vode ovaj postupak na neprimjeren način", naglašava Galijašević u dijelu autorskog teksta sa pod naslovom "Ubijanje svjedoka i istine u procesu protiv Sakiba Mahmuljina".

Prema njegovim riječima, uz vidljivo smanjeni broj nepobitno utvrđenih i dokazanih krivičnih djela ratnog zločina, primjetna je u optužnici politički motivisana kvalifikacija ratnog sukoba u BiH kao "međunarodnog oružanog sukoba", iako je Haški tribunal u nekoliko pravosnažnih presuda jasno utvrdio, pa definisao rat u BiH kao "unutrašnji oružani sukob", što znači građanski rat.

Riječ je o predmetima protiv Duška Tadića iz Prijedora, Dragoljuba Kunarca iz Foče, ali i Envera Hadžihasanovića, Mehmeda Alagića i Amira Kubure.

Galijašević ističe da, iako su u ratu učestvovali vojnici iz Sirije, Egipta, Turske, Saudijske Arabije, Alžira, Tunisa, ali i mnogih drugih islamskih država, to ne znači da su te zemlje izvršile agresiju na BiH i neki od njenih ustavotvornih naroda. Ali su, dodaje on, svakako u tom ratu činili brutalne, vjerskim ekstremizmom inspirisane zločine.

On navodi da bi se o tim zločinima, načinu izvršenja i obimu Tužilaštvo BiH trebalo informisati barem u tri pravosnažne i davno izvršene presude pred Haškim tribunalom.

"Ali, pravosuđe u Sarajevu /Tužilaštvo i Sud BiH/ očigledno ne želi da na isti način prema Srbima, Hrvatima i Bošnjacima tretira već utvrđene činjenice i presude u Hagu, niti da zakon i pravila primijenjena u Prijedoru i Foči budu primijenjena u Sarajevu", naglasio je Galijašević.

"Karakter sukoba: unutrašnji oružani sukob"

Galijašević podsjeća Tužilaštvo BiH da je u predmetu protiv načelnika Generalštaba Envera Hadžihasanovića i komandanta Sedme muslimanske brigade Amira Kubure, presudom od 15. marta 2006. godine, napisano krupnim slovima kao naslov: "KARAKTER SUKOBA: UNUTRAŠNjI ORUŽANI SUKOB" , i u dvije tačke to je precizno objašnjeno i dokazano.

U predmetu protiv u Hagu osuđenog Rasima Delića i presudi, Sud se ovim pitanjem više nije ni bavio nego je to smatrao nepobitno utvrđenom činjenicom.

Galijašević navodi da je Idrizović zanemario mnoge dokazane zločine i cijelu optužnicu sveo na "više od" 50 ubijenih zarobljenika srpske nacionalnosti, iako se iz presude Rasimu Deliću i Hadžihasanoviću i Kuburi vidi da je broj ubijenih, mučenih i ritualno zaklanih više od 92.

"Hrvati pobijeni u selima Maline i Bikoši, njih 24 nisu dio ove optužnice, iako su brutalno pobijeni od odreda žEl mudžahedinž, kao ni Srbi i Hrvati ubijani u Zenici i srednjoj Bosni, te ni drugi zločini za koje je Mahmuljin morao znati i koje je morao sankcionisati ako ih nije mogao sprečiti", ističe Galijašević.

Dokazi iz predmeta Rasim Delić koje Tužilaštvo BiH može primijeniti

U predmetu protiv Rasima Delića, osuđenog u Hagu na tri godine zatvora, utvrđene su tri serije zločina koji su u presudi navedeni kao "ubistvo i okrutno postupanje u vezi s tri incidenta Maline-Bikoši u junu 1993. godine, Livade i logor Kamenica u julu i avgustu 1995. godine i logor Kamenica i Kesten u septembru 1995. godine".

Prvi incident odnosi se na lišavanje života oko 24 zarobljenih Hrvata, civila i vojnika Hrvatskog vijeća odbrane /HVO/ koje su izvršili strani muslimanski borci mudžahedini. Navodi se da je u tom istom incidentu iz vatrenog oružja ranjeno još najmanje šest Hrvata. Navodi se da su se krivična djela odigrala u junu 1993. u selu Bikoši u opštini Travnik u srednjoj Bosni.

Drugi incident odnosi se na lišavanje života trojice zarobljenih vojnika Vojske Republike Srpske /VRS/, te na okrutno postupanje sa zarobljenim pripadnicima VRS u julu i avgustu 1995. godine koje su izvršili mudžahedini iz odreda "El mudžahedin", za koji tužilac tvrdi da je bio u sastavu tzv. Armije BiH.

Navodi se da su krivična djela počinjena u selu Livade u opštini Zavidovići i u logoru kojim je upravljao odred "El mudžahedin" u dolini rijeke Gostović u blizini Zavidovića. Taj logor bio je poznat i kao logor Kamenica. Navodi se da su počinioci tih krivičnih djela pripadnici odreda "El mudžahedin".

Treći incident odigrao se u septembru 1995. godine, a odnosi se na lišavanje života dvojice vojnika VRS u blizini sela Kesten u opštini Zavidovići, kao i na okrutno postupanje i lišavanje života oko 52 zarobljenih vojnika VRS, lišavanje života jednog starijeg Srbina i okrutno postupanje s desetoricom zarobljenih vojnika VRS-a u logoru Kamenica. Ponovno se navodi da su počinioci bili vojnici odreda "El mudžahedin".

Galijašević navodi da, iako teške zločine Tužilaštvo u Hagu naziva incidentima, ipak su ove tri serije zločina dokazane i nepobitne, bez obzira na suženu odgovornost za njih.

On navodi da je i presuda Hadžihasanović-Kubura detaljno objasnila mnoge zločine u srednjoj Bosni, navela broj ubijenih u raznim kampovima i logorima, bavila se Zenicom i logorom u Kazneno-popravnom domu, logorom u muzičkoj gimnaziji, mučenjima i ubijanjima civila srpske i hrvatske nacionalnosti.

Istovremeno, ova presuda detaljno je opisala nastanak i djelovanje Trećeg korpusa, razmatrajući ulogu svih brigada ovog korpusa, a posebno njihovu vezu sa mudžahedinima.

Iako se i u analizi Trećeg korpusa bavio odredom "El mudžahedin", Haški tribunal je posebno u ovoj presudi analizirao sve dokaze vezane za mudžahedine od njihovog dolaska u BiH, paravojnog djelovanja do organizovanja u jedinice Trećeg korpusa, njihovih vojnih baza i posebnu njihovih zločina, načina njihovog izvršenja, vjerskoj motivaciji i brutalnosti.

Od mudžahedinskih baza do paradžemata i terorističkih kampova

Mudžahedinskim bazama Sud u Hagu posvećuje posebnu pažnju, a posebno su istaknute baza u Poljanicama, baza u Orašcu, grad Travnik, grad Zenica, Arnauti, Bijelo Bučje i Ravno Rostovo.

"Nespremnost da se suoči sa ratnim zločinima mudžahedina i vlastitom odgovornošću, političko Sarajevo, omogućilo je da se islamističko teroristička hobotnica razvija upravo iz navedenih vojnih mudžahedinskih baza i da danas upravo na tim mjestima funkcionišu tzv. paradžemati, a tačnije teroristički kampovi", naglašava Galijašević.

On ističe da su osnovni izvori prava u ovim navedenim presudama i Tužilaštvo BiH mora u najmanju ruku primijeniti dokaze prikupljene u predmetima "Delić" i "Hadžihasanović-Kubura".

Tužilaštvo mora, naglašava Galijašević, i da prestane da se bavi umanjivanjem i prikrivanjem zločina, kao i da prestane da politički motivisanim predmetima i optužnicama ispisuje lažnu istoriju proteklog rata, koja nikome ne može donijeti ništa dobro.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana