Snajperisti ruka na obaraču nije zadrhtala

Na Grbavici u ulici Rave Janković 11. marta 1995. godine ispred zgrade na broju 59 dok su igrale lastiš ubijene su desetogodišnja Milica Lalović i devetogodišnja Nataša Učur. Bila je to njihova posljednja igra, osam mjeseci prije dejtonskog mira.

Djevojčice su odmah prevezene u bolnicu Kasindo, a prema zapisniku iz bolnice, Milica je dovezena mrtva, dok je Nataša umrla 15 minuta nakon prijema.

- Ko zna koliko ih je snajperista posmatrao i oko 15 časova i 30 minuta odjeknula su dva pucnja - svjedočio je Milan Pavlović koji kaže da je snajperista uhapšen, ali da mu nikada nije suđeno.

Prema svjedočenju Sarajke Fatime Bajramović dvije djevojčice ubio je borac 101. brigade tadašnje Armije RBiH, Sejo Piskić.

Piskić je rođen 1956. godine u Gračanici, a svjedoci pričaju da se javno hvalio kako je iz snajpera ubio djevojčice i još 20 Srba u sarajevskom naselju Grbavica.

Tih dana Alija Izetbegović je javno govorio da zna da su ubijene djevojčice, ali da to za njega nisu Srbi nego građani Sarajeva.

Miličini otac i majka, Ranko i Ljeposava Lalović danas žive u Bijeljini. Kako za "Glas Srpske" priča Ranko iz svog stana u Sarajevu izbjegli su prvo u Kijevo u Istočnom Sarajevu, a  nakon toga u Zvornik.

- Kada nam se desila tragedija bio sam na radnoj obavezi u "Famosu". Tadašnji direktor rekao je kolegi da uzme automobil da me odvezu kući. Ništa nisam slutio. Brat mi je rekao da je Milica poginula - teško govori Ranko.

Kaže, ne mogavši zaustaviti suze, da su se roditelji male Nataše vratili iz izbjeglištva iz Vojvodine na njen nagovor.

- Pričali su da je Nataša čeznula za Sarajevom i da je tražila da se vrate kako bi se vozala tramvajem, jer u Vojvodini toga nije bilo - priča Ranko i dodaje da je Nataša bila jedinica.

Nataša i Milica su sahranjene jedna do druge na groblju Miljevići u Istočnom Novom Sarajevu.

Ranko kaže da je prema njegovim saznanjima Sejo Piskić privođen, ali da nije procesuiran, te da je kasnije čuo da više nije među živima.

Ranko je prije rata bio profesor fizike u Prvoj gimnaziji u Sarajevu i u Gimnaziji na Iliyi. Njegova supruga je učiteljica koja još uvijek, kako kaže, "pomalo radi" jer se od malih penzija teško živi.

- Teško živimo. Ranko je teško bolestan, a ja radim honorarno u vrtiću. Načelnik opštine Bijeljina Mićo Mićić nikada nije želio da me primi i sasluša našu tešku muku, priča Ljeposava Lalović.

Milica sa anđelima, kakav je i sama bila, spava 13 godina, a njima je ostala kćerka Jelena i nova radost, unuka Mija.

- Policija me je pitala imam li dva svjedoka za svoju priču što me je dodatno razočaralo i povrijedilo. Jedne prilike nam je dolazio i Duško Tomić iz Dječije ambasade i veli da bi mogao da podnesem tužbu i da tražim novčanu nadoknadu. Meni novac ne treba, niti ima novca koji može da nam vrati Milicu, ublaži bol i našu tragediju. Odgojio sam i iškolovao mnogo srednjoškolaca. Jedina vrijednost su djeca i ko može da ubije dijete, za toga nema odgovarajućeg epiteta. Sramota je da za zločine nad nevinom djecom niko nije odgovarao - kaže Ranko Lalović.

Grob

Miličin stric Branko kaže da roditelji male Milice često dođu na njen grob u Miljevićima gdje je sahranjena i još uvijek ne mogu da izbrišu suze od tragedije i rana koje godinama ne zarastaju.

Na Miličinom spomeniku piše: "Posebno je voljela učiti i živjeti". Na Natašinom spomeniku pjesma: "Prerano si život izgubila, svojoj majci srce otkinula, crnoj zemlji mladost poklonila, tek stasala mladost jedna, ko jabuka nedozrela, u vihoru strašnog rata, prerano je sagorjela".

Snajperista

- Snajperista koji je pucao u dvije djevojčice radio je to po zadatku svog komandanta. Tačno se zna koliko je koja brigada i jedinica tadašnje Armije RBiH imala snajperista, ko su bili, gdje je koji od njih bio raspoređen i koje su zadatke dobijali. Ovo je monstruozan zločin za koji nije odgovarao niko - kaže član Operativnog tima RS za traženje nestalih Slobodan Škrba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.