Protjerana usta ne govore

Srna
Protjerana usta ne govore

Zagreb - Srbofobija u hrvatskom društvu tokom 2017. godine je povećana, a brojni ispadi i prozivke u svim oblastima života, od kulture do politike, postali su opšte mjesto, odnosno „incidenti“ koji se bilježe rutinski.

Uprkos protestima preostale srpske i jevrejske zajednice i rijetkim kritikama zapadnih medija, ustaški pozdrav „Za dom spremni!“ ušao je u svakodnevni vokabular, a za tako nešto pobrinuli su se ne samo ekstremni fudbalski navijači, već i radnici u kulturi i političari.

Tako je poslanik u Hrvatskom saboru general Željko Glasnović poručio građanima Hrvatske na protestu ekoloških udruženja u centru Zagreba da svi moraju biti - „Za dom spremni!“.

„Ne smijemo dozvoliti da nam državu vode redizajnirani komunisti, udbaši i perverzno policijsko plemstvo koje je Hrvatsku dovelo do ovakvog stanja“, naveo je hrvatski general, koristeći čak i skup za zaštitu životne sredine da bi propagirao ideološka uvjerenja.

Glasnović, među političarima, čak i onima u Saboru, ima mnogo istomišljenika.

Domagoj Culej, sin saborskog poslanika Steve Culeja, citirao je na svom „Fejsbuku“ ustašku pjesmu „Jasenovac i Gradiška stara“ i veličao ubijanje Srba.

„Oj, Neretvo, teci mi na stranu, nosi Srbe plavome Jadranu!!!!“ poručio je sin saborskog poslanika koji je i sam sklon ovakvim istupima.

Lider simpatizera ustaškog pokreta i Nezavisne Države Hrvatske /NDH/ među radnicima u oblasti kulture i nekada vodeći hrvatski glumac Božidar Alić slikao se ispred Spomen-područja Jasenovac pred tablom na kojoj se nalazio ustaški pozdrav „Za dom spremni!“.

On je prisustvovao proustaškoj komemoraciji navodnim „žrtvama logora Jasenovac stradalim nakon Drugog svjetskog rata“. Na toj ustaškoj komemoraciji učestvovali su i predstavnici Hrvatske čiste stranke prava iz Hrvatske i BiH.

Alićev pandan režiser Jakov Sedlar, autor dokumentarnog falsifikata „Jasenovac - istina“, u kome je iznio niz istorijskih laži u pokušaju da rehabilituje ustaški režim, postao je posebni savjetnik za kulturu rektora Univerziteta u Zagrebu Damira Borasa.

Na Sedlarov „rad“ burno su reagovali brojni stručnjaci - istoričari, predstavnici srpske i romske zajednice u Hrvatskoj, kao i jevrejski Centar „Simon Vizental“, koji se bavi nacističkim zločinima.

Taj centar upozorio je da Sedlar svojim filmom „sramotno želi da promijeni istoriju NDH i negira razmjere užasnih zločina počinjenih u koncentracionom logoru Jasenovac“.

I hrvatski logoraši iz ratova devedesetih godina prošlog vijeka javno se zalažu da ustaški pozdrav „Za dom spremni!“ ne bude više osporavan i tvrde da je to, zapravo, „pozdrav Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/ i hrvatskih boraca iz posljednjih ratova“.

Logoraši tvrde da je pozdrav „Za dom i poglavnika spremni!“ bio ustaški, a „Za dom spremni!“ samo „kraća izvedenica“.

U cijelu bizarnu priču o pokušaju rehabilitacije ustaštva uletjela je i afera sa „Kroacija rekordsom“, diskografskom kućom koja izdaje i „hitove“ pjevača ustaških „budnica“ Marka Perkovića Tompsona.

Ona je zatražila od „Jutjuba“ da ukloni snimak na kome Tompson izvodi ustašku pjesmu „Jasenovac i Gradiška Stara“, ali ne zbog teksta u kome se poziva na klanje pripadnika jedne nacije, već zato što su, kako je obrazloženo, „povrijeđena autorska prava“.

Najveća gužva se stvorila u vezi sa ukidanjem trga maršala Tita u Zagrebu.

Zlatan Hasanbegović i Bruna Esih, sa „Liste za grad Zagreb“, koji su kao jasno profilisani desničari postali kadrovi za promjene naziva ulica i trgova u Zagrebu, uslovili su zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da pristane na njihov zahtjev radi koalicije.

Tako je Josip Broz Tito, lider partizanskog pokreta, koji je najzaslužniji što je Hrvatska nakon genocida počinjenog u NDH uopšte dobila mogućnost i pravo da bude ravnopravna republika u SFRJ, bez ozbiljnijeg otpora javnosti proglašen „slugom Beograda“ i sklonjen u podrum.

Osjetivši da je klima u Hrvatskoj „zrela“ za legalizaciju ustaških obilježja, komandant vukovarskog HOS-a Zvone Ćurković poručio je da „treba skinuti ploču sa ustaškim pozdravom u Jasenovcu, ali da slogan žZa dom spremni!ž mora ostati na svim drugim mjestima širom Hrvatske“.

Ćurković, pripadnik nekadašnjeg HOS-a, crnokošuljaša koji su se tokom građanskog rata borili i na hrvatskoj strani u BiH, poručio je da je riječ o „legitimnom znaku“, koji je u vrijeme prvog predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana i ministra odbrane Gojka Šuška „legalno registrovan“.

Brojni desničarski portali, uz javnu ili prećutnu podršku nekada i najviših hrvatskih političara, zasipali su javnost tvrdnjama da je „falsifikovan broj žrtava u Jasenovcu“, te da se nastavlja sa „izmišljanjem prošlosti u jugo-komunističkom i velikosrpskom stilu“.

Usamljeni opominjući glasovi svijeta, poput teksta „Hrvatska bezočno pokušava da izbaci iz istorije svoje zločine u Holokaustu“, autora Menahema Rozensafta, nisu izazvali otrežnjujući efekat.

„Hrvatska je smještena u kontekst alarmantnog i sve većeg talasa antisemitizma u Istočnoj Evropi“, napisao je Rozensaft i upozorio da je u toku rehabilitacija i glorifikacija ustaša.

Da je ustašizacija počela da hvata ozbiljne korijene u Hrvatskoj pokazuje i bizaran slučaj u pravosuđu, zakonodavnom temelju države.

Upravnik sudske pisarnice Prekršajnog suda u hrvatskoj Požegi Kristina Čuljak pozirala je u majicama sa ustaškim pozdravom i istakla da je to - sasvim u redu. Ona njeguje ideale stranke Hrvatske stranke prava /HSP/ Ante Starčević i redovno objavljuje fotografije sa motivima HOS-a i ustaškim pozdravom.

„Neki kažu žsmrt fašizmuž, ali to ne piše u katekizmu - tako me učili moji stari“, poručuje Čuljakova ispod fotografije objavljene na društvenim mrežama.

Istovremeno, pozorišnom reditelju Ivanu Leu Lemu, koji je bio kandidat za intendanta Pozorišnog savjeta Hrvatskog narodnog pozorišta /HNK/, objašnjeno je da „Srbin ne može biti direktor splitskog baleta“.

Riječ je o Leu Mujiću, inače Hrvatu, koji koristi ekavicu jer je radio u Beogradu, pa se gradski vijećnik sa liste „Mosta“ Josip Markotić zapitao - zbog čega bi Lemo bio najbolje rješenje za splitski HNK?

Među rijetkim javnim službama, izuzev određenog broja liberalnih portala, koje su javno stale u zaštitu Srba, našla se Hrvatska internet stranica „Vatrogasci - oni su naši heroji“.

Na ljetošnju poplavu napada na Srbe kao krivce za veliku štetu izazvanu požarima po Dalmaciji, reagovali su vatrogasci poručivši da su to gluposti.

„Ovog ljeta Dalmaciju je poharalo više od 200 požara, ali se tek za desetak zna ko ih je potpalio“, upozorio je administrator portala i objasnio:

„Ako za nešto i jeste kriv ljudski faktor, treba reći da u Hrvatskoj živi najviše Hrvata, a onda manje ostalih. I pored toga, najviše se govori da su krivi - Srbi“.

Bila je ovo godina dalje radikalizacije hrvatskog društva u kome su akutni problemi - poput sve većeg broja odlazaka mahom mladih ljudi zbog loše ekonomske situacije ili političkih i socijalnih previranja - često pokrivani srbofobičnim i ksenofobičnim ispadima, kao „smokvinim listom“.

Kao „šlag na tortu“ desničarama je stigla presuda šestorici funkcionera Herceg-Bosne u Hagu, u kojoj se Hrvatski državni vrh proziva za udruženi zločinački poduhvat i agresiju na BiH.

Iz javnih istupa brojnih političara, novinara i vojnih analitičara proizilazi da je mnogo veći problem od toga činjenica da Srbija i Srbi nisu proglašeni za agresore, što je izazvalo pravu zgroženost u Hrvatskoj.

Otuda izjava predsjednika Kolinde Grabar Kitarović na komemoraciji u Vukovaru da će mnogo vode proteći dok se ne normalizuju odnosi Hrvatske i Srbije otkriva suštinu problema - hrvatsko društvo, odnosno njegovi predstavnici, gledaju sebe, najčešće, kao mitskog rivala srpskoj strani.

I mada Srba i „Jugoslovena“ skoro da više i nema u Hrvatskoj - ovi ne mogu bez njih, pa su im Srbi često dežurni krivci.

Protjerana usta ne govore.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana