Odbrana Milenka Berića: Osuđen za zločin u montiranom procesu

Berić je osuđen na šest godina zatvora zbog ratnog zločina u zaseoku Sivci kod Kozarca u junu 1992. godine. Njegov advokat Milan Romanić podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu RS, apelaciju Ustavnom sudu BiH, a podnijeće i prijedlog za ponavljanje postupka.

- Podnio sam i krivične prijave protiv svjedoka Hase Ičića i još tri svjedoka zbog lažnog svjedočenja - kaže Romanić.

Naoružani ljudi u uniformama odveli su 9. juna 1992. godine iz kuće u zaseoku Sivci Suada Sivca i Sulejmana Garibovića i od tada im se gubi svaki trag. Za ubistvo Sivca i Garibovića Okružni sud u Banjaluci 8. decembra 2014. godine kao saizvršioce osudio je Berića i Gorana Niševića na po šest godina zatvora. Presudu je u maju ove godine potvrdio i Vrhovni sud RS.

Berić je nakon rata godinama radio kao policajac u Kozarcu, a 2012. godine protiv njega je u Sudu BiH pokrenut postupak, koji je, zbog nedostatka dokaza za podizanje optužnice, proslijeđen Okružnom tužilaštvu u Banjaluci. Berić kaže da mu je bivši tužilac Okružnog tužilaštva u Banjaluci Branko Mitrović tokom saslušanja prijetio, želeći da mu iznudi priznanje zločina ili da kaže ko ga je počinio.

- Nisam mogao da priznam zločin, koji nisam počinio. O tome ne znam ništa. Ne znam ko je odveo Sivca i Garibovića niti šta je s njima bilo. Tražio sam i poligrafsko ispitivanje, ali Mitrović to nije prihvatio. Rekao je da ih možda nisam ubio, ali da znam ko jeste, što nije tačno. Nudio mi je i da budem svjedok tužilaštva, iako sam mu rekao da o tom slučaju ništa ne znam - kaže Berić.

Pošto nije pristao na to, kaže Berić, Mitrović je podigao optužnicu kojom ga je teretio za odvođenje dvojice Bošnjaka. Iz spisa u tom predmetu vidi se da tokom suđenja nijedan svjedok nije rekao da je vidio Berića pred Sivčevom kućom. Ključni svjedok tužilaštva Ičić, u izjavi koja je drugačija od one koju je dao u Sarajevu, rekao je da mu se čini da je vidio Berića u zaseoku Sivci, ali ne kod kuće nestalog. Ičić je, inače, više puta bio svjedok na suđenjima u Sarajevu i u Hagu u drugim predmetima, gdje je uvijek svjedočio kao očevidac s lica mjesta. U video-zapisu sa suđenja zabilježeno je da Ičić nije prepoznao Berića ni po fizičkom izgledu ni po visini.

Mještanin Kozarca M. T., inače Bošnjak, kaže da Ičić spornog dana nije ni bio u Sivcima.

- Ičić je toga dana bio u Centru za prihvat u Trnopolju. Nije bio u Sivcima kad se to dogodilo i nije mogao ništa da vidi. Za njega se tvrdi da je svjedok za novac - kaže M. T. i dodaje da zbog straha za život nije smio da to svjedoči u sudu.

Sud nije uvažio izjave pet svjedoka odbrane, mještana Bošnjaka, koji su govorili o Berićevim posebnim ljudskim vrijednostima, tvrdeći da on nije mogao počiniti zločin.

- Sud nije uvažio ni izjave svjedoka da tada nisam bio u vojnoj jedinici, da nisam imao oružje ni uniformu nego da sam tih dana bio u mjesnim stražama van sela Sivci na obezbjeđenju srpskih kuća, kao i većina drugih muškaraca. Nije dozvoljeno ni izvođenje više od pet svjedoka, a bilo ih je dosta prijavljenih, a sud je to pravdao ekonomičnošću - kaže Berić.

Zanimljivo je da je izvještajni sudija Vrhovnog suda RS istog dana kada je podnesena žalba na presudu Okružnog suda dao prijedlog da Berićeva žalba bude odbačena i potvrđena prvostepena presuda.

Romanić kaže da je u ovom predmetu očigledno da nekim sudijama i tužiocima nije stalo do istine, prava i pravde, nego do brojki o vođenim postupcima i izrečenim presudama koje će pokazati njihovu efikasnost.

- To što je osuđen nevin čovjek za njih nije važno, jer se radi o njihovim karijerama. Zapanjen sam presudom i odbijanjem žalbe gdje nije uvažena nijedna činjenica ni svjedočenje odbrane. Pravda je zgažena. Teško je naći riječi opravdanja za takvo suđenje i presudu. Zbog te farse od suđenja sada su zločinci, počinioci tog nedjela, na slobodi - kaže Romanić.

Sa Mitrovićem, koji je sada tužilac Republičkog tužilaštva RS, nismo uspjeli da stupimo u kontakt.

Vrhovni sud

Vrhovni sud RS je u obrazloženju svoje odluke naveo da je prvostepeni sud došao do jedinog mogućeg zaključka da je ubistvo nastupilo kao direktna posljedica radnji optuženih kao saizvršilaca.

- Među njima su bili i optuženi, a oštećenima se gubi svaki trag. Njihova tijela nisu nikad pronađena niti se o njima bilo šta zna od toga dana, čime je dokazano da su lišeni života - piše u obrazloženju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.