Obilježene 22 godine od egzodusa sarajevskih Srba

Govoreći o srpskom egzodusu iz Sarajeva, predsjednik Zavičajnog udruženja Vidomir Banduka rekao je da Srbi nisu željeli da budu građani drugog reda zbog čega su ostavili vjekovna ognjišta i krenuli za slobodom koja nema cijenu.

On je naglasio da su sarajevski Srbi žrtvovali sve, ali su sačuvali ponos i uzdignuta čela krenuli u neizvjesnost, znajući da nisu obrukali pretke i da se neće postidi pred potomcima, jer nisu poklekli u odbrani svojih ognjišta i svog naroda uprkos ogromnim žrtvama u 36 odbijenih neprijateljskih ofanziva.

Banduka je istakao da mnogi sarajevski Srbi još teško žive, da nemaju riješeno stambeno pitanje i zaposlenje, ali da su sa svojim narodom i da se integrišu u novu sredinu.

"Tako je i na području Bratunca i Srebrenice, gdje je izbjeglo oko 20.000 sarajevskih Srba, od kojih je nekoliko hiljada ostalo u ove dvije opštine u kojima djeluje Zavičajno udruženje", rekao je Banduka.

On je podsjetio da se srpska imovina u Sarajevu još uništava i da niko zbog toga ne odgovara, te dodao da bi tako bilo i sa srpskim narodom da je ostao na tom prostoru.

"Čovjek sve može promijeniti osim mjesta rođenja. Mi smo ostavili svoj rodna mjesta i imanja i krenuli u egzodus za slobodom, a sa nama su u drugi egzodus krenuli i mnogi Srbi koji su u toku rata izbjegli sa prostora Konjica i doline Bosne u tadašnje Srpsko Sarajevo", rekao je Banduka.

On je naglasio da svi koji su morali napustiti svoje mjesto rođenja i življenja nose duboke traume i da je teško ocijeniti kome je bilo teže - onima koji su to učinili na početku ili na kraju rata.

"Mnogi su prije nas ostavili svoja imanja i izbjegli, ali mi smo svoja u ratu odbranili i možda smo najteže prošli. Krenuli smo u egzodus sa odbranjenih ognjišta. Kada su se skoro svi veselili i proslavljali dolazak mira, mi smo iscrpljeni odbijanjem 36 neprijateljskih ofanziva, sa posmrtnim ostacima naših saboraca krenuli za slobodom, kočićevski rečeno žkroz mećavuž po najtežim vremenskim uslovima", kaže Banduka.

On je pozvao da se o sudbini sarajevskih Srba, njihovoj herojskoj borbi i žrtvi govori i da to ne treba da bude zaboravljeno kako se ne bi ponovilo, što posebo treba da znaju i shvate mlade generacije da ne bi živjele u zabludi i doživjele tešku sudbinu kakva je zadesila sarajevske Srbe devedesetih godina prošlog vijeka.

"Ovih dana čujemo da mediji iz Federacije BiH orkestrirano ponavljaju da su se Srbi iselili iz Sarajeva pod pritiskom svog političkog rukovodstva, što je gnusna laž. Zašto se onda nisu kasnije vratili pod muslimansku vlast i zašto im je uništena i još se uništava imovina", upitao je Banduka.

Srbi iz Ilijaša, Vogošće, Hadžića, Ilidže, Rajlovca, Grbavice i dijela sarajevskog Starog grada napustili su vjekovna ognjišta kroz mećavu i nepročišćenim šumskim putevima, krenuvši u potpunu materijalnu neizvjesnost, iscrpljeni četvorogodišnjim ratom i velikim ljudskim i materijalnim gubicima.

Prvi put u istoriji čovječanstva dogodilo se da narod koji kreće u egzodus ostavlja imovinu, a nosi posmrtne ostatke poginulih srodnika i boraca.

Ne želeći da žive pod tuđom vlašću, oko 120.000 sarajevskih Srba nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma napustilo je svoje odbranjene domove i imanja, dok je oko 30.000 napustilo ovaj grad na početku i tokom rata.

Egzodus je započeo u decembru 1995. godine, a završen je početkom marta 1996. godine. Najveći broj izbjeglih srpskih porodica sa područja Sarajeva naselio se na području Eparhije zvorničko-tuzlanske.

Večeri podsjećanja na egzodus prethodio je parastos, polaganje cvijeća i prisluživanje svijeća za pokoj duša 185 poginulih srpskih boraca sa sarajevskog ratišta, čiji su posmrtni ostaci preneseni u bratunačko groblje.

Cvijeće na spomen obilježje položile su delegacije Zavičajnog udruženja "Srbi sarajevske regije" koje je organizovalo ovo sjećanje, Udruženja logoraša regije Birač, zatim Boračke i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bratunca, te udruženja nestalih lica Bratunac-Srebrenica.

Nakon podsjećanja na egzodus i nevolje kroz koje su prošli sarajevski Srbi, u punoj bioskopskoj sali beogradski glumci Lepomir Ivković i Boško Puletić izveli su pozorišnu predstavu "Vreme časti i ponosa", uz naraciju autora scenarija ovog komada Miće Živojinović.

Riječ je o istorijskoj drami koja govori o srpskim stradanjima i dilemama u Prvom svjetskom ratu, o razmišljanjima slavnih srpskih vojvoda Živojina Mišića i Stepe Stepanovića.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.