Nenad Lalatović otvoreno o svemu za “Glas Srpske”: Takav sam kakav sam, neću da se menjam

Darko Pašagić
Nenad Lalatović otvoreno o svemu za “Glas Srpske”: Takav sam kakav sam, neću da se menjam

Zlatibor - Na pominjanje imena Nenada Lalatovića niko u fudbalskom svijetu ne ostaje neodređen i bez reakcije. Kada bi teren, odnosno klupa bili jedino mjerilo, mladi stručnjak definitivno bi dobio naklonost velike većine, ali popularni Lalat ima i crtu u karakteru koja ga ponekad mnogo košta.

U razgovoru za “Glas Srpske” bio je otvoren jer drugačije i ne zna. Bez dlake na jeziku “prošetao” je kroz karijeru i život. Internet je prepun video-klipova u kojima raspravlja sa sudijama, publikom ili nekim trećim.

- Sve mogu da podnesem, ali da mi neko vređa porodicu, moju kćerku, majku moje dece... Iako nisam više u braku sa njom, to ne želim i nikada neću moći da istrpim. Moj temperament je takav, znam da se to nekom sviđa, nekom ne, ali je tako kako je i ne mogu, a i ne želim to da promenim - počeo je razgovor Lalatović.

I tokom fudbalske karijere bio je od onih koji nisu mogli da trpe nepravdu. Za vrijeme boravka u Šahtjoru osvojio je četiri trofeja, ali i imao silnih neprilika sa trenerom Berndom Šusterom.

- Kada je došao za trenera, počeo je da mene i Branislava Laleta Jovanovića izostavlja iz tima, a predsedniku Rinatu Ahmetovu je govorio da nisam u formi. Ahmetov je hteo da se u to lično uveri, probao me u Šahtjoru 2, gde sam bio najbolji, pa Nemac nije imao izbora i vratio me u prvi tim. Odigrao sam osam utakmica u kontinuitetu, u toj osmoj postigao i gol u Kupu i kada sam otišao po premiju od 2.000 dolara, rečeno mi je da nisam na spisku, jer je Šuster rekao da nisam bio na času ruskog. Posle je tražio da treniram sa povređenim kolenom, odbio sam jer sam imao dva šava, a on mi je rekao da smo mi Srbi čudan narod i opsovao mi majku. Naravno, to nije moglo tek tako da prođe i došlo je do fizičkog kontakta. Besan sam izašao iz svlačionice i na parkingu video BMNj 7. Misleći da je to njegov automobil, izgrebao sam ga, ali je to bio automobil predsednika. Posle toga sam suspendovan. Kasnije me je taj isti Šuster zvao da pređem u Levante, čiji je on tada bio trener, ali su Ukrajinci odbili ponudu - nastavio je Lalatović.

U novembru 2005. godine u prijateljskoj utakmici sa Zarjom udario je sudiju i to je praktično bio kraj njegove karijere.

- Već sam se dogovorio o četvorogodišnjem ugovoru sa Borusijom Menhengladbah. Želio sam da zadržim formu, igrao sam tu utakmicu i u trenutku kada je sudija dosudio penal za rivala, prišao sam mu i rekao da nije bio penal i kako ga nije sramota da donese takvu odluku. On mi je pokazao crveni karton, koji sam istrgnuo iz ruku i odgurnuo ga. Tada sam bio suspendovan na godinu dana pod okriljem FIFA i to je bio kraj. Sam sam za to bio kriv, ali moj temperament je takav. Uvek sam bio pravičan i nepravdu nisam mogao da otrpim - izjavio je Lalatović.

Ko zna kako bi se stvari odvijale da je pri odlasku iz Crvene zvezde odabrao drugačiji put, a mogao je. Imao je dogovor sa Galatasarajem i Fatihom Terimom, ali je Šahtjor ponudio više novca Zvezdi, pa je tada odlični defanzivac odlučio da se žrtvuje za prvu i jedinu ljubav.

- Terim je rekao da sam mu potreban i da će Beograđanima dati 500.000 evra, jer mi ugovor ističe za tri meseca, a ako oni to ne žele, da će meni dati taj iznos kada odradim tih 90 dana. Nisam se ni trenutka dvoumio već sam mu rekao da moram da razgovaram sa ljudima iz kluba, koji su želeli da me prodaju u Šahtjor za dva miliona evra. U klubu su rekli da će ispoštovati svaku moju odluku, ali sam opet zbog ljubavi popustio i otišao u Ukrajinu i na taj način pomogao klubu, kome je taj novac mnogo značio - istakao je Lalatović.

Najljepše dane proveo je u Zvezdi, pa i dan-danas djecu odvede na “Marakanu”.

- Crvena zvezda uvek je bila, biće i ostaće moja najveća ljubav, to nikada nisam i nikada neću kriti. Jednostavno, kada vas neko napravi, to se ne zaboravlja i na to treba da budete ponosni. Igrao sam za prvi tim četiri godine, osvojio četiri trofeja, bio kapiten u svim selekcijama, dao gol u derbiju... Majka koja te rodila i kada nisi pored nje, majka je majka zauvek i ona se najviše voli - naglasio je Lalatović.

Dobio je priliku i da vodi Zvezdu, doduše u trenutku kada bi malo ko prihvatio taj poziv.

- Bila mi je želja da sa “crveno-belima” osvojim titulu, ali to tada nije bilo moguće, jer je Partizan bio prejak, a mi nismo imali ni struje. Isforsirao sam tada Zvezdinu decu, koja danas puno vrede. Tada su momci imali platu po 3.000, a danas po 50.000 ili 60.000 mesečno. Kada sam dolazio, rekao sam da ću raditi dve godine džabe i da ću za to vreme napraviti 25 miliona evra, osvojiti titulu i napraviti pomak u Evropi. Tražio sam da dovedu neka pojačanja, obećali su da će tako biti, ali nisu ispoštovali. Izgurao sam jednu sezonu i kada su počela dodatna mešanja u posao, odlučio sam da odem. I to u Borac iz Čačka, koji je bio poslednji na tabeli - zaključio je sadašnji trener Vojvodine koji će pokušati da “lale” vrati u vrh srpskog fudbala.

Društvene mreže

Ime Nenada Lalatovića ne možete pronaći na društvenim mrežama, bar kada su u pitanju njegovi lični profili.

- Nemam ni “Fejsbuk”, ni “Instagram”, jer jednostavno ne mogu da podnesem nečija pre....va­nja. Šta treba, da gledam kako neka devojka “pući” usne u koje je ugradila silikone ili kako neki lik pokazuje sat, ključeve skupih kola ili kako jede biftek? Ne mogu da shvatim da se ljudi takmiče ko će imati više tih lajkova. To mi jednostavno ne treba - rekao je Lalatović.

Životne drame

Tokom života Lalatoviću su se dešavale neprijatne stvari, ali iz svih njih je izlazio jači, posebno kada je njegov brat Saša bio na ivici smrti.

- Njega je udario autobus i bio je praktično klinički mrtav, a tada je moja majka umirala od karcinoma. Tata je zamolio doktora da ga samo zakrpe, da bi moja majka mogla da ga vidi, a predviđano mu je još maksimalno 48 sati života. Desilo se čudo, proglasili su ga fenomenom. Na sreću, danas je Sale dobro, vozi bicikl, šeta, hvala bogu preživeo je, ali, nažalost, majka nije - prisjetio se teških trenutaka u svom životu 42-godišnji trener.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana