Kuburović: Selektivna pravda Tribunala, srpske žrtve bile manje važne

Obraćajući se na sjednici posvećenoj posljednjem izvještaju o radu Haškog tribunala, koji je 30. novembra okončao svoj rad, Kuburovićeva je ukazala da je pred Tribunalom najveći broj optuženih i osuđenih bio srpske nacionalnosti.

Ona je podsjetila da je u postupcima pred Tribunalom optuženo ukupno 161 lice, od kojih je njih 109 srpske nacionalnosti, 33 hrvatske, 10 bošnjačke, sedam albanske i dva lica makedonske nacionalnosti, dok su pravnosnažno okončani postupci protiv 156 lica.

„Od ukupnog broja pravnosnažno osuđenih 70 odsto je Srba, Hrvata 19 odsto, Bošnjaka šest odsto i Albanaca svega jedan odsto. Ovi podaci svedoče o selektivnom postupanju Haškog tribinala, naročito kada se ima u vidu mandat suda u utvrđivanju pune istine o oružanim sukobima u bivšoj Jugoslaviji i pomirenju“, ocijenila je Kuburovićeva.

Ona je podsjetila da se u izvještaju komesara za izbjeglice i UNHCR-a navodi da je po završetku sukoba devedesetih godina prošlog vijeka, u Srbiji bilo 330.000 srpskih izbjeglica iz Hrvatske, 266.000 iz BiH i 287.000 lica interno raseljenih sa Kosova i Metohije, nakon bombardovanja SR Jugoslavije 1999. godine.

Kuburovićeva ističe da je zbog toga teško razumijeti kako je, s jedne strane, utvrđen tako mali broj odgovornih lica za stotine hiljada prognanih i ubijenih Srba, dok su, sa druge strane, samo Srbima dosuđivane doživotne kazne zatvora, čak u pet slučajeva.

„Da li smo u pravu, ako zaključimo da je srpska žrtva bila manje važna za Haški tribunal?“, upitala je Kuburovićeva obraćajući da se članicama Savjeta bezbjednosti.

Ocjenjujući da „selektivno gonjenje predstavlja legitimno pravno pitanje“, Kuburovićeva navodi da u nekim od najrazvijenijih pravnih sistema, selektivno gonjenje predstavlja i odbranu.

„Ta činjenica ostaje tema za razmatranje i buduće ocene o radu Tribinala, uključujući i ocenu istorije. Tribunal odlazi u istoriju, ali njegovo nasleđe ostaje. Pitanje je da li je ispunio svoju svrhu. Nažalost, statistički pregled njegovih odluka, iz naše perspektive, dodatno pojačava utisak žselektivne pravdež“, istakla je Kuburovićeva.

Ona je napomenula da selektivna struktura optuženih, presuda i kazni, zajedno sa povredom prava na suđenje u razumnom roku i nepoštovanjem procesnih garancija, takođe, predstavljaju nasljeđe Haškog tribunala.

Kuburovićeva je ukazala na stanovište Srbije prema kojem Tribunal, nakon više od dvije decenije rada, nije uočio dvije bitne činjenice.

„Prva činjenica je da je na proslavi prve godišnjice nezavisnosti Hrvatske 1992. godine, na trgu u Zagrebu pred više od 100.000 ljudi tadašnji predsednik Hrvatske Franjo Tuđman javno priznao da je rat mogao biti izbegnut, ali da to nije želeo“, podsjetila je Kuburovićeva.

Ona je navela da je druga činjenica da je Alija Izetbegović, tadašnji predsjednik BiH, povukao potpis sa Kutiljerevog plana 1992. godine, koji su prvobitno potpisale sve tri strane, čime je propuštena prilika da se okončaju ratna dejstva i izbjegnu žrtve građanskog rata u BiH.

„Te činjenice Haški tribunal u svom radu nije uzeo u obzir, iako se radi o nepobitnim i javnim istorijskim potezima. Stoga je ovaj sud, za koji svi verujemo da je osnovan sa ciljem da nepristrasno deli pravdu, bio vođen nesumnjivo vanpravnim motivima i propustio je da suštinski doprinese bilo pomirenju u regionu, bilo ostvarenju načela pravičnosti i jednakosti, koja predstavljaju osnov svakog pravnog poretka“, navela je Kuburovićeva.

Ističući da je Srbija u potpunosti ispunila svoju obavezu u pogledu saradnje sa Tribunalom, Kuburovićeva je naglasila da je za nju zato neprihvatljiv dio navoda iz završnog izvještaja Haškog suda da u Srbiji postoji nedostatak političke volje za saradnju, jer nisu izručeni Vjerica Radeta i Petar Jojić, optuženi za nepoštovanje suda.

Kuburovićeva je članicama Savjeta bezbjednosti skrenula pažnju na inicijativu Srbije da osuđena lica pred Tribunalom služe kazne zatvora u zemljama porijekla.

Ona je istakla da je Srbija u tom smuslu spremna da pruži sve garancije da će mjere bezbjednosti biti u potpunosti osigurane i da prihvata međunarodni nadzor nad izvršenjem sankcija.

Govoreći o saradnji Srbije sa Haškim tribunalom, Kuburovićeva je podsjetila da je Srbija izručila Tribunalu 45 od ukupno 46 optuženih lica, čije se izručenje zahtijevalo, pošto je jedan optuženi ranije izvršio samoubistvo.

„Neki su bili visoko rangirani zvaničnici, neki sa vodećih funkcija u srpskoj vojsci, neki i u izvršnoj vlasti. To je nesumnjiv znak da je Srbija sarađivala sa Haškim tribunalom na sveobuhvatan način. Nisam sigurna da se isto može reći za bilo koju drugu državu“, napomenula je Kuburovićeva i dodala da je haškom tužiocu bio omogućen i slobodan pristup važnim dokazima, dokumentima i arhivama.

Kuburovićeva je izazila najdublje žaljenje zbog svih žrtava oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije, bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost i podvukla nezamjenljivu potrebu za zajedničkim radom na međusobnom razumijevanju, budućoj saradnji i pomirenju u regionu.

Ona je istakla da će Srbija nastaviti da procesuira ratne zločine, te da isto očekuje i od drugih zemalja u regionu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.