KOLUMNA: Srpska je država, a BiH koliko-toliko

KOLUMNA:  Srpska je država, a BiH koliko-toliko 20.11.2017 12:00 | Milorad Dodik

Republika Srpska je država koja postoji od 9. januara 1992. godine.

Svojom državnošću, koja se u skladu sa međunarodnim pravom sastoji od teritorije, efektivne vlasti i naroda, učestvovala je u mirovnim pregovorima tokom građanskog rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Svoju državnu samostalnost Republika Srpska je unijela u završne mirovne pregovore u Dejtonu od 1. do 21. novembra 1995. godine.

Dejtonska BiH

U svojoj knjizi „Završiti rat“ Ričard Holbruk, američki diplomata zadužen za mirovne pregovore između zaraćenih strana na prostoru predratne BiH, navodi kako je ubjeđivao Aliju Izetbegovića prije dejtonskih pregovora da prihvati ime Republika Srpska: „Ne vjerujemo da ime Republika Srpska znači mnogo, sve dok dobijate sve drugo - međunarodno priznanje, definisane granice, prihvatanje vašeg legalnog statusa. Ništa od ovoga ranije niste imali.“ Ovo je u više navrata potvrdio i Miro Lazović, učesnik pregovora u Dejtonu i član Predsjedništva „Republike BiH“ navodeći: „Ja i gospodin Ivo Komšić, koji smo bili članovi Predsjedništva BiH, nikada ni u Predsjedništvu ni u Parlamentu BiH, koji sam ja vodio, nismo prihvatali niti smo razmatrali opciju postojanja entiteta sa imenom Republika Srpska. Taj nesporazum riješio je Ričard Holbruk govoreći da je to završena stvar, da postoje dva entiteta i da samo možemo praviti koncept Ustava BiH izvlačeći iz dva entiteta, onaj sadržaj koji će omogućiti da se sačuva država, da KOLIKO-TOLIKO bude funkcionalna i stabilna“. A entiteti su prenijeli na nivo BiH samo ograničeni dio svojih nadležnosti. Lažno i bezobrazno bošnjačke političke i druge strukture u Sarajevu pokušavaju predstaviti da je „država BiH“ nešto prenijela odnosno dala entitetima.

Ustav BiH određuje da će od Dejtona službeno ime biti „Bosna i Hercegovina“. Da bi nešto bilo država, u njenom ustavnom nazivu mora biti određenje državnog uređenja - savezna republika (Njemačka), republika (Srbija), (Ruska) federacija, (Švajcarska) konfederacija, kraljevina (Norveška), kneževina (Monako), sjedinjene države (Američke). Ovako ispada da je „Bosna i Hercegovina“ tek geografski prostor sa međunarodno priznatim granicama. Umjesto „Bosna i Hercegovina“ moglo se upisati „KOLIKO-TOLIKO“, kako kaže Miro Lazović.

Nadležnosti BiH i entiteta

Ne postoji nikakav unutrašnji pravni kontinuitet između „Republike BiH“ i dejtonske BiH. Po međunarodnom dejtonskom sporazumu, preddejtonska BiH „nastavlja svoje pravno postojanje prema međunarodnom pravu kao država, u okviru međunarodno priznatih granica, ostaje članica Ujedinjenih nacija“, ali sve to sa „unutrašnjom strukturom izmijenjenom kako je predviđeno Ustavom BiH“. A unutrašnja struktura su dva entiteta, tri konstitutivna naroda i onaj nivo zajedničkih poslova koje su „Bosni i Hercegovini“ prenijeli entiteti donoseći Ustav BiH. Dejtonskoj „Bosni i Hercegovini“ Ustav BiH ne dodjeljuje nikakvu teritoriju, jer teritorija pripada entitetima - Republici Srpskoj 49 odsto i FBiH 51 odsto. „Bosna i Hercegovina“ nije izborna jedinica za bilo šta, jer su izborne jedinice izvorno pravo dva entiteta. „Bosna i Hercegovina“ nije subjekt promjena aneksa Dejtonskog sporazuma, već to pravo pripada isključivo entitetima. Entiteti su države u većem kapacitetu nego „Bosna i Hercegovina“. To potvrđuje i stav Venecijanske komisije Savjeta Evrope, koji određuje da se na buduće sporazume entiteta o promjeni Ustava BiH i drugih aneksa Dejtonskog sporazuma, primjenjuje Bečka konvencija o pravu međunarodnih ugovora. U članu 1. te konvencije jasno piše: „Ova se Konvencija primjenjuje na ugovore između država.“ Nakon Dejtona „Bosna i Hercegovina“ nije više nikakav subjekt sporazumijevanja, niti može mijenjati status entiteta. Republika Srpska ima pravo na uspostavljane specijalnih veza sa susjednim državama - Srbijom, Hrvatskom, Crnom Gorom. Republika Srpska Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija redovno dostavlja svoje izvještaje o stanju i odnosima u „Bosni i Hercegovini“ - do sada ih je bilo 18.

„Bosna i Hercegovina“ ima samo tri organa koje prema Ustavu BiH u svom nazivu imaju odrednicu BiH: Predsjedništvo, Ustavni sud, Centralna banka. U svom nazivu Parlamentarna skupština i Savjet ministara, kao ni njegova dva ustavna ministarstva - spoljnih poslova i spoljne trgovine, po Ustavu BiH nemaju odrednicu „BiH“. Po Dejtonskom sporazumu i nepromijenjenom i važećem Ustavu BiH, Republika Srpska ima predsjednika, Narodnu skupštinu, Vladu, Ustavni sud, Vrhovni sud i druge sudove, Tužilaštvo, vojsku, policiju, carinu, sve poreze kao svoje izvorne prihode, obavještajnu i bezbjednosnu službu i sve druge državne funkcije koje nije prenijela na „Bosnu i Hercegovinu“. Republika Srpska ima teritoriju u skladu sa preddejtonskim „Ženevskim principima“, što je potvrđeno Aneksom 2. Dejtonskog sporazuma koji utvrđuje liniju razgraničenja sa FBiH. Pri tome Republika Srpska kao državotvorni entitet zajedno sa FBiH tvori „Bosnu i Hercegovinu“.

Zajednica država

Šta je zapravo „Bosna i Hercegovina“ nastala međunarodnim ugovorom u Dejtonu 21. novembra 1995. godine. Mogla bi biti zajednica država - Republike Srpske i FBiH. Sve drugo su nepravna prazna naklapanja, makar bila i svakodnevna, koja ne mogu promijeniti pravne činjenice. A pravne činjenice su sljedeće:

- U dejtonske pregovore ušle su: Savezna Republika Jugoslavija koju je Sporazumom od 29. avgusta 1995. godine Republika Srpska ovlastila da u njeno ime potpiše dijelove mirovnog plana koji se odnose na Republiku Srpsku, sa obavezom Republike Srpske da strogo i dosljedno ispuni postignuti sporazum. (Opšti okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, Preambula, stav 5.)

- Pregovorima u Dejtonu prethodilo je potpisivanje „Dogovorenih osnovnih principa“ u Ženevi 8. septembra 1995. godine, a potom i „Nastavak dogovorenih osnovnih principa“ potpisan u Njujorku 26. septembra 1995. godine. Potpisnici su bili Republika Srpska i „Republika BiH“.

- Ivo Komšić, ratni član Predsjedništva „Republike BiH“, u intervjuu „Dnevnom avazu“ od 21. januara 2011. godine kaže „da mu je neobično drago što je bivši ministar vanjskih poslova BiH Muhamed Šaćirbegović reagirao na njegovu izjavu da Republika Srpska nije legalizirana u Dejtonu, već u Ženevi 8. septembra 1995. godine i to upravo Šaćirbegovićevim parafom. Šaćirbegović je svojom reakcijom potvrdio da je tada bio u Ženevi i da je Ričard Holbruk tamo imao sastanak s njim i da su tu još bili izaslanici iz Republike Srpske, Beograda i Zagreba. Potvrdio je da je postojao dokument koji je poslužio kao osnova za Dejtonski sporazum. To što on tvrdi da ništa nije parafirano, nije tačno. Uostalom, mi smo u Dejtonu dobili taj papir koji je on parafirao. Radilo se o legalizaciji Republike Srpske. Tamo se prvi put pominje Republika Srpska, bez navodnika. Država BiH se ne spominje. Ono što je on potvrdio, a što do sada nisam znao, jeste da je dobio nalog od Alije Izetbegovića da to uradi.“

Prema važećem i nepromijenjenom Ustavu BiH, entitetima pripadaju sve državne nadležnosti koje Ustavom nisu izričito dodijeljene „Bosni i Hercegovini“. Za svaku novu nadležnost koju ne predviđa dejtonski Ustav BiH, trebalo je da entiteti u skladu sa Bečkom konvencijom zaključe sporazum o promjeni i dopuni Ustava BiH i potom u skladu sa ustavnom procedurom usvoje amandmane u Parlamentarnoj skupštini. Stvaranjem ustavnog osnova bilo bi moguće donijeti zakone o odbrani, pravosuđu, PDV-u, kao i ustanoviti nove institucije na nivou „Bosne i Hercegovine“. Pošto to nije urađeno, prema Dejtonskom sporazumu ustavne nadležnosti Republike Srpske su i dalje: odbrana sa vojskom Republike Srpske, pravosuđe, carina, granična služba, policija, finansije, porezi i sve druge nadležnosti koje inače pripadaju suverenim državama.

Ustavom BiH  entiteti su prenijeli u nadležnost Predsjedništvu BiH spoljnu politiku, spoljnotrgovinsku politiku, carinsku politiku, monetarnu politiku, finansiranje ustanova i međunarodnih obaveza BiH. Međutim, sve odluke Predsjedništva BiH po navedenim nadležnostima podliježu krajnjoj potvrdi u entitetima. Po Ustavu BiH te odluke Predsjedništva BiH nisu definitivne ako im se usprotivi član Predsjedništva koji je preglasan od strane druga dva člana Predsjedništva BiH. Konkretno to znači da preglasani član Predsjedništva BiH može proglasiti takvu odluku destruktivnom po životni interes entiteta u kome je izabran i u slučaju da je to srpski član Predsjedništva BiH uputiti je Narodnoj skupštini Republike Srpske. To je već bilo u praksi kada je Nebojša Radmanović kao član Predsjedništva BiH iz SNSD-a u tri navrata osporio odluke koje su donijeli bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH. U sva tri slučaja Narodna skupština Republike Srpske potvrdila je takav stav Radmanovića i odluka Predsjedništva BiH nije stupila na snagu, kao da je nije ni bilo. Dakle, posljednja riječ pripada Republici Srpskoj i njena državnost, kao i državnost FBiH, jači su i važniji od „Bosne i Hercegovine“.

„Bosni i Hercegovini“ kao nadležnosti pripadaju i politika i propisi za useljavanje, izbjeglice i azil, sprovođenje krivičnih zakona na međunarodnom planu i između entiteta, uključujući tu odnose sa Interpolom. Primjetno je da se ne daje nadležnost „Bosni i Hercegovini“ da donosi propise, osim u tri slučaja. To pokazuje zašto Parlamentarna skupština nema odrednicu „BiH“, pa se i ne može smatrati državnim parlamentom, kao što se ni Savjet ministara kao pomoćno tijelo Predsjedništva BiH ne može smatrati vladom.

Dejtonski sporazum sa svojih 12 aneksa donio je trajni mir svima u BiH, ali i ustanovio njeno ustavno uređenje pažljivo balansirajući odnose između tri konstitutivna naroda i dva državotvorna entiteta. Opstanak BiH je moguć samo na toj osnovi, uz rješavanje hrvatskog pitanja.

Svim građanima Republike Srpske i FBiH čestitam praznik - Dan uspostavljanja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Dan Dejtona - 21. novembar.

 Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica