Ispovijest Slobodana Bojanića o paklenim danima u Sarajevu: Vojnici ubijeni dok su ležali na ulici

Željka Domazet 03.05.2016 11:41

Priboj, Sarajevo - Dane i noći provodili smo kao žive mete čekajući da izađemo iz pakla, a kada su nam molitve uslišene i mirno krenuli sa povlačenjem kolona je zasuta paljbom, nedužne vojnike su ubijali dok su ležali na asfaltu, krv je lila na sve strane.

Slike užasa iz sarajevske Dobrovoljačke ulice već 24 godine svakodnevno naviru pred oči Slobodanu Bojaniću iz Priboja koji se sa kolegama iz JNA 3. maja 1992. godine našao u smrtonosnom obruču. Sjećanje na najteže dane u životu sažeo je za "Glas Srpske" uoči još jedne godišnjice zločina kojeg dočekuju razočarani i uvrijeđeni, jer se još niko od onih koji su naredili napad i posijali smrt nije našao u sudnici.

- Psihičke i fizičke posledice ranjavanja u Dobrovoljačkoj ulici trpim i dan-danas. Velika je sramota što za zločin nad ljudima koji su pobijeni ni krvi ni dužni niko za toliko godina nije odgovarao - kaže Bojanić koji je kao i ostali preživjeli u Dobrovoljačkoj svjedočio o napadu, ali pravosuđe BiH i Srbije nije odmaklo dalje od istrage.

Dani iz pakla

Bojanić je kao i većina mladića rođenih 1972. upućen na odsluženje vojnog roka u predvečerje rata 1991. godine. Vojni rok počeo je u Slavonskoj Požegi, ali su ga sudbina i nekoliko prekomandi doveli u Sarajevo. Preko Zagreba i Banjaluke otišao je za Sarajevo i bio stacioniran u zgradi pozadinskog dijela komande na Bistriku.

- Krajem februara i početkom marta 1992. slobodno smo šetali po gradu u uniformama. Kako su tenzije rasle starešine su nas puštale da izađemo u civilu i to samo ako nam je zaista potrebno. Posljednji put izašao sam u grad početkom aprila, a nakon što su 20. aprila ubijena dvojica vojnika u kafiću na Bistriku izlasci su zabranjeni. Nekoliko dana kasnije počeli su da nas granatiraju - prisjeća se početka pakla koji će uslijediti.

Kako su dani prolazili napadi na JNA su bili sve češći.

- Pucali su na nas iz hotela 'Nacional', škole naspram komande, Alijinog konaka i sa Bistrika. Isključivali su nam vodu i struju. Nikada nismo pucali prvi, a samo kada smo morali uzvratili bismo na vatru. Televizija Sarajevo uporno je prenosila drugačije, nazivali su nas okupatorima, iako se nismo micali iz zgrade - kaže Bojanić.

Najžešći napad uslijedio je 2. maja.

- Kancelarije u kojima smo se nalazili potpuno su demolirane. Pogodili su i dva kamiona natovarena municijom. Poručnik i vojnik ranjeni su dok su pokušavali da ih ugase - sjeća se Bojanić.

Uveče je stigla naredba da ne odgovaraju na napade jer je sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem postignut dogovor o mirnom izlasku vojnika iz Sarajeva.

- Meci sa zapaljenih kamiona praštali su čitavu noć. Jedva smo čekali da izađemo iz tog pakla. Dok sam jeo, pozvali su me i rekli da kolona kreće - naglašava Bojanić.

Nada golobradih mladića da će se konačno izvući iz pakla pretvorila se u horor.

- Seo sam za volan kombija, pored mene je bio Miodrag Đukić, a na zadnjem sedištu pukovnik Gradimir Petrović i kapetani Laslo Pravda i Dragoslav Stanković. Bili smo bliže začelju kolone. Posle par stotina metara kolona je stala. Stajali smo neko vreme očekujući da krenemo, ali su se začuli pucnji. Iz okolnih zgrada su počeli da izlaze naoružani pripadnici muslimanskih formacija, ali i civili - priča Bojanić navodeći da su bili iznenađeni jer im je rečeno da je postignut dogovor o mirnom izlasku i naređeno da niko ne smije da puca.

Naoružani napadači izvukli su ih iz kombija otimajući od starješina pištolje, pare i dokumenta.

- Udarali su ih kundacima, a kada bi pali i nogama. Oborili su nas na ulicu i naredili da stavimo ruke ispred sebe. Ispred nas je na ulici ležao zastavnik Gojko Vukšić sa koga su počeli da trgaju uniformu i da ga tuku. Odjednom se začuo rafal. Osetio sam bol u ruci i curenje krvi. Pogledao sam u pravcu ruke i video da je Đukić pogođen u glavu. Istim rafalom je ubijen Petrović, a ranjeni Laslo i Stanković - nastavlja Bojanić potresnu ispovijest.

Prevezeni su u bolnicu Koševo gdje su razdvojeni.

- Pretresli su me i pronašli nožić kojim sam pred polazak otvorio konzervu. Udarili su me nekoliko puta pitajući jesam li to sakrio da koljem. Zvali su me četnikom i pretili da će me ubiti - kaže Bojanić ističući da se bolničko osoblje prema njemu odnosilo profesionalno.

Nada u život vratila mu se kada je 11. maja kroz prozor vidio sanitetsku "stodesetku".

- Došla je jedna doktorica i rekla da se spremimo i da idemo. Nas trojica iz sobe smo razmenjeni zajedno sa Laslom, pukovnikom Enesom Tasom i vojnikom Milanom Pešićem po koje je u došao sanitet - kaže Bojanić koji je prebačen u bolnicu u Palama, a potom na liječenje na VMA u Beogradu.

Dokazi prikupljeni, optužnica ni na vidiku

Kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine napali su pripadnici Zelenih beretki, Patriotske lige, MUP-a i Teritorijalne odbrane RBiH dok su se mirno na osnovu postignutog sporazuma i uz garanciju mirovnih snaga UN povlačili iz Sarajeva. Iako je MUP RS dostavio izvještaj Tužilaštvu BiH o počinjenom zločinu koji sadrži dokumenta, video i fono zapise, presretnute razgovore i druge dokaze koji potvrđuju da je napadom rukovodio tadašnji član Predsjedništva RBiH Ejup Ganić i da su za njega bili odgovorni Jovan Divjak, Jusuf Pušina, Zaim Backović, Dragan Vikić i drugi za zločin nad vojnicima JNA niko nije odgovarao. Bivši međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Džud Romano početkom 2012. godine donio je odluku o obustavi istrage protiv 14 osoba. U Tužilaštvu BiH su nedavno potvrdili da predmet "Dobrovoljačka" i dalje postoji, a i srpsko Tužilaštvo za ratne zločine još vodi istragu.

U nekadašnjoj Dobrovoljačkoj, koja je preimenovana u ulicu Hamdije Kreševljakovića, danas će biti obilježena 24. godišnjica zločina nad pripadnicima JNA. Predsjednik Pododbora Vlade RS za obilježavanje značajnih istorijskih događaja Velimir Dunjić očekuje da će skup, kojem će prisustvovati preživjeli vojnici i porodice ubijenih, proteći bez incidenata.

Podmukli napad

Predsjednik Boračke organizacije RS Milomir Savčić naglašava da nije postojao nijedan razlog za podmukli napad na vojnu kolonu koja nikoga nije ugrožavala. Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica sa prostora bivše Jugoslavije pozvala je nadležne organe u BiH da kazne počinioce zločina.