Incko: Imate pravo na slobodu govora, ali ne na referendum!

SRNA: Zašto je OHR još u BiH i koja je njegova objektivna uloga posljednjih godina?

INCKO: Kao što vam je poznato, u februaru 2008. godine Savjet za sprovođenje mira usvojio je takozvani program "pet plus dva", u kojem su navedeni ciljevi i uslovi koje je potrebno ispuniti za zatvaranje OHR-a. Najjednostavnija činjenica je da taj program još uvijek nije sproveden u djelo i da Savjet za sprovođenje mira stalno podsjeća vlasti BiH da se OHR neće zatvoriti sve dok se to ne promijeni.

Umjesto da ostvare rezultate iz programa "pet plus dva", određene vlasti u BiH i politički akteri radije se fokusiraju na aktivnosti koje direktno osporavaju ključne mjere preduzete na sprovođenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i temeljne odredbe ovog dokumenta, između ostalog i nedavnim mjerama u vezi sa najavljenim referendumom u Republici Srpskoj.

Dakle, odgovornost je na organima BiH, a to je da se ostvari program "pet plus dva", uključujući i puno poštivanje Dejtonskog sporazuma.

Kada je riječ o ulozi visokog predstavnika, dopustite da ovdje budem potpuno jasan - moj mandat kao visokog predstavnika, konačnog tumača civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, ostaje nepromijenjen. I to je pravna činjenica.

SRNA: Smatrate li da je normalno što su svi dijelovi Sarajeva /nominalno glavnog grada BiH/ oblijepljeni natpisima da su "srpske ubice", "srpski fašisti" izvršili zločine, a da nema sličnih tabli zbog zločina nad Srbima – od Drugog svejtskog rata do onih iz devedesetih godina? Može li se živjeti zajedno u takvoj atmosferi?

INCKO: Apsolutno vjerujem da je moguće da svi narodi žive zajedno u atmosferi tolerancije i uzajamnog poštovanja. Pomirenje je možda cilj koji je najteže postići jer se tiče emocionalnih aspekata sukoba, ali tome svi treba da teže. Vjerujem da najveći broj ljudi u BiH na svim stranama to bolje razumije od dosta njihovih lidera.

Oni koji su poginuli, stradali - a to znači sve žrtve - zaslužuju naše najdublje poštovanje. Moramo ih se sjećati i osigurati da buduće generacije ostanu opredijeljene za mir, toleranciju i uzajamno razumijevanje.

Nađite mi osobu koja smatra da su odmah nakon Drugog svjetskog rata Francuska i Njemačka bile prijatelji. Pa ipak, danas su one najbliži saveznici i stubovi Evropske unije.

U BiH moramo uraditi isto – pokazati više razumijevanja za tuđu patnju, više poštovanja jednih prema drugima i pokušati da se okrenemo budućnosti. To se odnosi na sve. Ponavljam, vjerujem da najveći broj ljudi koji ne pripadaju političkoj klasi ovo instinktivno razumiju i žele. Političari moraju dostići građane. Mora se voditi dijalog i mora se zajedno graditi budućnost.

SRNA: Svi pokušaji ustavnih promjena i promjena Dejtonskog ugovora propali su. Zašto su izgubljene tolike godine u raspravama za koje se znalo da ne mogu uspjeti, a niko nije insistirao na ekonomskim pitanjima, uključujući tu i međunarodne faktore i OHR?

INCKO: Uz sve dužno poštovanje, mislim da nije visoki predstavnik taj ko treba da odgovori na to pitanje, nego su to oni koje su građani izabrali da vode ovu zemlju. Umjesto da nalaze kompromise od kojih bi svi imali koristi, previše njih je izabralo put međusobnih optužbi i uskogrude politike koja služi samo njima samima.

Takođe, kad smo već kod toga, njih pitajte zašto se nisu okrenuli ekonomiji i otvaranju radnih mjesta za mlade. Zašto nisu stvorili bolje uslove za strana ulaganja? Oni se bave traženjem nekog koga će okriviti za sve i održavanjem politike mržnje i podjela, umjesto da zemlju povedu naprijed ka njenoj evroatlantskoj budućnosti.

SRNA: Da li danas mislite da je bilo normalno, sa pravne i humane strane, skidati ljude sa izabranih funkcija, zatvarati ih pod raznim optužbama i uskraćivati im pravo da rade? Kako gledate na tužbe koje ti pojedinci, mahom iz Republike Srpske, ulažu ili najavljuju protiv OHR i vaših prethodnika, kako u BiH, tako i pred evropskim sudovima?

INCKO: Sve moje i odluke mojih prethodnika donesene su u skladu sa mandatom visokog predstavnika, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu. Sve sankcije izrečene protiv pojedinaca do sada su ukinute.

SRNA: Do danas nema ni jedne presude protiv nalogodavaca velikih zločina nad Srbima poput Dobrovoljačke, Tuzle, Sijekovca, Vozuće, sarajevskih likvidacija, Atifa Dudakovića... Ogroman je nesrazmjer između broja osuđenih Srba i ostalih?

INCKO: Svakoj osobi koja je počinila ratni zločin treba da se sudi. Oni za koje se utvrdi da su krivi, treba da budu kažnjeni. I tu nema izuzetaka. Tačka.

Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i domaćim sudovima održana su suđenja za brojne slučajeve ratnih zločina, ali isto tako je činjenica da su mnogi zločini ostali nekažnjeni. Taj nedostatak treba da se riješi i djelimično se to i čini pomoću državne strategije za krivično gonjenje slučajeva ratnih zločina.

Međutim, mislim da je frustrirajuće da se najveći dio javne diskusije o pravosuđu na nivou BiH ne bavi pozitivnim mjerama koje su potrebne da bi se popravio njegov rad, nego time kako oslabiti ili ukinuti ove institucije. To više liči na političku retoriku, nego na ozbiljnu namjeru da se stvari poprave.

SRNA: Vrh Srpske najavljuje referendum o Sudu BiH – zašto se protivite pravu građana da se izjasne o stvarima koje ih se tiču?

INCKO: Građani imaju pravo na slobodu govora i mogu izražavati svoje stavove o svakom pitanju. To niko ne spori. Međutim, referendum, prema definiciji iz ustavno-pravnog okvira Republike Srpske, i odluka o referendumu koja je nedavno usvojena u Narodnoj skupštini, predstavljaju više od istraživanja javnog mnjenja.

I Ustav Republike Srpske i Zakon Republike Srpske o referendumu priznaju princip prema kojem Narodna skupština može organizovati referendume samo o pitanjima koja spadaju u nadležnosti entiteta. Međutim, referendum o kome pričamo odnosi se na pitanja koja se tiču zakona o Sudu BiH i Tužilaštvu i sprovođenju njihovih odluka na teritoriji Republike Srpske, što, prema Ustavu BiH, spada u nadležnosti na nivou BiH.

On se takođe bavi i ovlaštenjima visokog predstavnika, koja proističu iz međunarodnog prava. Ukratko, pitanja kojima se referendum bavi ne spadaju u nadležnosti entiteta.

Kao što opština Laktaši ne bi mogla organizovati referendum o tome da li građani te opštine treba da poštuju odluke sudova Republike Srpske, tako ni Republika Srpska ne može organizovati referendum o tome da li treba poštovati ovlaštenja pravosudnih institucija BiH. To je jednostavno tako.

Međutim, predstavnici iz Republike Srpske u Parlamentarnoj skupštini BiH imaju mogućnost da predlože izmjene zakona koji se odnose na pravosudne institucije BiH u redovnoj zakonodavnoj proceduri, kao što su nekad glasali prilikom usvajanja zakona o Sudu i Tužilaštvu BiH.

Ja mislim da građani u Republici Srpskoj treba da se upitaju zašto njihovi izabrani lideri troše vrijeme i energiju na referendum o pitanju koje je izvan njihove nadležnosti i koje podriva temelje Dejtonskog sporazuma i rizikuje dalju izolaciju za Republiku Srpsku.

Možda bi organi Republike Srpske trebalo da pitaju građane šta misle o tome šta pravosudni organi čine u vezi sa borbom protiv korupcije umjesto što pokušavaju oslabiti sposobnost BiH da se bori protiv korupcije.

SRNA: U Republici Srpskoj javnost ne želi da BiH uđe u NATO. Podržavate li pravo ljudi da na referendumu izraze svoj stav o tome, što je evropska demokratska praksa?

INCKO: Članstvo u NATO-u je ozbiljna stvar i kada o tome govorimo moramo biti ozbiljni i izbjegavati bilo kakvu generalizaciju.

Niko nije natjerao BiH u članstvo u NATO-u. Članstvo u toj organizaciji i u Evropskoj uniji je javno deklarisani strateški cilj spoljne politike BiH. Cilj BiH da stupi u članstvo NATO-a sadržan je i u odredbama Zakona o odbrani BiH koji je imao veliku podršku u Parlamentarnoj skupštini BiH, gdje je usvojen sa potrebnom entitetskom većinom 2005. godine. Ovaj zakon obavezuje nadležne organe BiH da sprovode potrebne aktivnosti da se taj cilj ostvari.

Osim toga, u decembru 2006. godine, Predsjedništvo BiH je usvojilo odluku o prihvatanju Okvirnog dokumenta NATO-ovog programa "Partnerstvo za mir", nakon čega je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović potpisao Okvirni dokument, čime je omogućio da BiH postane članica Evroatlantskog partnerskog savjeta. Ovaj Okvirni dokument, koji je potpisao Radmanović, predstavljao je formalni temelj za "Partnerstvo za mir". To su činjenice.

Iskoristite vaše novinarske izvore da potvrdite ove informacije i pružite građanima dobru uslugu time što ćete im to prenijeti korektno.

I kada već pričamo o članstvu u NATO savezu, dozvolite mi da vas podsjetim na korake koje je BiH preduzela u tom pogledu. Još od 2008. godine BiH je angažovana u okviru intenziviranog dijaloga sa NATO-om. BiH je pozvana da se pridruži Akcionom planu za članstvo, uz uslov rješavanja ključnog pitanja perspektivne vojne imovine koju će i dalje koristiti oružane snage i koja treba da bude uknjižena na BiH. To pitanje je i dalje jedan od osnovnih uslova za stupanje u Savez.

Prema tome, umjesto da spekulišemo, bolje da se usredsredimo na zacrtane ciljeve i ono što treba da se uradi.

SRNA: Za razliku od Republike Srpske, do danas u dijelovima Federacije BiH nije ispunjen princip iz Sarajevskog sporazuma koji je naložio svim parlamentima da i Srbe označe kao konstitutivan narod. Kako je moguće da OHR, koji se smatra institucijom koja se stara o sprovođenju Dejtona, nikada za 15 godina nije uvela sankcije odgovornima niti reagovala na kršenje tih osnovih ljudskih i ustavnih prava?

INCKO: Nakon donošenja amandmana na Ustav Federacije BiH s ciljem sprovođenja odluke Ustavnog suda o jednakosti konstitutivnih naroda, Srbi imaju ista prava kao i ostali konstitutivni narodi u cijeloj Federaciji. Ove odredbe u Ustavu Federacije odnose se i na kantone.

Ipak, i dalje postoje ozbiljni problemi u oba entiteta sa institucijama koje ne poštuju ustave i zakone. Na primjer, u Republici Srpskoj Ustavni sud ne sprovodi postupak rješavanja vitalnog nacionalnog interesa kako je to predviđeno Ustavom. U oba entiteta nedovoljno je ispoštovan ustavni zahtjev koji se odnosi na proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda i takozvanih "ostalih" u javnim institucijama u skladu sa popisom iz 1991. godine.

Prema tome, navodi da je ovdje riječ o duplim aršinima jednostavno ne odgovaraju činjenicama.

SRNA: Kako gledate na terorističke prijetnje koje se stalno upućuju BiH iz takozvane "Islamske države" i na natpise i reportaže iz evropskih medija o centrima za obuku mudžahedina u BiH?

INCKO: Terorizam je globalna prijetnja i BiH nije isključena iz toga, kao ni druge zemlje. BiH ima institucije koje su zadužene za prevenciju i istraživanje svih terorističkih prijetnji i adekvatno djelovanje. Svaki efikasan sistem javne bezbjednosti zahtijeva saradnju svih agencija za sprovođenje zakona i drugih bezbjednosnih agencija.

Bilo bi jako dobro da te agencije kombinuju napore i tijesno sarađuju u njihovom sprovođenju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.