Episkop zvorničko-tuzlanski Hrizostom za Glas Srpske: Kroz Vaskrs spoznajemo smisao postojanja

Poručio je to u intervjuu za "Glas Srpske" episkop zvorničko-tuzlanski Hrizostom.

- Bog nas nije stvorio za samouništenje već za spasenje i zato je došao u svijet ovaploćenjem da kao Mesija i Sluga kroz stradanje, Golgotu, smrt i VASKRSENjE izvede nas iz samouništavanja!!! Ako svaki od nas pronađe sebe u tajni vaskrsenja onda je našao svoje spasenje. Naš srpski narod poslije silnih duhovnih tumaranja i istorijskih izbijanja napokon treba da se obuče u Hrista Vaskrsloga, da bude sa vaskrslim Gospodom - kazao je Hrizostom.

* GLAS: Šta je to na šta pravoslavni vjernici najviše treba da obrate pažnju kada je riječ o proslavi Vaskrsa?

HRIZOSTOM: Prije svega neka je srećan i blagosloven ovaj naš najveći praznik Vaskrs! Sve vas u "Glasu Srpske" i sve čitaoce "Glasa Srpske" pozdravljamo sa: Hristos vaskrse! Mi pravoslavni hrišćani treba na Vaskrs i u sve ove dane Vaskrsa da svu svoju pažnju posvetimo Njemu - Vaskrslome Hristu Gospodu! Sveti vladika Nikolaj je u prologu stavio jedno poglavlje koje je nazvao "sozercanje", a to znači sagledavanje. I mi u ove dane praznovanja Hristova vaskrsenja treba da sozercavamo, tj. duhovnim očima naše duše sagledavamo TAJNU Vaskrsenja Hristova i Njega kao VASKRSITELjA svih i svega. Drugo, neka nam Vaskrs ne bude samo praznik već živi susret sa vaskrslim Hristom Gospodom. A to ćemo doživjeti u svetoj Zajednici Crkve Njegove u kojoj je On Glava i Kamen krajeugaoni. Neka danas naša srca pjevaju Hristu Gospodu. Naše duše treba da se raduju i vesele jer je On naša Radost i Veselje! Neka sve naše emocije budu ispunjene tom hristo-vaskrsnom radošću i ljubavlju. Naš um neka bude ispunjen Njime kao novim znanjem i saznanjem. Znanjem, jer je On, Hristos Vaskrsli, od danas ŽIVOT našeg života, SVJETLOST naše duše.

* GLAS: Da li je višenedjeljni post najbolja priprema vjernika za Vaskrs?

HRIZOSTOM: Višenedjeljni post je jedno od blagodatnih oruđa kojima se postiže pobjeda nad nevidljivim neprijateljima. Spasitelj je rekao sv. apostolima "ovaj se rod (misli se na zle duhove, duhove bolesti, itd.) izgoni postom i molitvom". On sam savršeni Bog i savršeni čovjek otide u pustinju da posti kako bi nama pokazao da je post samo jedno od tih duhovnih oruđa, koje nam Bog daje. U istom tekstu Svetog pisma ističe se da "On pošćaše i moljaše se". Dakle ovaj sveti i blagosloveni post mora i treba biti ispunjen i molitvom i pokajanjem, odnosno potpunom promjenom. Sveti Jovan Krstitelj u pustinji prebivaše u neprestanom postu i molitvi i vapijaše: "METANOITE, tj. promijenite se! Promijenite način mišljenja, razmišljanja, življenja. Dakle, pokajanje nije formalno priznavanje grijeha i sagrješenja i kajanja zbog istih, već suštinska promjena čovjeka, a sve uz post i molitvu. Jedan od ciljeva našeg posta jeste da sebe duhovno i fizički pripremimo za susret sa Vaskrslim Hristom, da budemo dostojni njegove Svetosti, Njegove ZAJEDNICE i da ne budemo izbačeni iz njegove zajednice kao onaj čovjek koji dođe i sjeda za trpezu gospodara svoga u neadekvatnom odijelu za tu zajednicu i trpezu. Dakle nije ovdje riječ o "najboljoj pripremi" već i blagodatnom daru koji mi ili primamo ili odbacujemo.

* GLAS: Kakvu biste poruku poslali povodom najvećeg hrišćanskog praznika?

HRIZOSTOM: Pa i ovo što sam do sada rekao je velika poruka. Ali, ja ću još dodati da je veoma bitno da u ove dane Vaskrsenja Hristova saberemo um svoj i vodimo računa šta i kako radimo. Tu prije svega mislim na dramatično ustalasanu našu stvarnost. Mi Srbi imamo svoj specifikum da ne znamo da se zaustavimo, već kako bi rekao Matija Bećković umijemo "da se ćeramo - ćeraćemo se još"! Niko nema pravo da politiku zloupotrebljava protivu interesa svog naroda, niti da političkim djelovanjem unosi nemir ne samo u narod kojem pripada, već i među druge narode koji sa nama dijele ove prostore. Hristos je došao i Vaskrsao kako bi nam Mir donio i predao ga nama svom nasljeđu ne da ga pretvaramo u nemir, već da sve činimo da Mir Božiji bude ovdje na zemlji kao što je na nebu. Dakle, iskoristimo priliku ovog velikog praznika i sretnimo se sa Hristom, sa bratom i prijateljem, sa komšijom, bližnjim i daljnim i obnovimo Mir među sobom i između nas.

* GLAS: Kako biste opisali boravak u Svetoj Gori Atonskoj, gdje ste često boravili dok ste 1976-1980. godine studirali u Solunu?

HRIZOSTOM: Bogu hvala imao sam tu privilegiju da studiram u Solunu u periodu koji ste naveli. Za mene je to, uistinu, bio privilegovani blagoslov. Bog sam zna zašto je to tako. Solun je svojevremeno bio saprestonica Istočnog rimskog carstva, a sada je to isto - saprestonica - Republike Grčke. Konstantinopolj ili Carigrad je bio prestonica, a Solun ili Thessaloniki bio je saprestonica. To samo po sebi govori šta to jeste i šta to znači, a to znači da je Solun grad kulture, duhovnosti, civilizacije, politike i velikog biznisa. Na njegovu duhovnost i kulturu naročito je uticala blizina Svete Gore. Nije bilo dana da nema nekog svetogorca u Solunu. A Bog je tako htio i blagoslovio da ih redovno susrećem i upoznajem. Dakle, sam Solun je bio grad izobilnog blagoslova Božijeg. Odlazak u Svetu Goru Atonsku za mene, ali ne samo za mene, već i za svakoga čovjeka koji odlazi na Svetu Goru bio je odlazak u "banju Vitezdu" iz koje se izlazi duhovno preporođen. Svaki moj odlazak na Svetu Goru ili boravak na njoj, uistinu, je bio veliki duhovni događaj od kojeg sam ja duhovno živio, krijepio se i izdržavao sva životna iskušenja.

* GLAS: Jesu li manastiri žila kucavica pravoslavlja?

HRIZOSTOM: Svakako. Manastiri jesu žila kucavica duhovnosti u našoj Crkvi. Ja manastir uvijek doživljavam kao duhovno ognjište na kom se griju prozeble hrišćanske duše. Svijet u kome živimo je kao ono zimsko vrijeme u kojem, htjeli mi to ili ne, pomalo ozebemo, odnosno ohladi vjere naša, oslabi crkvenost naša, omlitavi molitvenost naša. Malo-pomalo mi se opuštamo i upodobljavamo se svijetu. Ali, zato jesu tu naši manastiri da nas opomenu, da nas pozovu na molitvu, na bdenje, na revnost. Međutim, ne treba zapostavljati ni svoje parohijske zajednice, svoje crkve u kojima se susrećemo sa drugim hrišćanima - svojom braćom i svojim sestrama sa kojima ostvarujemo tu duhovnu i hrišćansku zajednicu vjere i ljubavi. Parohijske crkve su nam tu blizu i treba što češće ići u crkve, moliti se, ali iznad svega zbog zajedništva i ljubavi Hristove sa braćom i sestrama naših parohijskih zajednica.

* GLAS: Početkom godine u sjedištu Eparhije u Bijeljini otvorili ste eparhijsku biblioteku sa 30.000 naslova. To je i prva crkvena biblioteka u Republici Srpskoj otvorena za javnost. Šta se posebno izdvaja među knjigama koje su tu pohranjene?  

HRIZOSTOM: Da! To je veliki blagoslov, kako za našu eparhiju tako i za grad Bijeljinu i šire. Naša eparhijska biblioteka je savremena i opremljena biblioteka,  koju ćemo, ako Bog da, još više unapređivati i osavremenjivati.  Osim beletristike i stručne literature enciklopedijskog karaktera treba posebno istaći  bibliotečki fond rukopisnih i starih štampanih knjiga, zatim  fond starih časopisa. Naša biblioteka jeste velika duhovna riznica, koju treba što više koristiti za naučnoistraživačke radove stručnjaka. Na našu i vašu radost u toku je sređivanje arhiva Eparhije zvorničko-tuzlanske, koji će, ako Bog da, uskoro biti i zvanično otvoren za naučnoistraživačke radove. Mi bismo željeli da naša eparhijska biblioteka i arhiv Eparhije ne budu samo hranilište knjiga i dokumenata, već izvori iz kojih će ljudi od nauke i pera "izvlačiti" ono što im treba. Neka Bog da da tako bude.

Istinska vjera

* GLAS: Koliki je značaj vjere u vremenu u kome se mladim ljudima sve više materijalne stvari predstavljaju kao prioritetne?

HRIZOSTOM: Upravo u ovom i ovakvom vremenu, kada je sve materijalizovano i sve se mjeri procentom i interesom najbolje se osjeća potreba vjere u Boga. Bez istinske i potpune vjere u Boga ne možemo se odbraniti od ove svepogubne materijalizacije, ali i globalizacije pa ako hoćete i svereligijskog sinkretizma. Globalizacija pokušava da nam nametne religijski sinkretizam, tj. svereligiju (opštu religiju). Poprilično sam bio iznenađen kada sam jednom prilikom u Austriji nešto tako zatekao u jednom rimokatoličkom samostanu. Globalizacija stvara svjetsku krizu i onda tu istu krizu koristi protivu autentičnih civilizacija, kultura i istorijski utemeljenih religija nerijetko primjenjujući nasilje kako bi se stvorila nekakva globalistička svereligija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.