Dvadeset i četiri godine skrivanja zločinaca za Dobrovoljačku ulicu

Savčić naglašava da nije postojao nijedan opravdan razlog za podmukli napad na vojnu kolonu koja nikoga nije ugrožavala i ističe da je "prevladala mržnja i želja za nanošenjem što većih gubitaka JNA".

Nedugo poslije Dobrovoljačke, desili su se slični zločini muslimanskih snaga nad pripadnicima JNA i u Tuzli, 15. maja, a potom i nad srpskim vojnicima 4. juna u Žepi...

Savčić ocjenjuje da bi obilježje pobijenim vojnicama u Sarajevu bilo od koristi za sve strane, za sve one koji žele da budućnost grade putem pomirenja, praštanja i međusobnog uvažavanja, ali i opomena da nijedan zločin ne može imati opravdanje i ne smije proći bez zaslužene kazne.

"Republika Srpska nikome, ni na jednom mjestu nije zabranila da postavi određeno obilježje, dok srpske žrtve nemaju to pravo u Federaciji BiH - u Zenici, Sarajevu, Tuzli, Mostaru i na drugim mjestima gdje se nalaze još neotkrivene masovne grobnice koje kriju kosti srpskih žrtava", navodi Savčić.

Predsjednik Boračke organizacije Srpske ukazuje da su, ne samo bošnjačke vlasti i Tužilaštvo BiH, nego i međunarodni tužioci, zatvorili oči pred zločinom u Dobrovoljačkoj ulici i svojim ne/činjenjem doprinijeli njegovom minimiziranju.

Paravojne muslimanske formacije su 2. i 3. maja 1992. godine izvršile zločine nad pripadnicima i osobljem JNA u Sarajevu, ali porodice stradalih nisu dobile odgovore na pitanja ko je naredio, a ko poubijao nedužne mladiće, kao i zašto niko nije odgovarao za njihovu smrt.

Politički predstavnici institucija Republike Srpske godinama ističu da su glavni krivci za tragične događaje u Dobrovoljačkoj ulici članovi političkog vrha tadašnje Republike BiH, ali i paravojne muslimanske jedinice u Sarajevu, poput "Zelenih beretki"...

Nekadašnji međunarodni tužilac u Tužilaštvu BiH Džud Romano početkom 2012. godine donio je odluku o obustavi istrage protiv 14 lica, smatrajući da nisu učinili krivična djela za koja se terete.

Advokat Milan Romanić, u ime oštećenih porodica Bogdane Tomović i Gordane Gvozdenović, još od 25. januara 2012. godine podnosi prigovore Kancelariji Glavnog tužioca Tužilaštva BiH, u povodu obavještenja Tužilaštva BiH od 23. januara te godine da se istraga u predmetu "Dobrovoljačka" obustavlja.

"Porodice oštećenih, a i cijela javnost Republike Srpske, znaju zašto se toliko enormno odugovlači sa rješavanjem ovih prigovora. To je zato da bi se zaštitio krivične odgovornosti prvoosumnjičeni Ejup Ganić", ističe Romanić.

Javnost u Srpskoj ogorčena je zbog sporosti i neefikasnosti procesuiranje zločina u Dobrovoljačkoj ulici, iako su u istragama najčešće pominjana imena: Jovan Divjak, Ejup Ganić, Jusuf Pušina, Hasan Efendić, Zaim Backović Zagi, Dragan Vikić, Jovica Berović, Emin Švrakić, Damir Dolan, Jusuf Kecman, Ibrahim Hodžić, Dževad Topić zvani Topa, Fikret Muslimović, Rešad Jusupović, kao i neizostavni Ismet Bajramović Ćelo...

Napadom na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj, koja se početkom maja 1992. mirno povlačila iz Sarajeva prema sporazumu i uz garanciju mirovnih snaga UN na čelu sa generalom Luisom Mekenzijem, rukovodili su tadašnji član Predsjedništva BiH Ejup Ganić i rukovodstvo tadašnje takozvane Republike BiH.

Iako je za bezbjednost vojnika garantovao tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, kolona JNA nije bezbjedno izašla iz Sarajeva, već je prekinuta i napadnuta.

Mučki su ubijena 42 pripadnika JNA, 71 je ranjen, dok ih je 207 zarobljeno. Bilans krvavog pira iznosi 42 ubijena vojnika i civila, i to u Domu JNA jedan, Radničkom univerzitetu "Đuro Đaković" tri, na Skenderiji 14, u Dobrovoljačkoj ulici devet i na drugim lokacijama u Sarajevu 13 ubijenih.

Prema nacionalnom sastavu, ubijena su 32 Srbina, šest Hrvata, dva muslimana i dva Albanca, od toga deset oficira, 28 vojnika i četiri građanska lica koji su radila u JNA.

Struktura ranjenih: Dom JNA 26, Radnički univerzitet tri, Skenderija tri, Komanda Druge vojne oblasti 30, Dobrovoljačka ulica šest, na drugim lokacijama 26, dakle tada je ranjeno 71 vojno lice, od toga 10 oficira, četiri građanska lica i 28 vojnika JNA.

U svim dosadašnjim izvještajima Tužilaštvu BiH, MUP Republike Srpske je navodio da napadi 2. i 3. maja 1992. godine na objekte i pripadnike JNA, a posebno u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, predstavljaju krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, ranjenih i bolesnih, ratnih zarobljenika...

Prema saznanjima i dokazima MUP-a Srpske, nakon ovog zločina pripadnici "Zelenih beretki", "Patriotske lige", "Bisera" i drugih ozloglašenih paravojnih muslimanskih jedinica otpočeli su progon porodica stradalih i vojnih lica, tako što su im djecu i supruge nasilno otimali iz stanova, da bi ih potom ucjenjivali i razmjenjivali s ciljem stvaranja atmosfere straha i panike među Srbima početkom rata u Sarajevu.

Obimne istražne radnje MUP-a Srpske rezultovale su izvještajem od 45 stranica, a u 122 priloga uz izvještaj Tužilaštvu dostavljeno je 117 dokumenata sa oko 470 stranica, tri fono zapisa - audio kasete, dva kompakt diska sa presretnutim razgovorima i dva video zapisa, koji dokazuju postojanje navedenih krivičnih djela i neposredno učešće pomenutih osumnjičenih lica, a posebno generala Jovana Divjaka u njihovom izvršavanju.

Prema svjedočenjima nekih od žrtava zločina u Dobrovoljačkoj, 3. maja oko 8.00 časova odlučeno je da komandant Druge armije i vojne kolone JNA general Milutin Kukanjac napusti opkoljenu Komandu, međutim, vojska i oficiri to nisu dozvolili.

Oko 13.00 časova u razgovoru između kanadskog generala Luisa Mekenzija /prvi komandant UNPROFOR-a u BiH/ i generala Kukanjca dogovorena je razmjena - biće pušten Alija Izetbegović, za izvlačenje vojske i oficira iz Komande na Bistriku ka Lukavici.

Prema ranijem iskazu jednog od učesnika kolone Marinka Milidraga, "uz lažni blagoslov i lažna obećanja Alije Izetbegovića da će konvoj biti bezbedan", vojska je napustila kasarnu u 18.00 časova.

Na čelu kolone, koja je brojala oko 40 vozila sa oko 300 ljudi, bili su general Mekenzi, general Kukanjac i Jusuf Pušina. Dolaskom kolone u Dobrovoljačku ulicu u blizini Miljacke otvorena je vatra na vojnike JNA.

"Pucali su na nas sa svih strana - i sa krovova, prozora", rekao je Milidrag i dodao da je vatra otvorena iz streljačkog naoružanja, a korištene su i tromblonske mine.

"Pucano je i na obilježeno sanitetsko vozilo u kojem je poginuo doktor pukovnik Radulović. Ubijen je i pukovnik Mihajlović, oficir bezbednosti, koji je u penziju otišao dan ranije. Pripadnici žZelenih beretkiž i žPatriotske ligež izvlačili su oficire iz vozila i hladnokrvno ih ubijali", naveo je Milidrag u jednom od svojih ranijih iskaza.

U organizaciji Odbora Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova, u Istočnom Sarajevu i Sarajevu, i ove godine, u utorak, 3. maja, biće obilježeno 24 godine od stradanja pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

Prema protokolu obilježavanja stradanja pripadnika JNA, 3. maja u 9.00 časova predviđeno je okupljanje na groblju u Miljevićima, u 9.30 biće služen parastos u crkvi Svetog velikomučenika Đorđa, a polazak za Sarajevo predviđen je u 10.00 časova.

Na mjestu zločina biće obavljen vjerski pomen, prislužene svijeće i položene ruže u znak sjećanja na stradanje pripadnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.