CRS: Srbi i Hrvati ne žele da budu dio nezavisne BiH
Vašington - Glavni razlog nefunkcionalnosti BiH nisu manjkavosti Dejtona, nesnalaženje međunarodne zajednice ni ratobornost lokalnih političara, već činjenica da Srbi i većina Hrvata u BiH ne žele da budu dio nezavisne BiH, i to je fundamentalni problem zemlje.
Ovo se, među ostalim, ističe u studiji "Congressional Research Service" iz prošle godine o američkoj politici u BiH, ovlaštene službe koja radi analize za američki kongres i njegove odbore, a koja je u posjedu "Nezavisnih novina".
Uprkos tome, ističe se da međunarodna zajednica i SAD nisu spremne "da potpomognu miroljubivi raspad BiH".
"SAD i druge zapadne zemlje vjerovatno osjećaju određenu vrstu moralnog duga prema Bošnjacima zbog neodlučnosti i sporosti u odnosu na završetak rata, u kojem su Bošnjaci bili glavne žrtve, a vjerovatno i zbog toga što bi raspad BiH bio opasnost za region, imajući u vidu da i Kosovo i Makedonija imaju vlastite etno-teritorijalne probleme", navodi se u studiji.
Zanimljiva je opservacija da međunarodna zajednica ne želi dati "odriješene ruke" OHR-u za upotrebu bonskih ovlaštenja zbog straha kako će reagovati vodstvo RS.
"U posljednjih nekoliko godina međunarodna zajednica ne želi ohrabriti visokog predstavnika da snažno koristi bonska ovlaštenja jer se plaši reakcije vodstva bosanskih Srba. Zbog toga mnogi smatraju da je OHR postao neefikasan", navedeno je u studiji.
Zanimljive su opservacije da mnoge zemlje EU na neki način "miniraju" djelovanje OHR-a u BiH, podsjećajući na zaključke Samita EU iz marta 2011. po kojima bi EU trebalo da preuzme veću ulogu u zemlji, a OHR bude izmješten.
"Ovaj potez se vidi u svjetlu napora da se ojača uticaj EU i smanji uloga OHR-a. (...) U avgustu 2012. zatvorena je Kancelarija visokog predstavnika u Brčkom navodno zbog napretka u reformama, ali stvarno zato što je EU po svemu sudeći htjela tamo ojačati svoju ulogu, a smanjiti ulogu OHR-a", navedeno je.
Kao glavnu smetnju jačanju centralnih institucija studija navodi Milorada Dodika, predsjednika RS, ali i većinu bh. Hrvata, za koje se navodi da se opiru jačanju funkcionalnosti FBiH iz straha od majorizacije u odnosu na većinske Bošnjake u tom entitetu. Ipak, ističe se da je američka politika nakon propasti aprilskog paketa promijenjena na način da se prepusti glavna uloga EU, koja bi trebalo da "namami" domaće lidere na kooperativnost zbog atraktivnog članstva u EU. Zanimljiva je ocjena da se američka politika najvjerovatnije neće mijenjati, osim u slučaju da dođe do prijetnje miru.
"Osim ako SAD i drugi međunarodni faktori ne zaključe da je realno da se desi najgori mogući scenario (rat), najvjerovatnije će nastaviti da slijede trenutni pristup, čak i ako kratkoročno ne bude rezultata, dijelom zato što nemaju alternativu, a dijelom zato što su pritisnuti drugim urgentnijim međunarodnim pitanjima", navedeno je u studiji.
Iako se "srpski secesionizam" navodi kao glavna prijetnja miru, ističe se da je rješenjem za Brčko scenario ujedinjavanja RS i Srbije onemogućen.
"Brčko, multietnički grad, podijelio je RS na dva dijela i odvojio zapadni dio od Srbije i time otežao spajanje sa Srbijom", navodi se u studiji, uz podsjećanje da je spor za Brčko riješen tako što je formiran distrikt koji je u nadležnosti oba entiteta.
Navedeno je da je politika Baraka Obame, američkog predsjednika, sažeta tokom posjete Džozefa Bajdena, potpredsjednika SAD, BiH 2009. godine. Bajden je, kako se ističe, rekao da je nacionalistička retorika neprihvatljiva, ali istovremeno poslao poruku da SAD podržavaju BiH sa dva jaka entiteta, čime je pokušao da ukloni brige Srba.
"Nakon propasti butmirskih razgovora 2009. godine, kreatori američke politike su odustali od bilo kakve namjere da ukinu ili revidiraju Dejtonski sporazum i Ustav BiH, ističući da bi bilo kakav napor u tom pravcu morao doći isključivo od samih građana BiH", navedeno je.
SAD pomogle BiH sa dvije milijarde dolara
SAD su od rata do 2010. godine pružile pomoć BiH u visini od oko dvije milijarde dolara, navedeno je u studiji " Congressional Research Service ".
Iako je, kako se navodi, u posljednjih nekoliko godina pomoć smanjena, ona je i dalje značajna.
Tako je, kako se ističe, 2011. BiH dobila 42 miliona pomoći za političke i ekonomske reforme, više od pet miliona za finansiranje vojske, dok je naredne godine za ekonomske i političke reforme dobila 39 miliona dolara. Za 2013. planirano je 28 miliona pomoći za reforme, te 6,7 miliona za pomoć borbi protiv trgovine drogom i oko pet miliona za vojnu pomoć.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
