Brigadir Nedeljko Kopuz, komandant Trećeg pješadijskog RS puka OS BiH: Vjerni smo čuvari svijetle tradicije
Treći pješadijski RS puk Oružanih snaga BiH, kao nasljednik Vojske RS, ima obavezu da čuva, njeguje i poštuje tradiciju srpske vojske i srpskog naroda i to čini najbolje što može.
Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" komandant Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH brigadir Nedeljko Kopuz.
* GLAS: Koliko je važna proslava Vidovdana kako Vojska RS ne bi pala u zaborav?
KOPUZ: Za nas je veoma važno da se Vidovdan obilježava, jer je on krsna slava Vojske RS i Trećeg pješadijskog RS puka Oružanih snaga BiH. Krsna slava se kod pravoslavaca ne prekida i mi kao baštinici tradicije Vojske RS imamo obavezu da je čuvamo, njegujemo i poštujemo i to činimo najbolje što možemo. Kada sam preuzimao komandu bio sam svjestan kolika je to čast. Znao sam koje obaveze i zadaci stoje pred ovim pukom i u punom kapacitetu pokušavamo da opravdamo naše postojanje kroz njegovanje tradicije Vojske RS. Najvažnije aktivnosti koje sprovodimo u tom smislu su obilježavanje Dana Vojske RS i Trećeg pješadijskog RS puka 12. maja i krsne slave Vojske RS 28. juna. I ove godine smo te datume dostojanstveno i tradicionalno obilježili i zadovoljni smo, kao i naši gosti od kojih smo dobili mnogo čestitki za uspješno predstavljanje tradicije i vrijednosti Vojske RS i srpskog naroda.
* GLAS: Kroz koje još aktivnosti Treći pješadijski RS puk čuva sjećanje na Vojsku RS?
KOPUZ: Trudimo se da prisustvujemo pomenima ratnim jedinicama i da učestvujemo u obilježavanjima važnih događaja koje organizuje Vlada RS. U okviru Kluba Vojske RS u kasarni "Kozara" u Banjaluci raspolažemo različitim sadržajima i od početka godine smo imali više od 2.000 posjetilaca. Imamo spomen-sobu u kojoj su upisana imena svih poginulih boraca Vojske RS, odnosno blizu 23.000 imena. Imamo spoljnu i unutrašnju muzejsku postavku sa mnogo eksponata, a tu je i spomen-crkva Mučenika jasenovačkih, u kojoj obavljamo vjerske obrede. Himnu i grb koristimo jer se radi o legalnim obilježjima. Kakvo je to baštinjenje tradicije ako ne možemo da pokažemo grb Vojske RS i ako ne možemo da postavimo zastavu RS? Postojao je pokušaj politizacije, ali legalnost i razum su prevladali i sada je to normalna stvar. Mi imamo svoja obilježja i nećemo dopustiti da nas iko ograničava.
* GLAS: Ranije je inicirana ideja da sa Ministarstvom prosvjete i kulture RS bude uspostavljena saradnja da bi djeca iz škola imala priliku da posjete spomen-sobu i vide muzejske eksponate. Da li je uspostavljen taj vid saradnje?
KOPUZ: Saradnja još nije realizovana, iako je to naša želja. Mi posjete, međutim, realizujemo direktnim kontaktima sa direktorima osnovnih i srednjih škola i rukovodstvom pojedinih fakulteta. Odziv je izuzetno dobar i utisci djece su zaista dirljivi kada vide eksponate, pogotovo borbena vozila, tenkove, topove... Stariji ulaze u suštinu, u istoriju i tradiciju i na njih utisak ostavlja spomen-soba i crkva u okviru kasarne.
* GLAS: Da li ste zadovoljni statusom i opremljenošću jedinice na čijem ste čelu?
KOPUZ: Statusom smo relativno zadovoljni i ima pitanja koja nisu dobro riješena. Poznato je da su Oružane snage BiH proizvod velikih kompromisa na najvišem državnom i spoljnopolitičkom nivou. Mi se kao legalisti pridržavamo postojećih zakonskih okvira i radimo ono što možemo u tom okviru da se ne ogriješimo o zakone, a ni o tradiciju Vojske RS i srpskog naroda. Opšte mišljenje je da vojska mnogo troši, međutim, ona svuda u svijetu, pored toga što je veliki potrošač, pokazuje i svoju snagu onda kada je najpotrebnije. Učestvujemo u mirovnim misijama u inostranstvu, a vidljivo je i koliko je vojska pomogla tokom prošlogodišnjih poplava. To nijedna druga organizacija nije u stanju, jer mi iskustvom, organizovanošću i tehnikom možemo da pomognemo kad je najteže. Zbog toga i postojimo.
Arhiva Vojske RS
* GLAS: Često se naglašava potreba za rješavanje pitanja pristupa arhivi Vojske RS, za koju je sada potrebno isključivo odobrenje ministra odbrane BiH?
KOPUZ: Pristup arhivi je veoma značajan. Razumijem interesovanje javnosti, ali za svaku arhivu postoje procedure. Taj put jeste možda malo sporiji i nije direktan, jer se mora ići preko Ministarstva odbrane BiH, ali ono što se traži na uvid ili kopiranje uglavnom se dobije. Smatram da bi procedure trebalo da budu prostije, ali važno je da nema ograničenja u pristupu arhivi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
