Raskol u pravoslavlju? “Realno, a pozicija SPC specifična”

B92
Raskol u pravoslavlju? “Realno, a pozicija SPC specifična”

Pravoslavlju prijeti raskol teži od onog između Istoka i Zapada, kvantitativno veći i od raskola iz 1054. godine.

Na ovo je upozorio vladika bački Irinej, koji je reagovao na upozorenje Svetog sinoda Ruske pravoslavne crkve da je cio pravoslavni svijet u opasnosti poslije odluke Svetog sinoda Vaseljenske patrijaršije o postavljenju dvojice egzaraha za Kijev.

“Mogućnost raskola u pravoslavlju je veoma realna, Carigradska patrijaršija ne odustaje od takve namere. Poslali su dva egzarha, dva izaslika koji nisu postavljeni tamo već poslati, kako kažu, da bi pomogli organizaciji i realazaciji te ideje. Ovo jeste specifičan trenutak za pravoslavni svet, za način fukcionisanja crkava. Ako se nastavi u ovom pravcu, ta opasnost je veoma realna”, kaže za B92.net doc. dr Slobodan Sadžakov, etičar.

Slično mišljenje ima i istoričar dr Aleksandar Raković, koji takav potez naziva revolucionarnim.

“Ukoliko Vaseljenski parijarh donese odluku koju je najavio za autokefalnost Ukrajinske crkve, onda je opasnost od raskola između Moskovske i Carigradske patrijaršije velika. Ako se to dogodi, to bi bio revolucionaran potez, a za revolucije se nikada ne zna kako će završiti. I to je problem”, ističe Raković, viši naučni saradnik u Institutu za noviju istoriju Srbije.

Ako bi došlo do raskola između Moskve i Carigrada, Sadžakov ističe da bi se Srpska pravoslavna crkva našla u specifičnom položaju.

“Pozicija SPC je specifična. Ranijih godina pokušavala je da zauzme kompromisnu poziciju jer se već videlo na saboru na Kritu 2016. godine, gde je sve bilo u skladu sa dominacijom Vaseljenske patrijaršije. Na taj sabor nije došla Ruska pravoslavna crkva, SPC se tu pojavila, ali je bila rezervisana prema određenim pitanjima koje je osporavala Ruska pravoslavna crkva”.

Vladika Irinej je izjavio da SPC nije ni za Moskvu, a nije ni protiv Carigrada, već za poštovanje vijekovnog kanonskog poretka. Pitanje je čijem bi se “carstvu” SPC priklonila kada bi do raskola došlo.

“Ukoliko dođe do raskola, SPC bi se sigurno pridržavala kanonskih tumačenja. S tim u vezi, njoj bi bila bliža Moskva, ali ne verujem da bi SPC ulazila u raspravu sa Carigradom. To bi značilo i da ulazi u raspravu i sa Svetom Gorom i svim severnim eparhijama u Grčkoj. A ono što najmanje treba srpskom narodu je bilo kakva vrsta raskola sa Grcima. Sprska crkva je po svom karakteru i mediteranska i slovenska i nalazi se negde između. Mislim da nije pretencozno ovo što ću reći, ali bilo bi najbolje kada bi mogla da u nekoj nepovoljnoj situaciji zaigra ulogu medijatora. Neki od naših vladika imaju mnogo pozitivih kredita i u Moski i u Carigradu, pa bi njihova uloga bila značajna. Sam vladika Irinej Bulović je u intervjuu rekao da SPC ne zauzima ni stav Moskve ni stav Carigrada. To je veoma važno jer postoji mnogo glasova u javnosti koji bi gotovo poželili da se desi neki raskol, a to bi bila najnepovoljnija situacija. Bolje da do toga ne dođe”, objašnjava Raković.

Sa druge strane, Sadžakov smatra da se SPC sve više priklanja Moskvi zbog svojih interesa.

“Dolazi vreme u kojem postoji potreba da se i SPC opredeli kome je sklonija. Na neki način se pravoslavni svet cepa pod uticajem situacije u Ukrajini i vidimo da SPC se sve više priklanja Moskvi, upravo zbog svojih interesa. Pozitivno rešavanje pitanje pravoslavne crkve u Kijevskoj patrijaršiji, u dogledno vreme vodilo bi nekim problemima u vezi sa priznavanjem autokefalnosti Makedonske i Crnogorske crkve. Na Kritu je uloga SPC bila kompromisna. Oni su pokazali neko uverenje da će se evidentan sukob prevazići, ali događaji odlaze u nekom drugom pravcu.Ta vrsta kompromisne pozicije neće moći dugo da se održava i siguran sam da će SPC prikloniti sferi uticaja Moskovske patrijaršije”.

Potencijalnim raskolom na Istoku otvorila bi se mnoga pitanja, a davanje samostalnosti Ukrajinskoj prvoslavnoj crkvi, dalo bi vjetar u leđa i ostalim crkvama koje imaju takve preferencije.

“Ovim se definitvno otvara jedna Pandorina kutija i to je situacija koju nismo imali dugo godina. Postoje crkve koje pravoslavlje smatra priznatim i postoji čitav niz crkava koji imaju svoje organizacije, a nemaju autokefalnost. SPC ima dva slučaja u našem okruženju, slučaj Crnogorske pravoslavne crkve i Makedonske pravoslavne crkve, koje se grčevito bore za autokefalnost. Ova vrsta presedana bi i njima dala nadu”, kaže Sadžakov.

Raković kaže da su slučajevi Makedonske i Crnogorske crkve drugačiji i da između njih ne treba praviti simetriju. Raković ističe da je potpuno nerealno da makedonska i crnogorska crkva dobiju autokefalnost.

“Kada je reč o Makedonskoj crkvi, tu se upliće i politika Grčke prema Makedoniji i tom pitanju. Tu Vaseljenski patrijarh ne bi imao takvu vrstu slobode ako bi se sam upustio u još jednu nepotrebnu avanturu pored ove u Ukrajini. Grčki partijarsi, kao i grčki arhiepiskopi u Atini i na Kipru sigurno ne bi gledali blagonaklono na takvu situaciju u Makedoniji. Kada je reč o Crnoj Gori, tu imamo izričitu činjenicu da je Miraš Dedeić raščinjen od Carigradskog patrijarha Vartolomeja. On je bio klink Vaseljenske parijaršije, a ne Srpske pravoslavne crkve. Bilo bi apsurdno očekivati da se uključi u crnogorske prilike na način na koji je to učinio u Ukrajini. Mislim da takvih koraka neće biti u SPC, ali se ostavlja veliki problem da po analaogiji sa ukrajinskom situacijom relativizuje kanonski poredak i da se autonomija daje kako se hoće i kome se god hoće”, zaključuje za B92.net istoričar Aleksandar Raković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana