Sjećanja mašinovođe na bombardovanje u Grdeličkoj klisu

Sjećanja mašinovođe na bombardovanje u Grdeličkoj klisu 13.04.2007 00:00 | Glas Srpske

Projektili NATO avijacije raketirali su 12. aprila 1999. godine oko podneva voz na relaciji Beograd - Skoplje, koji je bio pun putnika.

NIŠ - Vrijeme leti, kažu stari, pa se tako juče navršilo već osam godina od tragedije u Grdeličkoj klisuri, kada su bombarderi NATO-a pogodili brzi voz 393 na relaciji Niš - Ristovac. Tačan broj poginulih i nestalih putnika nikada nije utvrđen. Vozom su upravljali mašinovođe Boban Kostić i Goran Mikić iz Niša. Prisjećanje na taj dan, namiče kod dvojice nerazdvojnih drugara tugu. Oni su, vele, kao i svake godine, na taj dan položili cvijeće, zapalili svijeće i odali poštu tragično nastradalim putnicima. - Kako vrijeme prolazi jedva da možemo da znamo šta se zapravo dogodilo - govore u glas Kostić i Mikić. Goran kaže da ga na sve preživljeno najupečatljivije podsjeća geler veličine nokta koji, kako kaže, nosi u butini. - Nećete vjerovati, ali pratilo nas je od Vranja gdje su bombe padale kao kiša - priča Kostić i prisjeća se kako im je otpravnik na tamošnjoj željezničkoj stanici dobacio "vozite, samo pazite na mostove". Nakon samo nekoliko dana dogodila se i Grdelica, napominje Mikić i podsjeća drugara kako su neposredno prije tragedije spominjali taj most, jer su tu bile nabacane gume koje su danima, kaže, palili. - Ovim dimom će ih samo namamiti, komentarisali smo - kaže Mikić, napuštajući nišku željezničku stanicu sa nešto oko petnaestak minuta zakašnjenja. Za upravljačkim pultom je bio Boban... podne... Grdelica ... most... voz se, kaže, kretao brzinom 65 kilometara na čas. Kostić tvrdi da je prva raketa pogodila drugi vagon i da je voz nakon toga poskočio, lokomotiva i prvi vagon su se otkačili, što je nas, kaže, od ostatka kompozicije pomjerilo još oko stotinak metara. Izašao sam, veli, da vidim šta se desilo, a onda me je oborio visokonaponski kabl... pao sam i odmah se pridižući čuo Gorana kako viče... pazi, ide druga!. Vidno potresen Kostić se prisjeća da je između prve i druge granate prošlo jedva desetak sekundi. - Druga je pogodila drumski most... tada je i Goran ranjen... krvari i tako ranjen kaže kako ništa ne osjeća... putnici iskaču ... bježe, što dalje od mosta i voza". Njemu je, kaže, vidjevši Gorana ranjenog prva misao bila "kako ću kući bez njega" jer, objasnio je, on i Goran su oduvijek bili zajedno - prvo, kao cimeri dok su učili školu za mašinovođe, zatim su, kaže, u Zaječaru zajedno služili vojsku. Kostić i Mikić tvrdi da su "neprijatelji" jasno mogli da vide šta gađaju... rakete su padale u kratkim razmacima ... treća je pala na treći vagon, a četvrta, i posljednja, je ponovo pogodila drumski most. Što se putnika tiče, Kostić i Mikić tvrde da, pošto je bio rat, niko nije vodio računa o broju putnika, pa se ni danas ne zna koliko ih je zapravo u vozu bilo. Pronađeno je devet leševa i još četiri dijela ljudskog tijela, dok se mnogi vode kao nestali. Kondukter je tvrdio da je u vozu bilo više od 50 putnika među kojima i djeca. Kasno popodne toga dana iz Leskovca je javljeno da je u tamošnju bolnicu primljeno 16 teže i lakše ranjenih putnika. Boban i Goran od tada više ne rade kao mašinovođe već kao nadzornici lokomotiva, a na pitanje da li bi ponovo stali za upravljački pult obojica odmahuju rukom i kažu da "ozljede duše mogu da bole više od tijela". Dan nakon bombardovanja mosta u Grdeličkoj klisuri komandant NATO-a Vesli Klark priznao je da je zadatak pilota bio da sruši most i kada je u djeliću sekunde shvatio da na most ulazi voz, više nije mogao ništa da učini, jer rakete su već bile aktivirane. Sjećanja Brojne delegacije i porodice putnika koji su poginuli u NATO bombardovanju međunarodnog voza na željezničkom mostu u Grdeličkoj klisuri obilježile su juče, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća na spomen obilježje, osmu godišnjicu od njihovog stradanja. Projektili NATO avijacije raketirali su 12. aprila 1999. godine oko podneva voz na relaciji Beograd - Skoplje, koji je bio pun putnika. Svijeće na spomen obilježje pored mosta položio je juče i Predrag Mladenović (15), koji je tada ostao bez oca. - Sudbina ili, šta već. Teško mi je. Ostao sam sam sa majkom. Samo nju imam i nikoga više - kazao je Mladenović novinarima. Šteta Generalni direktor Javnog preduzeća željeznice Srbije Milanko Šarančić izjavio je da su srpske željeznice za 78 dana bombardovanja pretrpjele štetu od oko skoro pola milijarde njemačkih maraka, dok je indirektna procijenjena na 1,5 milijarde maraka. - U bombardovanju Srbije, željeznica je bila na udaru čak 210 puta, na oko 160 mjesta. Oštećeno je oko 310 objekata i postrojenja od čega 54 pruge, 32 mosta, 55 stanica, 10 nadvožnjaka, četiri tunela, a 18 mostova potpuno je bilo uništeno i onesposobljeno za saobraćaj - naveo je Šarančić. Ginekolog Dvojica drugara Boban Kostić i Goran Mikić prisjećajući se kroz smijeh kako su ranjenog Gorana dopremili do Doma zdravlja u Predejanu ali je tamo, kažu, bio ljekar, mlad i neiskusan, koji im je, čim ih je vidio, rekao da ne zna šta mu je činiti jer on, vele, ne zna da ušiva. Potom, obojica prasnuše u smijeh i u glas ispričaše kako je Goranove ratne rane zašivao zapravo ginekolog koji se tu zatekao nekim srećnim slučajem... nije bilo neko umijeće ali je bar zaustavljeno krvarenje...



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica