Na današnji dan počela jedna od najtežih bitaka sa teroristima i NATO

Srna
Na današnji dan počela jedna od najtežih bitaka sa teroristima i NATO

Beograd - Na današnji dan prije 20 godina počela je bitka na Paštriku, planini na jugoslovensko-albanskoj granici, koja je bila drugi dio ofanzive koju su iz pravca Albanije pokušali da izvedu teroristi OVK-a u saradnji sa NATO snagama i regularnim jedinicama Vojske Albanije.

Uz bitku na Košarama, Paštrik se smatra mjestom najgrčevitijih borbi vođenim sa albanskim teroristima.

Operacija “Strijela dva”, kako su je nazivali albanski i NATO planeri, počela je 26. maja i trajala je do 14. juna.

U operaciji je direktno učestvalo više od 6.000 terorista OVK-a koji su tokom 1998. i 1999. godine sa Kosova prešli u Albaniju i završili obuku u vojnim kampovima.

Na Paštriku je dejstvovalo pet brigada OVK-a, a u borbama je učestvovala i takozvana “atlantska brigada”, sastavljena od albanskih dobrovoljaca iz sjeverne Amerike.

Logističku podršku teroristima OVK-a davala je i regularna Vojska Albanije, koja je zbog toga mobilisala oko 12.000 pripadnika.

Neposredno uz granicu sa Jugoslavijom nalazilo se više od 10.000 NATO vojnika, a tu je bila i operativna grupa “Jastreb” iz Njemačke koja je u svom sastavu imala helikoptere “apač” i radare za otkrivanje vatrenih položaja artiljerije.

Kad je postalo jasno da ofanziva na Košarama nije dala rezultate i da u tom rejonu ne mogu da probiju odbranu Vojske Jugoslavije, počeo je napad OVK na planinu Paštrik. Cilj je bio spajanje snaga OVK-a iz Albanije sa teroristima OVK koji su se nalazili na teritoriji Kosova i Metohije.

Snage OVK su za pravac drugog kopnenog napada ponovo izabrale teško prohodan put, planinu Paštrik, nadmorske visine oko 2.000 metara, koja se nalazi nedaleko od Prizrena.

Napad je krenuo u ranim jutarnjim časovima 26. maja na karaulu Gorožup. Zgrada karaule već je bila porušena tokom dejstava NATO avijacije u prethodnim napadima.

Cilj OVK-a bio je da razbije liniju odbrane na granici, da uspostavi koridor duž rijeke Beli Drim i da preko Prizrena produže dalje ka Prištini.

Na pravcu glavnog napada Vojska Jugoslavije imala je svega 400 ljudi od čega je na prvoj liniji bila polovina. Oni su bili razvučeni na šest kilometara dugoj liniji, a situaciju je dodatno otežavala činjenica i da je u blizini granice u tom trenutku boravilo oko 5.000 terorista.

Komandant 549. motorizovane brigade, ovenčane lentom Ordena narodnog heroja, general u penziji Božidar Delić istakao je da su se branioci brzo konsolidovali u zaštitni položaj.

“Kako nije bilo dovoljno ljudstva, naredio sam da svaka jedinica napravi po jednu četu od 150 do 200 ljudi. To je učinio i oklopni bataljon, tenkisti su postali pješadija, artiljerci, takođe. Četu je formirao čak i Pozadinski bataljon, sastavljen od kuvara i tehničara. Svi oni su uzeli puške u ruke i krenuli na Paštrik u borbu. Već uveče tamo nas je bilo oko 1.000”, priča Delić, koji je u to vrijeme bio pukovnik.

Slavoljub Mitić, koji je bio vojnik 55. graničnog bataljona, kaže da se planina skoro da se crnila od OVK koji su krenuli da prelaze.

Napad je 26. maja bio silovit. Neprijatelj je uspio da uđe u dubini od 500 do 1.000 metara jugoslovenske teritorije. OVK teroristi zauzeli su i karaulu Gorožup, ali su branioci u kontranapadu istoga dana vratili karaulu, a u naredna tri dana protjerali terorističke snage sa teritorije Jugoslavije.

Na Paštriku je dormirano i istureno komandno mjesto da bi oficiri koji komanduju bitkom bili što bliži prvoj liniji fronta.

Narednih dana vode se intenzivne bitke na svim pravcima. OVK snage pokušavaju da probiju odbranu. Napadaju danju, a bitke se vode i tokom noći. Noćna borba, bila je specifičnost bitke na Paštriku.

Kada snage OVK nisu uspjele da probiju liniju fronta na padinama planine Paštrik krenuli su u napad preko samog vrha. I tu su jugoslovenski vojnici, uz podršku artiljerije, uspjeli da zaustave kopneni napad snaga OVK.

Kada je NATO shvatio da pješadijskim i artiljerijskim napadima ne mogu da razbiju prvu liniju odbrane Vojske Jugoslavije, uslijedilo je bombardovanje položaja Vojske Jugoslavije.

U napadu strategijske avijacije 30. maja izvršeno je tepih bombardovanje na selo Planeju koje je doslovce sravnjeno sa zemljom.

Najžešći kopneni napad počeo je 31. maja. Borbe su vođene duž cijele linije fronta i jedinice Vojske Jugoslavije jedva su uspijevale da zadrže i odbrane svoje položaje.

Od posljedica bombardovanja strategijskom avijacijom, koja inače može da nosi i nuklearne bombe, poginula su tri vojnika Vojske Jugoslavije. Gubici su bili mnogo manji nego što je neprijatelj očekivao jer su srpski vojnici na početku bombardovanja istrčali iz kuća i zaklone potražili u pripremljenim rovovima i obližnjim šumama.

Jedan od komandira voda tada je od generala Delića zatražio dozvolu za povlačenje, ali je uslijedio odgovor - “Nema nazad, nazad je Srbija”, što je postao svojevrstan slogan i moto brigade.

Tada su jugoslovenske snage upotrijebile i višecijevne bacače raketa kako bi zaustavile napad neprijatelja. Nastupilo je kratko zatišje kao nagovještaj udara koji se spremao.

Uslijedilo je novo avijacijsko bombardovanje. Avioni A-10 bombardovali su zaselak Šeh-mahalu u kojoj se nalazio logor vojske Vojske Jugoslavije i u kojem je bilo smješteno istureno komandno mesto 549. motorizovane brigade.

Iako gubici nisu bili onakvi kakve je neprijatelj očekivao, to je bio dan kada je brigada imala najveći broj poginulih. Poginulo je osam vojnika i rezervista Vojske Jugosavije.

“Zona brigade, pre svega na Paštriku, od karaula Gorožup do Planeje, od 31. maja do 10. juna, bombardovana je 24 puta. Nisu uvek pogađali, najčešće su udarali u prazan prostor. Ali kada dva aviona istovare 100 tona bombi, sve nestane. Kamene ograde, električni stubovi, rastinje postaju ništa. Ostanu samo patrljci. Kuće, takođe. Višespratnice u kontaktu sa avijacijom postaju samo malo veće gomile šuta, crepa i aramture”, svjedoči general Delić.

Tokom borbi u širem rejonu Paštrika, NATO avijacija je izbacila oko 350 tona eksploziva. Avioni A-10 u ukupno 56 napada bacili su oko 220 bombi i 20.000 projektila sa osiromašenim uranijumom.

Materijalni gubici 549. motorizovane brigade bili su minorni u odnosu na bačenu količinu eksloziva - dva kamiona TAM-110, jedan “pincgauer”, dva vozila cisterne i jedno sanitetsko vozilo.

Izmiještajući svoje jedinice i praveći razne makete pripadnici Vojske Jugoslavije uspjeli su da zaštite ljudstvo i tehniku i da neprijatelja navedu da pogađa lažne ciljeve.

Na Paštriku je jugoslovenska vojska nanijela ogromne gubitke neprijatelju. U borbama koje su trajale od 26. maja do 14. juna na masivu Paštrika poginulo je 26 vojnika Vojske Jugoslavije.

Prema zvaničnim podacima kosovske Komisije za određivanje statusa veterana u borbama u zoni Paštrika poginulo je 453 terorista OVK, a ranjeno je više od 700. Gubici neprijatelja bili su gotovo 20 puta veći.

Neprijatelj nije uspio da ostvari cilj i da u borbi probije liniju odbrane 55. graničnog bataljona i 549. motorizovane brigade.

Bitka je ostala zabilježena kao odlučujuća bitka za kopnenu ofanzivu NATO pakta. Za NATO, kako je navodio glavnokomandujući general Vesli Klark, bilo je to pitanje da li će se prolivati krv američkih vojnika.

Za jugoslovensku vojsku odbrana Pašrika bila je značajna u političkim pregovorima koji su vođeni posljednjih dana rata. Granica je tada odbranjena. Vojska Jugoslavije je u borbama na Paštriku ostala neporažena. Povlačenje sa odbrambene linije Paštrika počelo je tek nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana