Piter Galbrajt: Mijenjanje granica na Balkanu - put u beskrajne ratove

Srbi ga pamte kao predstavnika američke politike koja je dozvolila "Oluju", a Hrvati kao predstavnika "traktor diplomatije", kako je Franjo Tuđman nazvao njegov ulazak u izbjegličku kolonu na traktoru krajiških Srba u pokušaju da ih zaštiti.

Piter Galbrajt bio je prvi američki ambasador u Hrvatskoj, ali i mnogo više od toga.

Jedan je od glavnih protagonista tada aktuelne "šatl diplomatije", kada su diplomate Evrope, SAD-a, Rusije, UN-a nosile poruke između zaraćenih prestonica ili predstavnika lokalnih vlasti.

Četvrt vijeka kasnije, uprkos mnogima koji smatraju da je upravo diplomatija zakazala u bivšoj Jugoslaviji, Galbrajt tvrdi da je zadovoljan.

"Da ste me 1993. godine pitali da li će ishod iz 2018. godine biti moguć: da će ratovi biti gotovi, da će Hrvatska kontrolisati cijelu teritoriju, da će hrvatska vlast biti otvorena za srpsku manjinu, da će Bosna i Hercegovina ostati cjelovita međunarodno priznata zemlja, da će Hrvatska biti članica EU, a ostale zemlje na tom putu - ja bih rekao da je to više i od mojih snova", kaže Galbrajt u intervjuu za BBC na srpskom.

Balkan ga se najčešće sjeti oko datuma koji izazovu erupciju emocija iz prošlosti, poput godišnjice hrvatske vojne akcije "Oluja"

"Dio ironije cijele situacije je u činjenici da vrijeme prolazi i neposredni bol polako jenjava, ali emocije postaju sve jače.

Galbrajt za to ima razumijevanja i kaže da vrijeme čini svoje.

"U obije zemlje, ljudi zaboravljaju neprijatne činjenice po njih.

Srbi zaboravljaju da Milošević nije pomogao krajiškim Srbima i da je blokirao mirovni sporazum koji bi sprečio Oluju, a vjerovatno je imao i dogovor sa Tuđmanom prema kome je pristao da Hrvatska može da zauzme ovu teritoriju.

Hrvati zaboravljaju da je bilo puno kršenja ljudskih prava poslije operacije što je dovelo da Hrvatska bude izolovana godinama, pa je to odložilo i njen prijem u Evropsku uniju i NATO."

Američki diplomata nema dilemu - međunarodna zajednica dozvolila je Hrvatskoj da sprovede "Oluju".

"Situacija u Bosni se pogoršala, dogodile su se Srebrenica i Žepa, a pošto su Srbi odbili da pregovaraju o planu Z4, kao i da se u Bihaću ne bi dogodila druga Srebrenica, međunarodna zajednica je odlučila da ne čini ništa."

Plan Z4 skraćeno je ime za mirovni plan "Zagrebačke četvorke" koju su činile SAD, Rusija, Evropska unija i Ujedinjene nacije.

Galbrajt sebe svrstava među glavne tvorce plana za koji kaže da je Srbima nudio suštinsku autonomiju u dijelovima Hrvatske u kojima su pre 1991. godine bili u većini.

"Najkontroverzniji dio plana odnosio se na to da, pošto Srbi nisu željeli da koriste kunu jer su tvrdili da je povezana sa ustaškim režimom iz Drugog svjetskog rata, mogu da štampaju svoje novčanice."

Za neuspjeh plana direktno krivi Slobodana Miloševića, za koga kaže da je blokirao sve njegove inicijative za pregovore.

Ipak, Galbrajtov "momenat slave" nastupio je kada je hrvatsko slavlje u Kninu utihnulo, a izbegličke kolone rasule se po Srbiji.

"Ponosan sam na Erdutski sporazum koji sam ja ispregovarao - to je bilo jedino mJesto u bivšoj Jugoslaviji u kome je kontrola teritorije prešla iz jednih ruku u druge, ali nijedna zajednica se nije iselila."

Mirovni pregovori oko integracije Istočne Slavonije prepušteni su Sjedinjenim Državama i Ujedinjenim nacijama jer su se Evropa i Rusija povukle, pa su Piter Galbrajt i Torvald Stoltenberg spajali slavonske Srbe i Zagreb - dvije delegacije samo jednom su se direktno srele.

"Bilo je jasno da sve što dogovore Srbi, mora da dobije potvrdu u Beogradu.

Miloševića nisu zanimali detalji dogovora - ljudska prava, zaštita imovine Srba ili njihov opstanak - on je cio proces koristio kao adut u trgovini oko Bosne ili za ukidanje sankcija SR Jugoslaviji."

Galbrajt tvrdi da je on u sporazum unio tačke kojima se štite prava Srba, a da je Zagreb to morao da prihvati jer su zahtjevi stigli sa autoritetom Sjedinjenih Država.

Ceo tekst Erdutskog sporazuma pročitajte ovdje.

Na pitanje koja bi to iskustva iz mirovnih pregovora iz ratova 90-ih mogla da se iskoriste u finišu pregovora o Kosovu, Galbrajt pravi i vremensku analogiju sa ratom u Hrvatskoj.

"Ono što je Amerika predlagala na pregovorima u Rambujeu 1999. godine bilo je skoro identično planu Z4 za Krajinu.

Milošević je to odbio, a mogli ste da imate široku autonomiju, ali da Kosovo ostane dio Srbije."

I baš kao što je u Hrvatskoj poslije plana Z4 došao Erdutski sporazum, slično rješenje Galbrajt vidi i sada, smatrajući granice Kosova nepromenljivim.

"Neki dijelovi Erdutskog sporazuma, poput Zajedničkog vijeća opština, načina samouprave u okviru nezavisnog Kosova, predstavljanje Srba u parlamentu, u Vladi, održavanje veza sa Srbijom - to bi mogli da budu korisni dijelovi."

Zajedničko veće opština formirano je tačkom 12 Erdutskog sporazuma i okuplja predstavnike slavonskih opština u kojima žive Srbi.

Zadatak mu je da radi na ostvarivanju ljudskih, građanskih i etničkih prava srpske zajednice, kulturnoj i prosvetnoj autonomiji i održava kontakte sa vlastima Hrvatske.

"Ustav Hrvatske dozvoljavao je ograničeni poseban status za opštine gde Hrvati nisu u većini i to smo iskoristili da bi hrvatska vlast ovo prihvatila", prisjeća se Galbrajt načina nastanka organizacije koja, ne samo po nazivu, podsjeća na Zajednicu srpskih opština koja je rezultat Briselskih pregovora Srbije i Kosova.

"Podijela teritorija - otvaranje vrata beskrajnim ratovima"

Među riješenjima koje je Galbrajt predlagao tokom ratova 90-tih, podjela teritorija i promjena granica - u posljednje vrijeme u Beogradu i Prištini često pominjan model riješenja problema - nikada nije bila na stolu.

"Moj stav je bio da nećemo nikad razgovarati o promjenama granica jer, kad jednom u to krenete, otvorićete vrata beskrajnim ratovima - ljudi vide da se silom mogu mijenjati stvari.

Ako je jasno da nema promjena granica, onda nema ni svrhe okupirati teritorije ili voditi ratove."

Galbrajt dodaje i da savremene države ne bi smjele da budu definisane kao jednonacionalne.

"Hrvatska treba da bude zemlja svih njenih građana - bez obzira da li su Hrvati ili Srbi.

Ako je Hrvatska samo zemlja Hrvata, bila bi to sasvim druga zemlja, mnogo manje atraktivna."

Ipak, Galbrajt zaključuje da su i ove ideje sada mnogo manje opasne jer se oružjem na Balkanu manje zvecka nego prije 25 godina, kada je britanski diplomata Dejvid Oven na sto donio i ovakav predlog.

 

Ko je Piter Galbrajt

• Rođen je 31. decembra 1950. godine u Bostonu, Masačusets, SAD.
• Od 1979. do 1993. godine radio je u Spoljnopolitičkom komitetu američkog Senata sa fokusom na pitanje iračkih Kurda.
• od 1993. do 1998. godine prvi ambasador SAD u Hrvatskoj.
• od 2000. do 2001. godine dio misije Ujedinjenih nacija u Istočnom Timoru.
• Bio je dio brojnih pregovora oko statusa Iraka, zalažući se za nezavisnost iračkih Kurda - na čemu, kaže, i danas radi.
• Svega nekoliko mjeseci tokom 2009. godine bio je zamjenik izaslanika Ujedinjenih nacija u Avganistanu, napustio poziciju zbog sukoba sa politikom UN-a.
• Od 2014. godine putuje 14 puta u Siriju u razne, kako ih sam opisuje, za sada neuspješne pregovaračke misije.
• Nema diplomatskih aktivnosti na Balkanu ali kaže: "Putujem u Hrvatsku da se sretnem prijateljima, posjećujem događaje na kojima se govori o Erdutskom sporazumu, idem na spektakularnu hrvatsku obalu da uživam. Jedina razlika je da sam početkom 90-ih imao celu obalu za sebe, a sada je dijelim sa milionima drugih ljudi - ali drago mi je zbog toga, i dalje je lijepa."

"Srbi ne treba mnogo da očekuju od Trampa"

Američka politika često se u Beogradu doživljava kao usmjerena protiv interesa Srbije.

Za Galbrajta takve tvrdnje ne stoje, mada dodaje da su događaji iz 90-tih usjmerili osjećanja diplomata.

"Cijela priča o ratnim zločinima, Srebrenici, etničkom čišćenju, Vukovaru - to je učinilo značajnu štetu za Srbe."

Ipak, kaže da su Sjedinjene Države, posebno poslije pada Miloševića, uložile puno truda da se stvari promjene.

"Svi smo uočili i da, ako želimo dugotrajan mir, Srbija mora da bude ravnopravan član međunarodne zajednice, dio Evropske unije, da ima dobre odnose sa svima."

Ipak, srpske nade da će se američka politika promjeniti dolaskom republikanca Donalda Trampa u Belu kuću, član sada opozicione Demokratske stranke vidi kao nagovještaj lažnih očekivanja.

"Moguće je da će se američka politika mijenjati jer Donald Tramp vjerovatno duguje zahvalnost za svoj izbor Vladimiru Putinu i jasno je da je spreman da uradi sve da učini Putina zadovoljnim.

Ali, da sam na mjestu Srba, ne bih očekivao mnogo - mislim da Srbija nije toliko važna Putinu, a od 1999. godine, SAD su postale mnogo manje važan igrač na Balkanu - to je sada Evropska unija čija se pozicija ne mijenja", zaključuje Galbrajt.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.