I nakon 23 godine Brionski transkripti ukazuju da su svi zločini “Oluje” unaprijed planirani

I nakon 23 godine Brionski transkripti ukazuju da su svi zločini “Oluje” unaprijed planirani 06.08.2018 23:44 | RTRS

U danima kada Srbi oplakuju žrtve ubijene i protjerane sa vjekovnih ognjišta, Hrvati slave. U Glini je sinoć, povodom, kako ga nazivaju Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i Dana grada, kontroverzni Marko Perković Tompson održao koncert.

Ponovo su se čuli ustaški pokliči i vidjeli ustaški simboli, ali policija nije reagovala. Za egzodus koji slave, ni nakon dvadesettri godine, i pored jasnih ciljeva “Oluje”, odgovornih nema.

Prvi petak avgusta 1995, zoru u Krajini označili su zvuci artireljijskog oružja hrvatskih snaga. Sa 138.500 vojnika, 350 tenkova i 30 aviona, Hrvatska je otvorila vatru na Srbe u Republici Srpskoj Krajini i počela etničko čišćenje.

Više od 220.000 Srba u nepreglednoj izbjegličkoj koloni protjerano je sa svojih ognjišta. Ubijeno ih je gotovo 2000. Dvadesettri godine poslije, 777 ljudi, vode se kao nestali. Dani “Oluje” za Srbe su najveća seoba u istoriji. Upravo te dane za Srbe, tadašnji politički i vojni vrh Hrvatske pripremio je mnogo ranije. 31. jula 1995. na Brionima su, bez uvijanja, izneseni stvarni ciljevi.

“Da nanesemo takve udarce da Srbi praktično nestanu, odnosno da ono, što nećemo odmah zahvatiti, kapitulira u nekoliko dana”, rekao je tada predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman.

Upravo Brionski transkripti pokazali su stvarnu namjeru, jer su na tom sastanku dogovarani posljednji detalji. Državni i vojni vrh tadašnje Hrvatske planirao je munjevitu akciju koja je trebalo da se odvija ne duže od osam dana.

“Važno je da im ti civili pođu, pa će onda i vojska. I kada kolone pođu, to djeluje psihološki jedni na druge”, rekao je Tuđman.

“Već sada postoji veliko iseljavanje civila iz Knina, koji odlaze za Banja Luku i Beograd. Znači da mi, ako nastavljamo ovaj pritisak vjerovatno za neko vrijeme, neće biti toliko civila, nego onih, koji moraju ostati, koji nemaju mogućnosti da odu”, govorio je general Ante Gotovina.

Transkripti za koje se nije znalo do 2004. pred Haškim sudom kasnije su korišteni kao jedan od ključnih argumenata i dokaza za prvostepenu presudu protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača. I pored tako čvrstih dokaza, drugostepenom presudom pravda je Srbima Krajine okrenula leđa, jer je Haški sud donio odluku da se Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste na slobodu.

Presudu kojom su žrtve još jednom postiđene, u Hrvatskoj su dočekali sa oduševljenjem. Gotovina i Markač, zbog vremena provedenog u pritvoru, u Hrvatskoj su dobili oreol žrtve, a povodom njihovog oslobađanja i povratka napravljena je veličanstvena proslava.

Šest godina potom, predsjednica Hrvatske krajiškim Srbima utrljala je so na nikad zarasle rane, dodijelivši generalima “Oluje”, najviša odlikovanja Republike Hrvatske.



© Glas Srpske 2012 ISSN 2303-7385 | Impresum | Marketing | Kontakt | Latinica | Ćirilica