Psiholog Saša Risojević o zavisnosti od odnosa: Iz uvjerenja da nisu vrijedne, zavisne osobe pristaju na bilo kakav odnos

Aleksandra Madžar
Psiholog Saša Risojević o zavisnosti od odnosa: Iz uvjerenja da nisu vrijedne, zavisne osobe pristaju na bilo kakav odnos
Psiholog Saša Risojević o zavisnosti od odnosa: Iz uvjerenja da nisu vrijedne, zavisne osobe pristaju na bilo kakav odnos

Kada se spomene termin zavisnost, kod većine se jave asocijacije na droge, cigarete, alkohol ili igre na sreću. Međutim postoje i mnogobrojne druge zavisnosti sa kojima ljudi nisu upoznati, a pogađaju veliki broj ljudi, koji možda nisu ni svjesni da su zavisni. Jedna od takvih zavisnosti je i zavisnost od odnosa ili ljubavi o kojoj je u ovom broju “Glas Plusa” govorio psiholog Saša Risojević

- Kao što kod hemijskih zavisnosti postoji izrazito jaka potreba za nekom supstancom tako kod zavisnosti od odnosa osoba ima jaku, možemo čak reći i očajničku, želju i potrebu da bude i ostaje u odnosu sa drugim ljudima, nezavisno od toga da li je kvalitet odnosa dobar. Ovo se najčešće odnosi na partnerske i ljubavne veze - objašnjava Saša.

Razloge za ovakvo ponašanje treba tražiti u tome kako osoba, koja je zavisna, gleda na sebe i druge ljude.

- Najčešće se radi o osobama koje imaju nisko samopouzdanje, ne doživljavaju sebe kao vrijedne ličnosti i vjeruju da nisu sposobni da samostalno žive niti zaslužuju da ih neko voli. Sa druge strane, druge ljude pretežno doživljavaju više vrijednim od sebe, te kada se desi da im neko pruži pažnju i ljubav, osoba sa zavisničkim obrascima će se grčevito držati za drugu osobu, nastojeći da zadrže ljubav koja im je pružena. Njihova logika je: “Ako me voli neko koga ja smatram vrijednim, to znači da sam i ja vrijedan” - kazao je Risojević.

Ovakva uvjerenja se često manifestuju kroz izjave “Ti me činiš boljom osobom”, “Ne mogu da živim bez tebe”, “Ne mogu da zamislim svoj život bez tebe”, “Samo sa tobom mogu biti srećan” i slično.

- Problem se dodatno komplikuje sa tim što osobe sa zavisničim obrascima iz uvjerenja da nisu vrijedni i da ih niko neće voljeti pristaju na bilo kakvu ljubav, po principu “bolje išta, nego ništa”. Ovakvo ponašanje često znači ostajanje u nezadovoljavajućim odnosima dug period u kojem oba partnera pate i trpe neprijatnosti. Usljed straha od gubitka ljubavi i odnosa, koji osoba doživljava kao gubitak lične vrijednosti, osoba ispoljava različita ponašanja sa kojima nastoji da zadrži partnera pod svaku cijenu. Zato su u ovakvim relacijama česta osjećanja ljubomore, opsesivnih i manipulativnih ponašanja sa kojima se kontroliše partner/ka – pojašnjava psiholog.

Na primjer, osoba može konstantno ugađati partneru i brinuti o njegovim potreba, pokušavajući ga tako, nesvjesno, učiniti zavisnim od sebe. Ovo ponašanje može iskoristiti za izazivanje osjećaja krivice kod partnera sa izjavama poput “Ja činim sve za tebe, a ti se tako ponašaš”, naročito u situacijama kada ima doživljaj da partner ne uzvraća pažnju ili ljubav.

- Raskidi ovakvih odnosa su veoma bolni i komplikovani jer osoba doživljava da gubi čitavu ideju sebe kao osobe koju je moguće voljeti, a time i svoju vrijednost. Često se dešava da osoba na različite načine pokušava da se vrati u stari odnos, ili da brzo uđe u novi, jer je za nju samoća nepodnošljiva. Takođe zbog izrazito negativne slike o sebi, proces tugovanja je otežan i moguć je razvoj depresije ili drugih afektivnih poremećaja - objasnio je Risojević.

Gdje je rješenje problema?

Budući da se radi o ozbiljnim problemima i velikoj patnji koja je česta u ovakvim odnosima, preporučuje se pomoć stručnjaka.

- Psihoterapija je u ovim slučajevima usmjerena na to da osoba sa zavisničkim obrascima razvije samoljubav, prihvati svoju ličnost i nerealna uvjerenja o ljubavi, sebi i drugim ljudima zamijeni realnim tj. funkcionalnim. Zadatak osobe je da praktično “prevaspita” sebe jer se zavisnički obrasci stvaraju već oko treće godine života. A zadatak terapeuta je dosljedan pristup baziran na poštovanju, razumijavanju i prihvatanju osobe pružajući mu tako tzv “korektivno emocionalno iskustvo” koje će da zamijeni negativno iskustvo iz djetinjstva. Tako osoba ima priliku da razvije emocionalnu stabilnost, vjeru u svoje sposobnosti i bezuslovnu vrijednost nje kao ličnost, čime zavisnički obrasci gube svoju funkciju i prestaju da se koriste - objasnio je Risojević.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana