Škole i učitelji u Petrovačkom srezu

Verica Josipović
Škole i učitelji u Petrovačkom srezu

Polazne osnove za kulturno-prosvjetni rad i izgradnju novog društva na Bosanskopetrovačkom srezu po završetku Drugog svjetskog rata bile su veoma nepovoljne. Opšta privredna zaostalost, ratna razaranja i velika nepismenost bile su prepreke koje je trebalo premostiti. Napori sreske vlasti i naroda da se obnovi i uzdigne prosvjeta bili su ravni herojskim podvizima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Na početku školske 1945/46, koja u većini škola nije počela na vrijeme, bilo je više od 3.200 učenika.

Školske zgrade bile su oštećene ili spaljene u ratu. Nedostajali su učitelji, učila i školski namještaj. Nastava se često odvijala u privatnim kućama. Zakonom o obaveznim sedmogodišnjim školama iz oktobra 1945. skraćeno je redovno školovanje sa osam na sedam godina.

Učitelji su radili cjelodnevno, u kombinovanim odjeljenjima. Pojedina odjeljenja pohađao je vrlo velik broj učenika. Država je isplaćivala nagrade učiteljima koji su radili sa po 100 i više đaka.

Učitelji su bili uglavnom bez adekvatne stručne spreme. Zbog potrebe da se škole što prije popune nastavnim kadrom, učiteljske škole su bile skraćene na tri godine, a organizovani su i ubrzani kursevi za obuku učitelja. Temelji školskog i narodnog obrazovanja morale su biti tekovine NOR-a, što je zahtijevalo novi profil učitelja.

Pored redovne nastave, od učitelja se očekivao i rad na narodnom i zdravstvenom prosvećivanju i vođenju analfabetskih tečajeva, angažman u radu mjesnih kulturno-prosvjetnih odbora, narodnog fronta, omladinske organizacije, odbora Crvenog krsta itd.

Učitelj je morao da obavlja posao sa velikom ljubavlju, ali i da radi na ličnom stručnom i opštem obrazovanju. Morao je da bude “prvi čovjek u selu, čiji časovnik ide 15 minuta naprijed”.

Svoje znanje, iskustvo i sposobnosti trebalo je da stavi u službu naroda i da u svemu pomaže vlast u njenom učvršćivanju i popularisanju u narodu. Česta posljedica prezauzetosti učitelja bila je površnost u njihovom osnovnom poslu.

Na teritoriji Bosanskopetrovačkog sreza školske 1945/46. godine djelovalo je 17 škola, i to u Bosanskom Petrovcu, Bjelaju, Bukovači, Bravskom Vagancu, Risovcu, Krnjeuši, Koluniću, Suvaji, Smoljani, Vođenici, Medenom Polju, Vranovini, Vrtočama, Skakavcu, Prkosima, Velikim Stjenjanima i Kulen Vakufu.

Školsko područje Narodne osnovne škole u Bosanskom Petrovcu činila su mjesta Bosanski Petrovac i Tuk Dževar, sa ukupno 3.503 stanovnika, od kojih Srba 3.128, muslimana 366 i Hrvata devet. Školu je pohađalo 485 učesnika, razvrstanih u šest odjeljenja. Školska zgrada, sa dvije učionice, bila je u privatnom vlasništvu.

Sva četiri učitelja, Šerif Salkić, Olga Zec, Vasilije Miterko i Anka Kalaba, završili su učiteljsku školu i položili praktični učiteljski ispit. Anka Kalaba je bila upravnik škole i aktivista u Antifašističkom frontu žena.

Narodna osnovna škola u Bjelaju obuhvatala je sela Bjelaj, Male Stjenjane, Cimeše i Bjelajski Vaganac, sa ukupno 1.756 stanovnika, od kojih 1.367 Srba i 389 muslimana. Učitelj Branko Rakić radio je u dva odjeljenja, sa 237 učenika. Imao je završena tri razreda građanske škole i učiteljski kurs. Bio je sekretar Mjesnog prosvjetnog odbora. Organizovao je osam analfabetskih tečajeva, na kojima se opismenilo 117 polaznika.

Narodnu osnovnu školu u Bukovači, sa tri odjeljenja, pohađalo je 406 učenika. Školsko područje činila su sela Bukovača, sa 347 stanovnika, Bara (428) i Drinić (456). U školi su radili učitelji Veljko Rakić, koji je istovremeno obavljao i dužnost upravnika škole i sekretara Mjesnog prosvjetnog odbora, i Reuf Tihić.

Tokom školske 1945/46. godine učitelj Rakić je organizovao devet tečajeva, na kojima je osposobljeno 113 analfabeta.

Školsko područje Narodne osnovne škole u Bravskom Vagancu činila su čisto srpska sela Kapljuh i Vaganac, sa ukupno 368 stanovnika. Škola je imala dva odjeljenja, sa ukupno 71 učenikom. Školska zgrada je bila u privatnom vlasništvu.

Učitelj i upravnik škole Sulejman Selimović, sa završena četiri razreda gimnazije i učiteljskim kursom, bio je i blagajnik omladinske organizacije, član Mjesnog odbora Narodnog fronta i sekretar Mjesnog prosvjetno-kulturnog odbora.

Narodnu osnovnu školu u Risovcu, srpskom selu sa 842 stanovnika, pohađalo je 159 učenika, razvrstanih u tri odjeljenja. Učitelj Zlatko Miljković sa završena dva razreda gimnazije i dva učiteljska kursa bio je i sekretar Mjesnog kulturnog odbora i Mjesnog odbora Crvenog krsta.

U Narodnoj osnovnoj školi u Krnjeuši formirana su tri odjeljenja, sa ukupno 251 đakom. Školu su pohađala djeca iz Lastve i Krnjeuše, sela u kojima je živjelo 1.138 Srba i 34 Hrvata. Učiteljica Sehija Bejdić, sa završenom učiteljskom školom, bila je i upravnik škole, sekretar Mjesnog prosvjetno-kulturnog odbora i blagajnik omladinske organizacije. Zbog preopterećenosti u školi nije vodila analfabetske tečajeve.

U Narodnoj osnovnoj školi u Koluniću formirana su dva odjeljenja, sa ukupno 106 učesnika. Školu su pohađala djeca iz Kolunića, sela sa 820 stanovnika, od kojih 804 Srba i 16 Hrvata. Školom je rukovodio učitelj Sulejman Žunić, sa završena četiri razreda gimnazije i učiteljskim kursom.

Narodnu osnovnu školu u Suvaji, čisto srpskom selu, sa 858 stanovnika, pohađalo je 208 učesnika, raspoređenih u tri odjeljenja. Školom je rukovodila učiteljica Ana Šimić, sa završenom učiteljskom školom i položenim praktičnim ispitom. Tokom školske 1945/46. godine ona je opismenila 55 analfabeta.

Školsko područje Narodne osnovne škole u Smoljani činila su srpska sela Smoljana, sa 957 stanovnika, i Krnja Jela (800). U školi su formirana četiri odjeljenja, sa ukupno 152 đaka. Školski učitelji bili su Danica Bajović, ujedno i upravnik, Sergije Černi i Vasilije Miterko.

Narodnoj osnovnoj školi u Vođenici gravitirala su sela Brestovac i Vođenica, sa ukupno 1.277 stanovnika. Učiteljica Ankica Škarica, sa završenom učiteljskom školom, radila je u četiri odjeljenja, sa 273 đaka, a osposobila je i 67 analfabeta. Bila je i sekretar Mjesnog prosvjetno-kulturnog odbora i Crvenog krsta.

Školsko područje Narodne osnovne škole u Medenom Polju obuhvatalo je čisto srpska sela Revenik, sa 239, i Medeno Polje, sa 279 stanovnika. Učiteljica Dragica Pen, upravnik škole i sekretar Mjesnog narodnog odbora, vodila je dva odjeljenja, sa ukupno 97 učenika.

U Narodnoj osnovnoj školi u Vranovini, srpskom selu sa 569 stanovnika, djelovala su dva odjeljenja, sa ukupno 116 učenika. Učitelj Sulejman Mureškić, sa završenih pet razreda medrese i učiteljskim kursom, sekretar Mjesnog kulturnog odbora, vodio je jedan analfabetski tečaj, na kojem je opismenio 36 polaznika.

Tri odjeljenja Narodne osnovne škole u Vrtočama pohađalo je 157 učesnika. Učitelj Đurađ Dukić, sa završena tri razreda građanske škole i učiteljskim kursom, bio je sekretar Mjesnog prosvjetnog odbora, a u školskoj 1945/46. godini održao je tri analfabetska tečaja, sa ukupno 53 polaznika.

Narodna osnovna škola u Skakavcu, srpskom selu sa 500 stanovnika, imala je u dva odjeljenja 169 učenika. U početku je jedini učitelj bio Mehmed Puzić, a 12. februara 1946. pridodat mu je Muhamed Piralić, koji je završio četiri razreda gimnazije i učiteljski kurs. Pod njegovim nadzorom u toku 1946. osposobljen je 81 analfabet.

Narodna osnovna škola u Kulen Vakufu je počela sa radom 28. februara 1947. U dva odjeljenja je imala 168 učenika. Učiteljevao je Mumin Mušeta, sa završena četiri razreda gimnazije i učiteljskim kursom. Bio je potpredsjednik Mjesnog narodnog odbora, sekretar Mjesnog odbora Narodnog fronta, član Sreskog odbora fronta, član Okružnog odbora narodne omladine, član Mjesne kontrolne komisije i predsjednik mjesne zadruge.

U Narodnoj osnovnoj školi u Prkosima, selu sa 817 stanovnika, od kojih 812 Srba i pet rimokatolika, formirana su tri odjeljenja, sa ukupno 212 učenika. Školska zgrada je bila u privatnoj svojini. Učitelj Darko Nikolić, sa završenom učiteljskom školom, vodio je jedan analfabetski tečaj sa 59 polaznika.

Narodna osnovna škola u Velikim Stjenjanima počela je sa radom 6. maja 1946. Imala je dva odjeljenja sa 53 učenika. Školska zgrada je bila u privatnom vlasništvu. Školski učitelj je bio Husein Redžić, sa završenih šest razreda gimnazije i učiteljskim kursom. Vodio je jedan analfabetski tečaj sa 43 polaznika.

Verica Josipović, Autor je načelnik Odjeljenja za sređivanje i obradu arhivske građe u Arhivu RS

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana