Milutin Dedić: Hilandar u temeljima svetske civilizacije

Aleksandra Madžar
Milutin Dedić: Hilandar u temeljima svetske civilizacije

Hilandar je nepresušan izvor ne samo srpske kulture, umetnosti i duhovnosti, on je u samim temeljima svetske civilizacije.

 Parafraziram jednu misao velikog engleskog glumca Lorensa Olivijea, koji je možda najbolji tumač Šekspirovih dela: "Gospodo, ja kada izlazim na pozornicu, imam povećanu odgovornost da vodim računa kako govorim jer je na tom jeziku pisao Šekspir." Srbi koji se bave umetnošću i duhovnošću moraju da vode računa da u njihovom životu postoji Hilandar.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" putopisac, istoričar umjetnosti i slikar Milutin Dedić, koji je svoj stvaralački put najčešće usmjeravao prema manastiru Hilandar, gdje je boravio dvadeset puta i oslikavao njegove zidove.

- Sveti Sava je išao bos, bio je veliki ljubitelj siromašnih, pa je jednom prilikom na tržnici u Solunu tražio da ga prodaju da se tim parama nahrani sirotinja, a danas vidimo da nije tako. Danas kada se voda zamutila moramo da se vratimo izvoru, a taj izvor je Hilandar - kaže Dedić.

* GLAS: Ime ste dobili po kralju Milutinu, koji je bio i jedan od ktitora koji su tokom vijekova darivali manastir i pomagali razvoj Hilandara. Izgleda da je Vama kralj Milutin, osim imena, u nasljeđe ostavio i ljubav prema Hilandaru?

DEDIĆ: Moguće je da postoji neka neraskidiva veza u vezi sa tim. Nisam nikada dublje o tome razmišljao, rekao bih da je to slučajnost, jer je sveštenik koji je bio u Šibeniku pre Drugog svetskog rata odlučio da srpskoj deci daje imena po imenima značajnih srpskih ličnosti i odredio da se zovem Milutin. Verovatno je on u svojoj viziji koncipirao neke događaje. Međutim, moja ljubav prema Hilandaru je nešto vrlo dublje i trajnije što me inspiriše.

* GLAS: Koliki je značaj umjetničkih riznica Hilandara?

DEDIĆ: Hilandar je nepresušan izvor ne samo srpske kulture, umetnosti i duhovnosti, on je u samim temeljima svetske civilizacije. Parafraziram jednu misao velikog engleskog glumca Lorensa Olivijea, koji je možda najbolji tumač Šekspirovih dela: "Gospodo, ja kada izlazim na pozornicu, imam povećanu odgovornost da vodim računa kako govorim jer je na tom jeziku pisao Šekspir." Srbi koji se bave umetnošću i duhovnošću moraju da vode računa da u njihovom životu postoji Hilandar. Sveti Sava je išao bos, bio je veliki ljubitelj siromašnih, pa je jednom prilikom na tržnici u Solunu tražio da ga prodaju da se tim parama nahrani sirotinja, a danas vidimo da nije tako. Danas kada se voda zamutila moramo da se vratimo izvoru, a taj izvor je Hilandar.

* GLAS: Učestvovali ste na više od trideset međunarodnih i domaćih umjetničkih kolonija. Koliko su kolonije značajne za mlade stvaraoce?

DEDIĆ: Kolonije pružaju mogućnost da dođe do susreta starijih i iskusnijih slikara sa mladima koji su tek zakoračili na put tajnih horizonata umetnosti. Možda se one u današnje vreme malo zloupotrebljavaju, jer ljudi putem kolonija lako dolaze do kvalitetnih dela, ali zanemarićemo tu devijaciju. Ono što je bitno reći je to da kolonije podižu likovni i kulturni nivo, a za mlade umetnike to je jako važno.

* GLAS: Česti motivi na Vašim slikama su vodenice, okeanska pučina, istorijski krajputaši... Gdje sve pronalazite inspiraciju za djela?

DEDIĆ: Sve ono što je u najboljem smislu proizvod ljudskog duha, pameti i ljudskih ruku, privlači mi pažnju. Iskren izraz ljudskih emocija i doživljaja budi u meni želju za stvaranjem, ali ne da bih od toga pravio neki spektakl, nego da u okviru svojih mogućnosti premostim prošla vremena kako bi to imalo svoju projekciju u budućnosti. Pre nekoliko godina imao sam izložbu koja se zvala "Povratak u budućnost" i želeo sam da pokažem da nema budućnosti ako ljudske vrednosti ne vidimo na pravi način. U tome je smisao mog odnosa prema svetskoj baštini, u okviru koje poseban akcenat stavljam na srpsku baštinu, koja nije dovoljno afirmisana.

* GLAS: Iza Vas je tridesetak samostalnih izložbi u Srbiji i svjetskim metropolama. Kako je publika u inostranstvu reagovala na Vaše slike?

DEDIĆ: Vrlo su čudne reakcije i iskustva sa izložbi. Na jednoj svetskoj izložbi brzih crtača koja je održana u Trstu 1993. godine trebao sam da dobijem prvu nagradu, kao najbolji brzi crtač na svetu. Pošto sam Srbin, a bili smo do te mere satanizovani, dobio sam treću nagradu. Međutim, toliko su bili "zaslepljeni" mojim crtežima da sam im nekoliko i  poklonio. Prilikom postavke jedne moje izložbe u Francuskoj ljudi su bili oduševljeni srpskim manastirima i vodenicama.

* GLAS: Želju za putovanjima dobili ste još u Šibeniku, pored brodova, pučine, mornara... Koja mjesta niste posjetili, a voljeli biste da to učinite? 

DEDIĆ: Svaki  put kada  izađem iz mog stana i ateljea na jedanaestom spratu velike zgrade u centru Beograda, pokajem se. Odatle imam priliku da vidim ceo Banat, Pančevo... Kada vidim tu ravnicu, Dunav i nebo, zamišljam neke horizonte i imaginarna snaga me provocira da pokušavam da sagledam šta se nalazi iza. Video sam mnogo toga u životu, ali to je malo u odnosu na ono što postoji. Ostalo je mnogo toga da se vidi, ali imam 78 godina. Bio sam prošle godine na Kavkazu i na Kubi i moram priznati da me kolena više ne slušaju.

Rodni grad

* GLAS: Pričali ste da nikada niste pomišljali da se vratite kući, jer Vam je Šibenik u srcu, a Srbija u duši. Kakva Vas sjećanja vežu za rodni grad?

DEDIĆ: Prvo poglavlje knjige  "Trg tišine", na koje sam posebno ponosan, odnosi se na moj život u Šibeniku, period detinjstva i mladosti do odlaska iz Šibenika. Šibenik je postao parametar za mnoge moje stavove i dileme. To je grad bogate tradicije. U Šibenik odem povremeno, jer mnogo vremena provodim na drugim mestima. Kada je reč o mom odnosu prema umetnosti i kulturi, Šibenik je nepresušna konstanta u mom životu.

Biografija

Milutin Dedić rođen je u Šibeniku 1935. godine. Diplomirao je istoriju umjetnosti na Beogradskom univerzitetu 1962. godine. Više od 20 puta posjećivao je manastir Hilandar, koji mu je bio velika inspiracija za više od 500 crteža i slika.

Česti motivi na Dedićevim slikama su vodenice, okeanska pučina, istorijski krajputaši i spomenici ljubavi, manastiri, kulturno-istorijski spomenici…

Sastavio je desetine ukoričenih knjiga, koje broje oko deset hiljada stranica ispunjenih zapisima, a sa četiri hiljade portreta i tri hiljade crteža. U posebnim blokovima su još dvije hiljade radova većeg formata i u koloru.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana