Ispovijest Jovana Gardovića o ubistvu njegovog oca Nikole 1. marta 1992. godine: Mi smo željeli slavlje, drugi tragediju i plač

Željka Domazet
Ispovijest Jovana Gardovića o ubistvu njegovog oca Nikole 1. marta 1992. godine: Mi smo željeli slavlje, drugi tragediju i plač

Beograd, Banjaluka - Pravosuđe bi konačno moralo da odgovori na pitanje zašto je ubijen nedužan čovjek i kazni inspiratore i saučesnike u ubistvu mog oca Nikole. Mora se znati zašto je slavlje moje porodice završilo tragedijom i plačem.

Vapajem počinje ispovijest za "Glas Srpske" Jovan Gardović, čiji je otac Nikola 1. marta 1992. godine ubijen ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji u centru Sarajeva. Nikoli se toga dana ženio drugi si­n Milan, a umjesto slavlja život mu je pucnjem okončao sarajevski kriminalac Ramiz Delalić Ćelo, otvorivši vatru na svatove. Delalić, koji je prije nekoliko godina ubijen u dvorištu kuće u Sarajevu, nikada nije osuđen, a suđenje mu je prekidano u tri navrata. Pravdu su izbjegli i njegovi saučesnici.

- U više navrata sam u Banjaluci, Sarajevu i Čačku svjedočio o ubistvu oca, ali nikada pravda nije ugledala svjetlost dana. Ubistvom Delalića ubijena je nada da će biti otkriven naručilac ili organizator ubistva. Od kada je Delalić ubijen, niko više nije pokretao priču o ubistvu mog oca i pucnjima na svatove u srcu grada. To se pretvorilo u porodičnu stvar i porodično sjećanje - kaže Jovan Gardović.

Pucanj u njegovog oca bio je, uz referendum, održan takođe 1. marta 1992. godine, na kojem su Bošnjaci i Hrvati odlučili da BiH napusti Jugoslaviju, okidač za rat u BiH.

- Nikakve gluposti o ratu ili bilo čemu nisu bile ni nakraj pameti našoj porodici. Čule su se priče da je moj otac bio u narodnoj nošnji, da je zapaljena srpska zastava, ali od toga ništa nije istina. Žao mi je što je iz tragedije moje porodice tokom ove 24 godine izrečeno mnogo neistina. Mi smo ženili mog brata Milana sa Dijanom Tambur. Zar ima veće sreće za oca nego da ženi sina, ali, eto, sve se završilo tragedijom koju su drugi željeli - kaže Jovan, koji je danas sveštenik u Beogradu.

Dodaje da su ocu služili parastos u Beogradu, a za Svetog Trifuna su bili na njegovom grobu.

- Bio sam i u Sarajevu na mjestu gdje mi je otac ubijen. U više navrata tokom godine odem na to mjesto. Neopisiv je osjećaj kada sam tamo - kaže Jovan, čiji brat Milan i njegov supruga Dijana, čije se vjenčanje pretvorilo u tragediju, žive u Švedskoj i imaju troje djece - Stefana, Vasilija i Jovana.

Svjedoci ubistva na Baščaršiji osim Delalića su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića, Taiba Torlakovića, koji je ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu i Muhameda Švrakića, sina osnivača "Zelenih beretki" Emina Švrakića. Delalić je odmah nakon početka ratnih sukoba u Sarajevu postao komandant Devete muslimanske brdske brigade Armije RBiH.

Upravo zbog ubistva na Baščaršiji i činjenice da je 1. marta 1992. održan referendum o nezavisnosti na koji Srbi nisu htjeli da izađu, u Srpskoj se ovaj datum doživljava kao dan kada je donesena nelegitimna odluka muslimanskog i hrvatskog naroda protiv srpskih interesa i kao sjećanje na zločin.

Predsjednik RS Milorad Dodik izjavio je juče da je 1. mart istorijska podvala koja se želi nametnuti kao gotova stvar i da to nije praznik koji bi Srbi mogli da prihvate.

- Čak i uobičajeno ponašanje koje podrazumijeva da nekom drugom čestitate praznik u ovom slučaju je apsolutno nemoguće, jer je taj dan bio uvod u ogromna stradanja svih na ovim prostorima, a posebno Srba, koji su u ratu dali 29.000 žrtava. Srbi nisu podržali 1. mart, niti će ga ikada podržati. Za Srbe je to bio crni dan, jer je na Baščaršiji ubijen srpski svat. Taj datum kao politička poruka nikada nije dosegao do Srba i nikada neće ni doći - istakao je Dodik i izrazio zahvalnost predstavnicima RS u institucijama BiH na načinu kako tretiraju taj datum.

Centralna banka

Agencija Srna objavila je da je referent za fizičku zaštitu u Centralnoj banci BiH Bakir Šukurović juče ujutro zaključao vrata zgrade banke, ne dozvolivši ulazak radnicima srpske nacionalnosti, uz obrazloženje da je državni praznik i da se ne radi. Pustio ih je tek nakon ubjeđivanja da moraju ući u zgradu u kojoj grijanje nije bilo uključeno.

Centralna banka BiH je saopštila da nije tačno da radnicima koji ne obilježavaju 1. mart nije bio dozvoljen ulazak u zgradu.

- Niko nije prijavio nikakav incident nadležnima - istakli su u Centralnoj banci.

Član Upravnog odbora Centralne banke Trivo Marinković je rekao "Glasu Srpske" da je u Banjaluci i da nije dobio nikakve informacije o zabrani ulaska radnicima.

- Ako je to tačno, to je strašno i ne bi smjelo samo da se na tome završi i preko toga pređe - rekao je Marinković.

Slavlje u FBiH

U FBiH juče je 1. mart obilježen kao dan nezavisnosti BiH, zbog čega je bio i neradni dan.

Bošnjački i hrvatski član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Dragan Čović organizovali su polaganje cvijeća na mezarju Kovači i spomen-obilježju Vječna vatra, te svečani prijem u Predsjedništvu.

- Širom BiH žive ljudi koji žele mir i dobrosusjedske odnose. Oni sasvim sigurno vole zemlju u kojoj su rođeni. Na nama je da postepeno udružimo snage svih tih dobronamjernih ljudi i da ih otmemo iz ruku političara koji ih vode u pogrešnom smjeru. Mislim da smo u tom smjeru krenuli već na posljednjim izborima, kada smo jednu istaknutu grupu lidera iz RS pridobili kroz jednu zajedničku izjavu gdje smo se potpisali da ćemo stabilizovati prilike i BiH voditi na njenom evropskom putu - kazao je Izetbegović.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana