Tode Nikoletić: Humanitarni rad duhovna nadogradnja

Mirna Pijetlović
Tode Nikoletić: Humanitarni rad duhovna nadogradnja

U detinjstvu nama su knjige bile najveći prozor u svet i jedino ogledalo u kojem smo se ogledali. Iz knjiga smo crpeli svaku informaciju i inspiraciju, jer je tada televizija bila u začetku.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" književnik za djecu Tode Nikoletić, koji je pored velikog broja knjiga poezije za djecu, napisao mnoštvo drama, oko 400 dramoleta i igrokaza za predškolske uzraste. Neka od njegovih djela uvršćena su u školske lektire, a njegove komponovane pjesme pjevale su danas velike muzičke zvijezde.

- Pored knjiga, tu su bili i stripovi, koji su direktno uticali na moje neko opredeljenje, jer bez obzira na to što su to uglavnom neke lake priče, uticale su na etiku čoveka. Kroz njih sam razlučivao šta je to dobro, a šta zlo. Tako da su knjige i svaka pisana reč, uvek izvor inspiracije i dah koji potiče stvaranje. Takođe i humanitarni rad kojim se rado bavim, predstavlja mi jednu vrstu inspiracije i duhovne nadgradnje - dodao je Nikoletić.

* GLAS: Šta je to bilo presudno u Vašem životu da se počnete baviti pisanjem za djecu?

NIKOLETIĆ: Za mene je bilo presudno moje detinjstvo, koje je bilo razdragano, puno mašte. Mislim da je to inače presudno kod svakoga, ko se odlučio da svoje pero posveti deci. Ako u sebi ponesete nešto što je u vašem detinjstvu uticalo na vaš kulturni dignitet, sasvim sigurno će to odrediti vaš umetnički put, ako ga naravno nastavite gajiti. Zato je jako bitno da roditelji od ranog detinjstva gaje kulturnu, sportsku, naučnu crtu kod svog deteta, kako bi se formiralo kao ličnost baš u tom smeru.

* GLAS: U vremenu naprednih tehnologija koliko djeca čitaju knjige?

NIKOLETIĆ: U sveukupnoj ponudi detetu, roditelj koji nema vremena za svoje dete, ona su prepuštena sama sebi, ili čarobnoj kutiji zvanoj televizor, što nažalost znači da jako malo čitaju. Mnogo su zatrovani raznim rijaliti emisijama, a nažalost, danas televizija ne pruža mnogo edukativnog dečijeg programa. Po meni, sve to jako utiče na otupljenje svesti kod deteta, jer deca su kao sunđeri, upijaju sve što im se plasira. Zato je i te kako važno da se organizuje što više festivala za decu, druženja sa piscima, edukativnih emisija, časopisa i svega onoga što će ih na jedan pozitivan način usmeriti na pravi put. Takođe, i država bi trebalo da stimuliše one koji su svoj život posvetili deci i umetnosti, jer samo kroz zdravo odrastanje, oni će pronaći svoj pravi put i mesto u društvu.

* GLAS: Pored pisanja poezije za djecu, bavite se i pisanjem za pozorište, a neke Vaše pjesme su pjevale danas velike muzičke zvijezde. Šta Vama to znači u ličnom i profesionalnom smislu?

NIKOLETIĆ: Pre svega, celi život je jedno veliko pozorište. Družeći se sa decom, uvideo sam da vole da imitiraju i glume i tako se kod mene probudila želja da pišem za pozorište. A taj plamen u meni je razbuktao režiser Petar Vujović, koji je slušao moju poeziju. Svaka pesma je u stvari jedna mala drama. Napisao sam dramu "Kraljevski festival", koja je jedna od najizvođenijih na našim prostorima. Napisao sam i mnoge druge drame u kojima su glumili danas doajeni srpskog glumišta i naravno da sam ponosan na to. Ponosan sam i na moje pesme koje su komponovane, a pevali su ih naši mnogi poznati muzičari, a jedna od njih je i Ivana iz popularne grupe "Negativ".

Korijeni

- Poezija nikada ne može biti ograničena. Kada shvatiš odakle potičeš i znaš gde su ti bili preci i iz kakve nemaštine si izašao, onda sklopiš jednu pozitivnu priču za svakoga. Naročito sam ponosan na činjenicu da potičem iz kraja gdje je rođen jedan Kočić, da su s ove strane Drine potekli jedan Andrić, Šantić, Dučić, Ćopić i mnoge druge umetničke veličine - rekao je Tode Nikoletić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana