Snežana Petrović, grafičarka i slikarka za “Glas Srpske”: Magični realizam stvoren iz nesvjesnog

Njen rad je jedan od 19 odabranih otisaka, u konkurenciji od 1.927 radova iz 94 zemlje svijeta. To je bio odličan povod da porazgovaramo sa njom.

GLAS: Nagrađeni ste priznanjem žirija, za rad “Za stolom” (“At the Table”), na Međunarodnom trijenalu male grafike u Tokiju. Koliki značaj za Vas ima ova nagrada?

PETROVIĆ: Za mene su nagrade neka vrsta pečata koji verifikuje da ste na dobrom putu i da sav trud koji ste prethodno ulagali nije uzaludan. Posebna satisfakcija dolazi kada nagradu dobijete u zemlji koja je iznedrila umetnike poput Jozoa Hamagučija (1909 - 2000), Kacunori Hamanišijai i Mikija Vatanabea - vrhunske majstore u tehnici mecotinte, kojom se i sama profesionalno bavim.

GLAS: Pored Velizara Krstića, Vi ste jedina osoba koja je osvojila priznanje na ovom takmičenju. Vjerujem da je zaista značajno biti rame uz rame sa takvim umjetnikom. Predstavlja li to neku vrstu podstreka za buduće stvaranje?

PETROVIĆ: Velizar Krstić je jedan od naših najznačajnijih umetnika savremenika, iza njega stoji izuzetno vredan i kvalitetan rad. Mislim da svaki umetnik koji se predano posvećuje svom radu pre ili kasnije dođe do tog nivoa verifikacije kroz internacionalne nagrade ili priznanja.

GLAS: Šta je za Vas najveća inspiracija prilikom stvaranja?

PETROVIĆ: Moja neiscrpna inspiracija prilikom stvaranja je upravo moje nesvesno. Svi moji radovi nesvesno postaju piktoralni memoari iz moje bliske ili daleke prošlosti, mada nekada se desi i da najave neki događaj koji me čeka u budućnosti. Uživam po završetku svakog dela u njegovom iščitavanju.

GLAS: Kako izgleda nastajanje jednog rada i sam stvaralački proces kod Vas?

PETROVIĆ: Nikada nemam unapred zacrtanu ideju. Svi moji radovi nastaju intuitivno. U toku samog procesa dolazi do modifikacije elemenata na slici, grafici ili crtežu. Na kraju uživam u iščitavanju poruka iz novonastalog dela. Uglavnom su to metaforički prezentovani piktoralni memoari iz moje bliske ili daleke prošlosti.

GLAS: Predstavljali ste svoje radove širom svijeta. Šta mislite, kako publika u različitim državama doživljava Vaše radove i kakva je razlika u prihvatanju i razumijevanju samih djela?

PETROVIĆ: Od zemlje do zemlje mislim da je publika svugde ista, kao i kod nas sve je individualno. Nas umetnika ima jako mnogo, svako od nas se trudi da neguje svoj osobeni stil, bez neke posebne pretenzije podilaženja publici. Energija rada pronalazi sama svoju publiku.

GLAS: Imate li uzore prilikom stvaranja ovih djela magičnog realizma? Da li biste mogli posebno da izdvojite nekoga?

PETROVIĆ: Hijeronimus Boš, Hans Memling, Maks Ernst, Edvard Munk, Đorđo de Kiriko, Baltus (Baltazar Klosovski de Rola), Remedios Varo, Leonid Šejka i Jozo Hamaguči su umetnici kojima se divim i koji su svojom snažnom energijom i predanim radom ostavili trag u istoriji umetnosti i, između ostalog, delimično i na razvoj moje poetike.

Biografija

Snežana Petrović je rođena 1977. godine u Novom Sadu. Diplomirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, 2004. godine na Odsjeku za grafiku, u klasi profesora Milana Stanojeva, a magistrirala 2008. godine, u klasi profesora Radovana Jandrića. Doktorirala je 2015. godine na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu na smjeru za grafiku, pod mentorstvom profesora Žarka Smiljanića. Radi kao docent na predmetu Grafika na Akademiji klasičnog slikarstva u Sremskoj Kamenici. Učestvovala je na više od 70 grupnih i realizovala 15 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Dobitnica je nekoliko priznanja za rad, od kojih se izdvaja specijalna nagrada žirija “Premio Acqui 2011” za grafiku “Pogled iz drugog ugla” (2009), u tehnici mecotinte, na 10. Međunarodnom bijenalu grafike u Italiji, te nagrada žirija na 6. Međunarodnom trijenalu u Japanu, za grafiku “Za stolom” (2018). Njeni radovi nalaze se u kolekcijama galerija i muzeja u Italiji, Rusiji, Mađarskoj, Engleskoj, Srbiji, Maleziji i SAD.

Velizar Krstić

Umjetnik Velizar Krstić dobitnik je Specijalne nagrade na Međunarodnom trijenalu male grafike u Tokiju, na manifestaciji održanoj 2002. godine. Djelo koje je osvojilo specijalno priznanje je “Portret 123H”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.