Rujansko jevanđelje dragocjenost srpske kulture

Radoje Tasić
Rujansko jevanđelje dragocjenost srpske kulture

Prva štampana knjiga u Srbiji objavljena je 1537. godine u selu Vrutci kod Užica, u manastiru Svetog Đorđa u Rujnu.

Ovaj manastir, udaljen 18 kilometara od Užica, imao je 1529. godine svoju štampariju, u kojoj je, koliko je dosad istraženo, objavljeno i Rujansko četvorojevanđelje.

Na posljednjoj stranici, kolofonu, Četvorojevanđelja kaluđer Teodosije ostavio je nekoliko rečenica kao podsjetnik.

Istoričar umjetnosti iz Užica Dragiša Milisavljević, istražujući zapise o prvoj štampanoj knjizi u Srbiji, primjećuje da u tom tekstu nije dato više podataka o tome kad je počelo štampanje ove knjige, kad je završeno i ko su bili prvi štampari.

Zapis na korici knjige glasi: "Po volji Oca, po zapovesti Sina i naklonosti Svetoga duha i pomoći Boga koga slavimo u Trojici i prečiste vladičice majke njegove i naše, Bogorodice, napisana je ova božanska knjiga godine 7045 (1536-1537) u manastiru koji se zove rujanski, pod okriljem planine koja se zove Ponikve, na reci koja se zove Beoska (Bioska), na selu koje se zove Vrutci, pri hramu svetoga i slavnoga velikomučenika i pobedonosca Hristova Georgija.

Trudio se o ovom ja grešni, ubogi umom, a bogati grehom, i u Hristu sluga, monah Teodosije.

Sve ovo na koricama knjige zapisao je monah Teodosije.

Milosavljević je istražujući gdje se sada nalaze štampani primjerci Četvorojevanđelja ili njegovi dijelovi došao do podataka da su oni rasuti po muzejima, bibliotekama ili u privatnim zbirkama.

- Prvi kompletan primerak Rujanskog četvorojevanđelja nalazi se u Pragu, u kolekciji starih knjiga Pavela Jozefa Šafarika. Drugi, možda najpotpuniji rukopis rujanskog kodeksa je u Sankt Peterburgu, u biblioteci Slatikova Ščedina, koji je u nju dospeo 1859. godine - kaže Milosavljević.

Ovaj istoričar umjetnosti iz Užica je istražio da se u arhivu biblioteke u Petrogradu nalazi pismo u kome je izražena želja Vuka Stefanovića Karadžića da proda "iako ne veliku ali vrlo dragocenu zbirku slovenskih rukopisa i štampanih knjiga među kojima se ističe Četvorojevanđelje štampano u manastiru Rujnu u Srbiji 1537. godine kako tvrde poznavaoci, drvenim slovima, u jevanđelju po Jovanu, slova su veća nego u ostalim jevanđeljima".

Vuk je procijenio tri rukopisne knjige na pergamentu i Rujansko četvorojevanđelje po 300 rubalja u srebru, a ostale, među kojima i takve rijetkosti kao što su "Oktoih" iz 1494. godine, "Službenik" iz 1519. i "Mileševski molitvenik" iz 1546. godine po 50 rubalja.

- U zaostavštinu Teodosijevu spada i jedan nepotpuni primerak od 92 lista koji se danas nalazi u Arhivu SANU. Veruje se da je četvrti primerak rujanskog rukopisa ušao u zbirku knjiga profesora Radoslava Grujića. Dva lista Jevanđelja koja se nalaze u Muzeju primenjene umetnosti u Beogradu smatraju se da pripadaju petom primerku Rujanskog četvorojevanđelja. Jedan primjerak rujanskog kodeksa je bio u vlasništvu Narodne biblioteke Srbije i stradao je u nemačkom bombardovanju Beograda - objašnjava Milosavljević.

Pet uzoraka Četvorojevanđelja štampao je monah Teodosije u manastiru Rujno kod Užica u vremenu od 1536. do 1537. godine. Još mnogo knjiga štampano je u sledećem vremenskom razdoblju od 150 godina.

Zidine starog manastira Rujno potopljene su izgradnjom akumulacionog jezera "Vrutci", iz koga se Užice snabdijeva vodom za piće. Episkop žički Hrizostom započeo je 2004, a završio izgradnju novog manastira na novoj lokaciji za pet godina.

- Hroničari Rujna su još u 19. veku pisali da su zidovi bili veliki, a na istoku su zapazili sačuvanu kamenu ploču časnu trpezu. Ostaci izgorelih sveća su svedočili da su ih meštani palili svakog Đurđevdana, a tu su do početka Drugog svetskog rata svraćale i krstonoše - zapisao je Milosavljević.

U prvi manastir bili su ugrađeni i stubovi iz neke rimske vile. Kad je manastirsko zdanje obnovljeno, oni su u njemu našli svoje mjesto.

O starom manastiru Rujno pisao je i Vuk Karadžić, koji kaže da je "manastir veličanstveno ozidan i ukrašen bio", ali je zapisao da je propao, a njegov kamen i ukrasi razneseni po okolini.

Biljka

Manastir Rujno je obložen crvenim kamenom koji podsjeća na biljku rujan, koja u ovim krajevima cvjeta početkom jeseni. Po toj biljci, u narodu nazvanoj rujika, cijeli predio je dobio ime Rujno.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana