Pesnici su duhovni koren naroda

Gr. DAKIĆ
Pesnici su duhovni koren naroda

AKO bismo tražili koren života, verovatno bismo došli do ljubavi. Ljubav je izvor svih izvora. A mi smo čestice tog izvora. Svaki čovek je izdanak nekog plemenitog semena. I verujem da se izdužuje kroz vreme i vekove zahvaljujući ljubavi.

Pesnici su posebno seme i onaj duhovni koren svoga naroda koji oslikavaju lepotu duše i mentalnog sklopa tog stabla. Verujem da i sam pripadam tom korenu, i da su pesme koje stvaram plodovi autentičnosti tog bića, i tog podneblja gde pevam i odrastam.

Ovo, u razgovoru za "Glas Srpske" kaže istaknuti srpski pjesnik za djecu Tode Nikoletić, koji kaže da je duboko ubijeđen da je ljubav jedina kosmička energija koja nas održava u životu. Ljubav je, ističe on, istovremeno i davanje i uzimanje.

? Nedavno ste objavili zajedničku knjigu sa Nedeljkom Popadićem koja je štampana u 100.000 primjeraka. Izgleda da je tiraž neke knjige napokon prešao tiraž najtiražnijih dnevnih novina. Pobjeđuje li to pjesma sumorno bitisanje?

- Svaka moja pesma ima skrivenu i poruku i pouku. Naravno, ušuškanu u metaforu ili vedru i razigranu rimu. Pesma je živi izvor sa kojeg piju dobrodušne i plemenite osobe. Oni stiholjupci koji veruju u magičnu moć stihova. Oni koji veruju u lepotu življenja, humanije i pravednije društvo, toleranciju, milosrđe, nadu i slobodu kao konačan cilj. Poezija okrepljuje, snaži, nadahnjuje, ali i obavezuje. Zato i verujem u ono što pišem. Zato se i radujem dečjoj radosti, onoj radosti koja se dogodi kada osete čar mojih stihova. Zato se radujem njihovoj zapitanosti, iskrenosti, ljubavi koju nose u svom mentalnom preseku. Radujem se njihovoj energiji koja obećava čistiji topliji i vedriji svet. I samo tako ćemo, duboko verujem, pobediti mračnu stranu života.

? Humor i tiha sjeta, nostalgija, melanholija, prosijavaju u Vašoj poeziji. Gdje je njihov izvor?

- Emocija je duhovno stanje svakog pesnika. Ona je regulator osećanja radosti, boli, istine, laži, pravde, nepravde, ljubavi ili mržnje. Ona određuje kroz književno delo pesnika i njegov emocionalni stav. U poeziji koju ja stvaram dominantan je humor. Smeh i vedrina su ta energija koje me pokreću. Ponekad, istina, nostalgija prema dragim ljudima koje volim, nepravda koju jači nanose slabijim učine da napišem setne i melanholične pesme. Ali, isto tako, istinske duhovne ličnosti, motivišu me da pišem o njihovom isposničkom i duhovnom životu.

? O čemu sanjate?

- "San je davna i zaboravljena istina". Tako bi rekao veliki pesnik Miroslav Antić. I ubeđen sam da je to prava definicija sna. Međutim, san je vrlo važan u formiranju mladog bića. Uvek se setim sebe u ranom detinjstvu i svojih snova koji su mi bili onaj svetionik u krstarenju kroz život, i shvatio sam, doduše, mnogo kasnije, da sve moraš u životu odsanjati da bi ti se ostvarilo. Sve moraš prvo poželeti, a kasnije radom i snagom volje steći. Eto, moj dečački san je bio da budem pesnik. I, postao sam pesnik. Sada sanjam unuke, rumene, radoznale, darovite, nestašne. I nove pesme, drame, priče. Zato toplo preporučujem mojim "malim" drugarima: ako hoćete da uspete u životu - sanjajte! Sanjajte i rastite!

? Rođeni ste blizu Mrkonjić Grada, u planinama. Rasli ste i živjeli i Crvenki, u ravnici. Da li ste ikada pomirili krajišku i vojvođansku prirodu, narav, mentalitet?

- Mesta u kojima smo rođeni nisu mesta u kojima ćemo se konačno usidriti. Ali, nedvosmisleno je da određuju mentalni presek bića, karakter i auru podneblja iz kojeg smo potekli. Uvek sam se ponosio tim što sam rođen u Republici Srpskoj, odnosno u njedrima planinskog sela Ubavića Brda kod Mrkonjić Grada. Snaga planine, vedrina neba, gostoprimstvo gorštaka, uvek su me podsećale na junake Šantićevih pesama. Sa nostalgijom čeznem za tim siromašnim vremenom kad su ljudi ljudima bili ljudi. Kad se živelo od parčeta kukuruze, pesme i prela. Kad je život imao jedan sasvim drukčiji, smisleniji tok. Ravnica u kojoj danas bitišem je depresivna. Urbanost otuđuje. Udaljava. Sve je dinamičnije i sve nepoznatije. Raduje jedino multietičnost ljudi koja oslikava onu staru Jugoslaviju koja mi, priznajem, nedostaje.

Rađanje                                                                                         

Čest motiv mojih pesama je rađanje. Nema većeg čina od rođenja. Taj fenomen me oduvek oduševljavao. Nisam mogao sakriti oduševljenje kada sam postao otac. To da ste nekom dali život daje smisao postojanju i životu uopšte. A svemu tome je prethodila iskra ljubavi. Tako da sam na taj način otkrio kako sam nastao i ja pre mene. Ljubav je pokretač svega. Zato o tome pevam. Ubeđen sam da će tu nit rođenja nastaviti svako dete. Jer na kraju krajeva, život mora pobediti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana