Nenad Grujičić: pisacu nagrada ne može ništa ni oduzeti ni dodati

N. SIMIĆ-ŽERAJIĆ
Nenad Grujičić: pisacu nagrada ne može ništa ni oduzeti ni dodati
Nenad Grujičić: pisacu nagrada ne može ništa ni oduzeti ni dodati

Među nama piscima se tačno zna kome je gdje mjesto i tu, spram vremena koje dolazi, nagrada ne može ništa ni oduzeti ni dodati, rekao Grujičić

SVE VRIJEME svog književnog rada sam pisao priče, onako u potaji, ali sam se razvijao, prije svega, kao pjesnik. Poezija je najviši oblik pismenosti i najdublja potvrda književnog talenta. Iz žanra pjesništva nije teško preći i u drugi, naravno, nikad se ne odričući poezije kao kraljice literature.

Tako sam paralelno pisao i eseje i kritike, i polemike i oglede - kaže u intervju za "Glas Srpske" književnik Nenad Grujičić, istaknuti srpski pjesnik koji je nakon brojnih knjiga poezije nedavno objavio prvu knjigu pripovjedaka "Priče iz potaje", u izdanju novosadskog "Prometeja".

► U Vašim pričama bavite se slikanjem muškog i ženskog principa, njihovim prožimanjem i razlikama?

- Pokušao sam da predočim lepezu ženskih karaktera, likova koji su u isti mah svakodnevni i nestvarni. Spram romantizovane ljepote, koja nije isključena kao oblik sreće, ono što se događa na relaciji muško-žensko često je ambivalentno, u rukavicama, u maskama, nagonsko i sudbinski paradoksalno. Najmanja sitnica može da potpuno promijeni dugo crtanu mapu intime ili takozvane ljubavi.

Spram anđeoske slike zaljubljenosti postoji i demonska, ona sila koja izobražava ljepotu prvine, radosnog ulaska u neizvjesno. Ta linija promjene, naglog prelaska u suprotno, u tamu, poslije svjetla, intrigirala me je kao pisca i pomogla da naslikam likove, na primjer, operske pjevačice u "romansi" sa nadriljekarom...

► U drugom dijelu knjige donosite razne likove iz marginalnih kutaka života, dajući im sjaj univerzalnog, ali ironično otvarate i Pandorinu kutiju nekih pitanja iz književnih i dnevnopolitičkih tokova?

- Ne postoji čovjek na ovom svijetu koji nije literarno zanimljiv.

Stvar je samo u stilsko jezičkoj ekvilibristici, talentu i vještini pisca da naslika karakter, sudbinu i kontekst. Moji likovi su mahom iz života, ali im je pridodata aura nestvarnog, nečeg iščašenog u najljepšem smislu riječi. Književni i umjetnički život su, takođe, prostor za istraživanja svake vrste. Tu vrvi od namćorastih tipova i umišljenih "spomenika koji hodaju", snobova i karikaturalnih pajsera, psihotičnih vagabunda i polupismenih pecaroša vječnosti.

► Dobitnik ste brojnih nagrada. Danas su one preplavile našu književnu scenu, kako se uopšte možemo odnositi prema laureatima i nagrađenim knjigama?

- Nema sumnje da ima dosta uglednih nagrada, veoma prestižnih i sa tradicijom, nagrada koje je velika čast dobiti. Takve nagrade daju priliku da laureat javno progovori i kaže ono što možda u drugoj prilici ne bi mogao. S druge strane, književni život nije odvojen od ukupnih društvenih i civilizacijskih turbulencija. Mnoge nagrade su nagrizene svakovrsnim manipulacijama. I u toj sferi života, dakle, postoje razne deformacije i prividi, površnosti i zablude. Međutim, među nama piscima se tačno zna kome je gdje mjesto i tu, spram vremena koje dolazi, nagrada ne može ništa ni oduzeti ni dodati.

Vlast

- Nevjerovatno je koliko vlast bolesno izmjenjuje i uništava zdravo jezgro ličnosti. U priči "Pupak" predočio sam jednog nadmenog vlastodršca iz balkanskih prostora i silesiju jadnih mu visokih savjetnika što pužu i šene kao štenad oko njega. "Love, a ulovljeni", rekao bi Momčilo Nastasijević - istakao je Grujičić.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana