Književnik Dragan Tepavčević: Pisci su osjetljiva i sujetna stvorenja
Banjaluka - Nije lako pisati za današnju čitalačku publiku, nema je mnogo, ali ona koja postoji prilično je izbirljiva. Primjećujem da su nagrađene knjige tražene i prodavane, što znači da su čitaoci radoznali, ali i sa stvorenim ukusom. Teško im se može podvaliti loša roba.
Ističe ovo u razgovoru za "Glas Srpske" Dragan Tepavčević, autor romana "Grad za nezbrinutu djecu", koji je prošle godine na konkursu Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske "Zlatna sova" osvojio drugu nagradu.
Njegovu nagrađenu knjigu publika je odlično prihvatila, o čemu svjedoči i činjenica da je "Grad za nezbrinutu djecu" prošle godine bio najprodavanije izdanje Zavoda. Priča smještena između ovih korica je i jedina iz Srpske koja se našla u širem izboru za ovogodišnju NIN-ovu nagradu.
Pojašnjavajući zbog čega smatra da je teško pisati za današnje čitaoce dodaje da ljudi kod nas imaju priliku da čitaju odmah ono što se pojavi u svijetu, mogu da prate nove stvari, nove pisce i pravce, te da upoređuju i vagaju.
- Nagrade su potvrda da je to što sam napisao dobro, a najdraže mi je to što je roman najprodavanija knjiga, jer to znači da su ga čitaoci prepoznali i prihvatili - naveo je Tepavčević.
Otkriva da nikada nije upoznao pisca koji ne voli da dobije neku nagradu ili priznanje te da ni on nije izuzetak.
- Ako niste znali, pisci su vrlo osjetljiva, ali i sujetna stvorenja, vole da ih drugi hvale, a nagrade su znak priznavanja njihovog rada i truda, ali i ohrabrenje i podsticaj na nove avanture pisanja - objasnio je autor rođen 1956. u Gacku, a čija je trenutna adresa stanovanja Brizbejn u Australiji.
Roman "Grad za nezbrinutu djecu", koji je osvojio srca čitalaca, govori o traganju za identitetom, identitetom pojedinca i grada u kojem taj pojedinac, glavni junak knjige, živi.
- Ta se traganja stalno prepliću i miješaju, udaljuju, sudaraju i spajaju, ali to nisu i jedini rukavci ni ispričane priče u romanu - napomenuo je pisac i dodao da je roman nastao iz njegove potrebe da progovori o ljudima koji provedu život u traženju sebe i o gradu u kome je živio.
Na pitanje gdje pronalazi inspiraciju odgovara da smatra da je ona više potrebna pjesnicima, dok je on, kao pisac, duže od tri godine sakupljao građu kako bi napisao ovu priču.
- Prisjetio sam se nekih školskih drugova iz ranog sarajevskog djetinjstva, mališana iz Doma "Ljubica Ivezić", slušao sam njihove priče o tome kako su bili potpuno zbunjeni izbijanjem posljednjeg rata, pokušao sam da se stavim u njihove uloge i tako su počela da se odmotavaju i neka moja iskustva - naveo je Tepavčević i dodao da je onda te temelje nadograđivao dalje i tako je nastao "Grad za nezbrinutu djecu".
Promocija
Dragan Tepavčević bi trebalo da "Grad za nezbrinutu djecu" uskoro predstavi publici u Srpskoj, ali ističe da je organizaciju promocije prepustio ljudima iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva RS.
- Biću im na raspolaganju u drugoj polovini juna i početkom jula, a gdje i kada će biti promocije, prepuštam da odluče u Zavodu - kazao je Tepavčević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
