Održano književno veče “Razgovori o Kišu”: vi imamo Kišovo državljanstvo

Danko Kuzmanović
Održano književno veče “Razgovori o Kišu”: vi imamo Kišovo državljanstvo
Održano književno veče “Razgovori o Kišu”: vi imamo Kišovo državljanstvo

Banjaluka - U Mrkonjić Gradu je u to vrijeme bila jedna knjižara, mala, neugledna, malo je ko i ulazio u nju, ja sam znao knjižarku, koja je mene puštala da idem iza pulta i da sam gledam knjige koje su dolazile iz Sarajeva i Beograda. Ja sam lutao po tim knjigama, i neću da kažem da mi je sama pala u ruke kao u Danteovom “Paklu”, i našao sam knjigu “Rani jadi” tada meni apsolutno nepoznatog pisca.

Rekao je ovo Milenko Stojičić na početku književne večeri “Razgovori o Kišu” koja je održana u vijećnici Banskog dvora Kulturnog centra u organizaciji Udruženja za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”.

Stojičić je, uz prijatelja Stevu Grabovca i kćerku Sonju Stojičić-Grujić, govorio o ličnoj fascinaciji Kišom, njegovim djelima i pristupu književnosti.

Sonja Stojičić-Grujić je kazala kako joj je upravo otac, Milenko Stojičić, ostavio ljubav prema književnosti Danila Kiša.

- Meni možda u životu neće ostati stanovi, kuće, poslovni prostori, ali meni su u amanet ostavili ljubav prema Kišu - kazala je ona.

Stojičić joj je pred spavanje čitao “Rane jade”.

- Ja sam zaista neko ko je odrastao uz Danila Kiša. Kada sam razmišljala o ovoj večeri, shvatila da sam da nemam odgovor na to da li zaista volim Danila Kiša ili je moja ljubav prema njemu neka vrsta uslovnog refleksa, jer ja sam sa Kišom ušla u svijet književnosti. Prva knjiga u mom životu, koja mi je čitana, je bila “Rani jadi. Imala sam samo četiri godine i sjećam se kako mi je Milenko čitao “Rane jade” pred spavanje - ispričala je Sonja Stojičić-Grujić.

Stojičić je u svoju odbranu rekao da je tako provjeravao Kiša na osjetljivim dušama.

- Ja sam na neki način provjeravao Kiša na dušama svojih kćeri i njihovih koleginica, jer sam htio da se uvjerim šta je ta kategorija “osjetljivoga” koju Kiš stavlja ispod naslova jedne knjige. Ispod “Ranih jada” piše “Za decu i osetljive”. I da, zaista, one su plakale, ali i ja sam plakao, samo unutarnjim suzama - rekao je Stojičić.

Stojičić je objasnio koliko je Kiš bio cijenjen i na drugim jezičkim prostorima pričom o tome kako je Kiš dobio nagradu u Francuskoj.

- Kiš nije mogao da primi nagradu zbog toga što nije imao francusko državljanstvo. Statut te nagrade nije dozvoljavao to. Tada su pozvali Miterana, predsjednika Francuske, i rekli mu za taj slučaj. Miteran je na licu mjesta počeo da piše rukom državljanstvo Danilu Kišu. Miteran je bio književnik, objavio je mnogo knjiga i razumio je šta to znači. Mi večeras svi imamo Kišovo državljanstvo, uručiću vam pasoše ovih dana - kazao je Stojičić.

Stojičić je rekao da je na početku njegovog upoznavanja sa književnošću bio šokiran senzibilitetom tog pisca.

- Ja sam bio šokiran Kišovim knjigama. Nisam mogao da vjerujem, i onda sam počeo da ga mrzim. Pitao sam se: “Zašto je ovaj čovjek htio da ja plačem?” Valjda je književnost nešto ljepše od plakanja - naveo je Stojičić.

On se osvrnuo i na zaboravljenu, ali veoma bitnu činjenicu da je Danilo Kiš nedugo prije smrti gostovao u Banjaluci, gdje je saopštio da se diže književna hajka na njega.

- U ovoj sali, u Banskom dvoru je Kiš gostovao davno i priznao da se sprema hajka na njega i da on piše “Čas anatomije”. To je za istoriju književnosti veoma bitno, mada se mi time više ne bavimo. To je fascinantna za sve istorije književnosti i to se zove “Sentimentalna istorija književnosti” - naglasio je Stojičić.

Prvi susret

Stojičić je Kiša prvi put vidio u Beogradu za vrijeme studija.

- Moja fascinacija Kišom je išla munjevito. Nakon srednje škole upisao sam jugoslovensku književnost u Beogradu. Prvo što sam sebi rekao tada je da ću, kad dođem u Beograd, odmah naći tog Kiša. Kada sam ga ugledao prvi put, ja ništa ružnije, smotanije i ništa katastrofalnije nisam vidio - istakao je Stojičić.

 

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana