Obilježavanje rođendana Danila Kiša u Podgorici VIDEO
PODGORICA - Dan rođenja Danila Kiša , tradicionalno je obilježen u u podgoričkoj knjižari "Karver".
Pred neuobičajeno velikim brojem publike za književne večeri koje se održavaju u Podgorici, nakon završetka drame vladala je, kako ju je nazvao književnik Balša Brković, "gusta tišina" i "kao da su svi imali poterbu za nekom reakcijom ali ne konvencionalnom, ne aplauzom".
Brković je kazao da je izuzetna privilegija bila vidjeti ovu dramu iz vremena koje pokazuje koliko je bila ozbiljna kultura u kojoj su nastajale ovakve TV drame, kako produkcijski tako i u kreativnom smislu i koliko je to bio jedan ozbiljan kulturni prostor.
Varja Đukić je kazala da je i potvrda i odgovor koliko je čitano Kišovo djelo upravo veliki broj prisutnih pošovalaca djela ovog velikog pisca.
"Dirljiva je činjenica da ste večeras prisutni u ovolikom broju, a posebno raduje veliki broj mladih koji je ovdje. To je najbolji odgovor na pitanje koliko je čitano Kišovo djelo" kazala je ona.
Posebno mjesto u ličnim kalendarima
Brković je kazao da je dramu ""Drveni sanduk Tomasa Vulfa", pročitao u djetinjstvu, a da projekat koji petu godinu za redom organizuje knjižara "Karver" 22. februar smješta na posebno mjesto u našim ličnim kalendarima.
Brković je priču o Danilu Kišu ispričao kroz posljednji roman Umberta Eka "Praško groblje" - "svo vrijeme sam imao osjećaj da čitam knjigu koja mi je odnekud poznata"
"Naime, siguran sam da je Eko pročitao 'Enciklopediju mrtvih', koja je posljednja prava Kišova enciklopedija koja se pojavila za njegova života. Među svi tim sjajnim pričama koje su svaka knjiga za sebe, i to je nevjerovatna knjiga koja je uspjela ono što je san svakog pisca da sve priče u knjizi budu kosmos za sebe i to nevjerovatno prostran kosmos.
U toj knjizi ima priča koja se zove "Knjiga kraljeva i budala", koja je učinila da ja nakon gotovo 30 godina čitajući Umberta Eka imam osjećaj da znam sve o čemu on piše kad je u pitanju istorijska podloga "Praškog groblja. Naime 30 strana Kišove priče djeluje superiorno u odnosu na Ekov roman, jer je Kiš uspio da izbjegne bizarne zamke od kojih je Eko napravio neke vrlo dojmljive epizode", rekao je Brković
Kišov pogled prema istoku
Za Brkovića je veoma zanimljiv i momenat razlike između ova dva pisca i njihovih djela.
"U Kišovoj priči na cijelu jezivu istoriju, pogled je bio okrenut prema istoku, dok kompletniju sliku daje Eko kod koga je fokus pomjeren na zapad", rekao je on.
O Kišu je govorio i Božo Koprivica, koji je bio i dramaturg predstave "Drveni sanduk Tomasa Vulfa" koja je 2005. premijerno izvedena u Zetskom domu.
On je kazao da je "vrijeme u predstavi element destrukcije, a lijenost otpor prema svemu".
Ovogodišnji omaž Kišu, "Karver" je realizovao u saradnji sa CNP-om, ambasadom Srbije, i TV Beograd, koja je ustupila snimak drame "Drveni sanduk Tomasa Vulfa" koja je i prikazana.
Zapis o „Drvenom sanduku Tomasa Vulfa"
"Na početku dramske igre Drveni sanduk Tomasa Vulfa stoji srećna zamisao – ili nesrećno odsustvo boljih ideja – nekog od urednika televizije, koji je predložio sedmorici pisaca, među kojima i meni, da napišu dramsku varijaciju na temu jednog od smrtnih grehova. Pošto sam već imao gotov model u ličnosti koja mi može poslužiti kao paradigma lenjosti, to sam predlog prihvatio.
Anegdota o drvenom sanduku je, dakle, autentična, kao što je autentična i ličnost nesrećnog pisca koji provodi život čekajući nebeske znake nadahnuća. Za model mi je poslužio moj negdašnji prijatelj, kojeg sam upoznao u Strazburu, i čija se oblomovska figura nadvija kao senka nad celom tom edukativnom dramom. Volju su mu bili ubili u nekom od nemačkih logora, gde je bio odveden kao dete, preživevši pre toga pakao varšavskog ustanka.
Živeo je od skromnih ratnih reparacija i u svetu svojih košmara. Verovao je, naivno, da je za literaturu iskustvo stradanja dovoljno. Što se tiče druge ličnosti u drami, doktora, ona je nastala kontaminacijom dveju stvarnih osoba, koje sam takođe poznavao: jednog starog dobrog Rusa i jednog starog dobrog profesora keramike i crtanja, poreklom Mađara iz Češke, koji mi je, negda, uplatio sumu za tečaj francuskog jezika.
Mada u ličnosti pisca iz drame ima bez sumnje deo i mog smrtnog greha – pošto je moj odgovor na pitanje iz Prustovog upitnika: Koju manu najlakše praštate? upravo lenjost – nadam se ipak da te dobre ljude nisam sasvim izneverio i da nisam povredio njihovu uspomenu." Danilo Kiš
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.
